Gradoplov

Gradoplov

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Najstarija sačuvana isprava Dubrovačkog arhiva bula je pape Benedikta VIII., koja nosi današnji datum, 27. rujna 1022. godine. (1) Na današnji dan, 27. rujna 1395. godine u dubrovačkim povijesnim dokumentima po prvi put za protukužne službenike susrećemo oblik naziva caxamorti. (2) Na današnji dan, 27. rujna ratne 1991. godine, u Dubrovnik su doputovali europski promatrači. (3) Uz današnji dan, 27. rujna, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Vinko, Gaj, Ivan, Ivo, Lovro i Berislav. (4) 27. rujna Svjetski je dana turizma. (17)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Najstarija sačuvana isprava Dubrovačkog arhiva originalna je bula pape Benedikta VIII., koja nosi današnji datum, 27. rujna 1022. godine, kojom dubrovačkom nadbiskupu udijeljuje palij ističući njegovu metropolitansku vlast nad podređenim biskupijama. Ovaj dakle najstariji dokument Dubrovačkog arhiva nije izdan u Dubrovniku, već je od stranog faktora upućen Dubrovniku i u njemu je sačuvan. Najstarija dubrovačka u originalu sačuvana isprava jest iz g. 1108.To je odluka dubrovačkog nadbiskupa Dominika, kojom u povodu nekih sporova s nasljednicima osnivača crkve i samostana koludrica sv. Šimuna određuje, da crkva sv. Šimuna i dalje treba ostati sjedištem samostana i da samostanu moraju i dalje ostati sve nekretnine i pokretnine, koje je stekao i koje će još steći. (5) 

