Emisija 17.05.2018.

Emisija 17.05.2018.

Nikola Tadić: Osjećaj ljepote, život razuma Nikola Tadić, pjesnik-filozof, kako sam sebe naziva u svojim pjesmama, isprepliće povijest i sadašnjost, filozofeme i toponime, nostalgiju i nadu u budućnost koju ponajprije i gotovo jedino crpi iz stvaralaštva, umjetničkog, ali i znanstvenog. Tadić je pjesnik u živom dijalogu s najvećim kiparima, poput Ivana Kožarića, pjesnicima poput Matoša ili Severa, ili Ovidija, čime se na neki način pozicionira u taj univerzum, ili krug poštovatelja umjetnosti i njezinih stvaratelja, ili možda šire, u krug intelektualaca. Tadić je međutim, i pjesnik zavičaja, rodnog miljea Hrvatske Kostajnice, Komareva, Siska, Petrinje, a posebno rijeke Une, kojoj su posvećeni nadahnuti stihovi tog pjesnika prirode i pejzaža. Ali onoga koji nikad ne zaboravlja povijesne reference, i filozofske konotacije svakoga pejzaža. Na jednom mjestu Tadić kaže da ljude poput njega "ljepota zelenila platonizira". On naime, i pejzaž, promatra očima erudita, čovjeka čiju su formativnu dob očito obilježili veliki filozofi i umjetnici. Za svoju poeziju sam kaže u jednoj pjesmi da je to "keltskorimska arhaična pješačka promatračka poezija zelenila", a rijeka Una je savršenstvo tog zelenila, i ona koja je suputnica pjesniku u njegovim prisjećanjima na "mržnju, ratove, razaranja/kad pogubismo toliko ljepote". Osim mnoštva toponima, u ovoj poeziji zatječemo i neobično velik broj životinja, a tu je najvažniji mačak i njegova smrt, ali i druge životinje, među kojima pretežu ptice. Nešto od antičkih filozofa koji su raspravljali o idejama ljepote, istine, dobrote svakako ima pjesnik Tadić, koji u pjesmi kaže da su "za pjesnika filozofa ljepota, mudrost, ljubav ipak od svih dobara besmrtna." Tadić zapravo ispisuje svojevrsnu posvetu krugu stvaratelja, kipara, glazbenika i filozofa, među kojima je kako kaže "utemeljio svoje slabašno mjesto pjesnika". Nadalje, u svojevrsnom credu svoje poezije dodaje: "Tu smo bili potpomognuti svojim umom emocijama nagnućima... Priča se o tome da nas dižu, održavaju djela, činjenice stvaralaštva, da nam se životi prevrću poput lastavica nad Unom u šumama." Ipak Tadić nije samo pjesnik nostalgije, nego i nade i to, kako smo već ustvrdili, nade da neizgubljena želja stvaralaštva spašava od "mnoštva ratova mržnje, siromaštva i barbarstva." Iako se bavi i drugim umjetnicima, ovaj je novi rukopis Nikole Tadića posvećen najviše kiparu Ivanu Kožariću, kojem posvećuje mnoštvo pjesama: i kao čovjeku izvanrednog stvaralačkog dara, ali i kao svojevrsnom simbolu nade i snage koje počivaju u umjetnosti. "Osvajati svoj svijet, stvarati ga postavljajući mnoga pitanja/ uvijek je rezultat umjetničkog stvaralaštva" - zaključuje pjesnik-filozof Nikola Tadić. Nikola Tadić je rođen 1943. u Hrvatskoj Kostajnici i autor je brojnih pjesničkih knjiga: Steinerov prozor, Voltaireov vrt i druge zelene pjesme, Nizbrdo, Pad Segestike, Stranputice, Pjesme patetična pješaka...i drugih.

O emisiji Poezija naglas

Poezija na glas na Trećem programu Hrvatskoga radija . .

Pročitaj više

Poezija naglas
Poezija naglas

HRT – HR 3 — Književnost

Poezija na glas na Trećem programu Hrvatskoga radija . .

Najave

Poezija naglas

Četvrtak, 18.10.2018. 22:03 - 22:30

IVICA PRTENJAČA: Tišina i njezine olovke Neobičan je pjesnik Ivica Prtenjača. Ne bismo ga mogli svrstati u misaone pjesnike, a niti je njegova poezija i u čemu bliska poigravanjima s ...

Sve najave
Poslušajte

Sunce je zapeklo
Četvrtak, 11.10.2018 22:03

Brazilci šezdesetih
Četvrtak, 04.10.2018 22:03

Emisija 27.09.2018.
Četvrtak, 27.09.2018 22:03