Nakon smrti cara Emanuela 1180. g. Bizantsko Carstvo je bilo oslabljeno,  što je nastojala iskoristiti Srbija, tražeći mogućnost ne samo za svoje osamostaljenje nego i za veliko proširenje granica na jug i na istok. U vrijeme vladanja velikog župana Stefana Nemanje (1166-1196) ta će ekspanzija posebno biti upravljena prema zemljama na jadranskoj obali i otocima. U takvoj situaciji Dubrovnik je s obje strane svojih bedema i astareje, priobalnog područja od Zatona do Cavtata ostao okružen novoproširenom Nemanjinom državom. Na zapadnoj strani, u Zahumlju, i obalom od Neretve do Zatona, gdje je vladao Nemanjin brat Miroslav. Kao najveće i najsnažnije središte Dubrovnik je bio strateška točka za ostvarenje Nemanjinih dvaju osnovnih ciljeva: zadobivanje potpune kontrole nad južnim Jadranom i otocima do Visa i dokidanje dubrovačke nadbiskupije, odnosno prevlast Barske metropolije nad Dubrovačkom i dobivanja papina priznanja novoproširene Srbije s kraljevskim naslovom. Za ostvarenje tih ciljeva Nemanja je prikupio snažnu mornaricu. Na taj način namjeravalo se blokirati dubrovačku trgovinu i opskrbu grada sa svih strana, te ga tako prisiliti na predaju. No Dubrovčani nisu nespremni dočekali takvu opasnost pa je uskoro počeo pomorski rat. U snažnom i strelovitom napadu pod Poljicem kod Zatona 10. kolovoza 1184. g. dubrovačka flota uništila je Miroslavovo brodovlje. Jedan dio brodovlja bio je spaljen, a drugi zarobljen, a Miroslav je pobjegao, jedva izvukavši živu glavu: Tako su se Dubrovčani oslobodili neposredne opasnosti po grad i Astareju, barem s morske strane, a preostala je opasnost od Stracimirove flote. Tom pomorskom pobjedom Dubrovnika skršen je pokušaj Nemanjića da se nametnu dominantnom silom na Jadranu, a Dubrovnik osigurava sebi slobodnu plovidbu prema dalmatinskim gradovima i talijanskoj obali, što znači miran razvoj u svome užem akvatoriju (koji obuhvaća Elafitske otoke, Šipan, Jakljan, Rudo, Lopud, Koločep, Daksu, Grebene i Sv. Andriju, a na jugoistoku otoke Mrkan, Bobaru, Supetar i Lokrum. Sve veći ekonomski i politički utjecaj zauzimao je Dubrovnik i u odnosu na otoke Mljet, Lastovo i Korčulu). Moglo se očekivati da se Nemanjići neće pomiriti s teškim porazom na moru. Već iduće 1185. g. Nemanja napadne Dubrovnik s kopnene strane. Najprije su po dubrovačkoj okolici opljačkali i popalili sela i uništili vinograde, a potom su velikom vojskom i opsadnim strojevima započeli opsadu grada. Stariji kroničari spominju različite brojke o snazi Nemanjine vojske. Ranjina navodi 30.000 konjanika, isto tako i Orbini. Lukarević spominje 20.000 ljudi skupljenih iz različitih nacija, Rastić govori o 50.000 ljudi. Takoder se spominju i snažni opsadni strojevi, koje su Srbi ne mogavši osvojiti grad sami zapalili. Iz svega je očito da grad nije osvojen, jer bi tako značajan događaj svakako ostao zabilježen. Ipak u jednoj promemoriji (kako donosi V. Foretić) poslaniku iz 1255. g. kojega je dubrovački nadbiskup poslao papi da ga zastupa u sporu s Barskom crkvom, izričito se kaže da je Nemanja zauzeo grad. U vezi s tim Foretić kaže: "Stoga možemo opravdano zaključiti da je Nemanja samo nakratko bio prodro u grad za one sedmodnevne opsade." Dodaje da je posve prirodno što je prigodom te kratkotrajne provale Nemanja pljačkao grad i oduzeo papinske bule o povlasticama dubrovačke Crkve koje dokazuju primat nad barskom Crkvom. Nakon završetka rata, u kojem su se Dubrovčani uspješno obranili od opsade brojne srpske vojske, sklopili su s Nemanjom i Miroslavom u Dubrovniku, na današnji dan, 27. rujna 1186. godine, ugovor o miru na latinskom jeziku. Taj se ugovor do danas sačuvao u originalu i nakon "puta" iz Dubrovnika preko Beča i Beograda na kraju ipak završio u Dubrovačkom arhivu 1946. godine. Ugovor ima sve značajke međunarodnog mirovnog sporazuma, Uvodno se obostrano utvrđuje da, bez obzira na sve štete nastale zbog rušenja grada, opljačkanih dobara i stoke, uništenih i zarobljenih galija i sagita, obje zaraćene strane odustaju od zahtjeva za bilo kakvom odštetom, a Dubrovčanima se priznaje pravo na njihovu djedinu (hereditas) naslijeđenu od djedova i pradjedova. To je dubrovačka Astareja koja obuhvaća Zaton s Poljicem, Rijeku, Šumet i Župu, Žrnovnicu sa Cavtatom, komunalni teritorije od IX. stoljeća. Dopušta se Dubrovčanima da slobodno trguju po cijeloj Nemanjinoj i Miroslavovoj zemlji, izrijekom u luci Drijeva (danas Gabela) na Neretvi, gdje su Dubrovčani otprije imali svoja skladišta, uhodanu trgovinu i ostale privredne aktivnosti (ispaša, sječa drva). Ukida se i od skora uveden porez desetine i stari porez koji se plaćao u vinu. Srpski podanici posebno Zahumljani mogu se slobodno kretati i trgovati u Dubrovniku i na njegovu području, a ako bi izazvali kakvu štetu, mora im se omogućiti sudski postupak. Dubrovčani se odriču posezanja za Korčulom i Visom, koji su očito i dalje ostali u sferi Nemanjinih interesa. I dalje će plaćati stari porez zvan mogoriš za korištenje zemljišta u Župi i Šumetu. Nadalje se određuje da ugovor ima trajan karakter, a da se eventualni sporovi moraju pravedno rješavati. U tu svrhu obično bi se među strankama dogovorio stanak, mjšoviti sud, koji bi donosio odluku o sporu.  Ugovorom se ostavlja mogućnost da svaka strana ugosti neprijatelje one druge strane (pravo azila), ali ovi ne smiju odatle poduzimati neprijateljske akcije prema drugoj strani. Na kraju Dubrovčani izjavljuju da im ništa više ne treba, ali da ipak u svemu moraju slušati svoga (normanskog) kralja, Ugovor je sačinjen u dvoru kraljeva namjesnika Tasilarija, nazočna pri ugovaranju. Tim ugovorom Dubrovnik je, zahva ljujući vojnoj pobjedi na moru i uspješnoj odbrani grada od opsade s kopna, osigurao za sebe sve najvažnije uvjete za daljnji razvoj. Prije svega sačuvao je i dobio potvrdu vlasništva nad svojom djedinom, koja je bila ugrožena čestim provalama iz Zahumlja i Travunije, a isto tako slobodan pristup i trgovinu oslobođenu od davanja na svim tržištima pod Nemanjićima. Ne manje važna je slobodna trgovina i prolaz u luci Drijeva na Neretvi, jer su u njoj Dubrovčani držali najznačajniju poziciju za trgovanje u Zahumlju i Raškoj (Srbiji), a još više za trgovinu s Bosnom. Stoga će Dubrovnik stoljećima u Drijevi voditi takvu politiku koja će mu trajno osigurati primat, a često i monopol u trgovini pojedinim robama (sol, drvo, srebro i dr.). (6) 

Na glas o smrti ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika, moćnog zaštitnik Dubrovnika, Vijeće umoljenih, na današnji dan, 27. rujna 1382. godine, odlučilo je da se tim povodom daju zadušnice. Dubrovčani su priznali njegovu kćer Mariju za kraljicu, te Marijinu majku i sestru Jadvigu koje su vladale u njezino ime. Kako bi zatražili od Dubrovčana polaganje zakletve kraljicama, u veljači 1383. u Dubrovnik su došla dva izaslanika kraljica. Knez i cijelo Veliko vijeće, u općinskoj dvorani, pred prepoštom Nikolom, svečano su položili zakletvu kraljicama. (7) 

Za protukužne službenike u prvim godinama njihovoga djelovanja nije bilo posebnog naziva, pa su se služili opisnom rečenicom "službenici protiv onih koji dolaze iz kugom zaraženih krajeva". Taj se naziv upotrebljavao do 16. srpnja 1399. kad se počinje češće koristiti i termin chazamorei. No u dubrovačkim povijesnim dokumentima po prvi put, koliko nam je poznato, oblik caxamorti za protukužne službenike susrećemo u margini, kratke, ali značajne uredbe, na današnji dan, 27. rujna 1395. godine. Termin caxamorri napisan je u lijevoj margini uz glavni tekst, kao natuknica radi lakšeg snalaženja, kao što je to bio običaj ondašnjih pisara. (8) 

Godine 1798. pod francuskim utjecajem protjeran je Papa i proglašena Rimska Republika. Vlada Dubrovačke Republike, koja je stoljećima ne samo religijski već i politički bila vjerna Svetoj Stolici i smatrala je jednom od svojih glavnih zaštitnica, bila je među prvima, koja je priznala novu vlast. Izmijenjena su prijateljska pisma. Štoviše, dubrovačka vlada i dalje ostavlja svećenika Benedikta Staja, dotadašnjeg agenta, i pri novoj vladi u istom svojstvu. Kasnije je imenovala njegova nasljednika Josipa Marottija, koji je ostao u Rimu i nakon što je 1801. obnovljena papinska vlast. Istovremeno, Republika se obraćala i prognanom papi Piju VI, dok je živio u izagnanstvu pokraj Firence, tužeći mu se na svoje neprilike. Papu je to dirnulo i on svojim pismom, na današnji dan, 27. rujna 1798. godine, prijateljski odgovara Dubrovčanima ističući njihovu postojanu vjernost prema Crkvi, ali spominje i svoj bijedan položaj. Možemo usput spomenuti da je Dubrovčanin Marko Faustin Galjuf, posljednji naš veliki latinist, u kratkotrajnoj Rimskoj Republici nosio naslov »pučkog tribuna« i bio jedna od glavnih ličnosti republikanske vlade. (9) 

Razvoj primorskog turizma uzduž istočne jadranske obale iskazi­vao je stalno unapređivanje longitudinalnog pomorskog prometa. Usa­vršena gradnja parobroda, osobito od zadnjeg desetljeća 19. stoljeća, nudila je i brže i veće parobrode. O uvođenju brzih putničko – parobrodarskih pruga, tih godina na Jadranskoj obali, u knjizi  Razvitak turizma u Dubrovniku i okolici Ivo Perić piše: Brze longitudinalne pruge u zadnjem deceniju 19. stoljeća na rela­ciji Trst — Kotor održavali su parobrodi Austrijskog Lloyda i Dubro­vačke parobrodarske plovidbe, a na relaciji Rijeka — Kotor parobrodi Ugarsko-hrvatskog parobrodarskog društva. Najbolji parobrod Austrijskog Lloyda na toj pruzi bio je od 1895. godine »Graf Wurmbrand«, izgrađen te godine. Taj čelični parobrod od 952 brt., dug 73,5, širok 8,9 i visok 4,4 m, s jačinom parostroja 2500 KS, imao je 34 člana posade. S električnom rasvjetom, lijepim salo­nima, 72 kreveta u I. i 30 kreveta u II. razredu, s brzinom koja mu je omogućavala da prevali udaljenost Trst — Gruž za 24 sata, bio je,  kako je isticano u tadašnjem tisku »najbrži i najelegantniji od svih parobroda što plove Jadranskim morem«. Prvi put »Graf  Wurmbrand« uplovio je u grušku luku, na današnji dan, 27. rujna 1895. godine, u 23 sata, kasneći 5 sati. Po naredbi dubrovačke općine, u čast tog njegova prvog dolaska, doče­kala ga je gradska glazba, a Gruž je bio svečano rasvijetljen.(10) 

Na današnji dan, 27. rujna 1921. godine, na sastanku dubrovačkog pučanstva donesena je odluka da se pepeo hrvatskog političara i publicista Frana Supila prenese iz Londona u Dubrovnik. Dr. Ante Trumbić prvi put stigao je u Dubrovnik radi razgovora s općinskim vijećem, te prijenosa pepela Frana Supila u Dubrovnik. U odbor za prijenos posmrtnih ostataka Frana Supila izabrani su: dr. Melko Čingrija, Jovica Perović, Pero Banac, dr. Antun Saraca i Stijepo Bjelovučić. Frano Supilo preminuo je četiri godine ranije, u londonskoj umobolnici, od moždane kapi, 25. rujna 1917. g. Šest godina nakon u Dubrovniku pokrenute inicijative, 1927. g, urna s njegovim pepelom nakon godina zaborava u londonskom krematoriju, parobrodom Srđ, prenesena je od Londona do Sušaka, gdje je bila svečano izložena na odru 29. prosinca, a potom je parobrodom Zagreb prenijeta u Dubrovnik gdje je pohranjena u gradskoj vijećnici,** gdje se i danas nalazi. Danas, jedna dubrovačka ulica nosi ime Frana Supila. (11) 

Prilikom proslave tridesete godišnjice rada "Hrvatske radniče zadruge" u Dubrovniku je organizirano veliko hrvatsko slavlje, uz sudjelovanje brojnih uglednih osoba, te Hrvatskog sokola iz brojnih mjesta Dalmacije i Bosne i Hercegovine. Nezadovoljni što je Dubrovnik na takav način iskazao svoju pripadnost hrvatskome narodu članovi Organizacije jugoslavenskih nacionalista pokušavali su na sve načine isprovocirati sudionike. Na današnji dan, 27. rujna 1926. godine, prilikom povratka na brod splitskih i šibenskih sokola i poklika "Živio hrvatski Dubronik, Živjela hrvatska Dubrava, na njih su u ulici Od Puča bačeni lonci s cvijećem. U nastalom sukobu žandari su isukanim bajunetama nasrnuli na narod, a splitski i šibenski sokoli hvatali golim rukama njihove noževe. U neviđenom sukobu između žandara i naroda ranjeno je 10 građana i 2 žandara. Brutalni napad žandarmerije na naarod, starce, žene i djecu izazvao je revolt svih Dubrovčana, dok je Veliki župan u svom izveštaju naveo tek da je akcija žandara bila preoštra. (12) 

U završnici ratnih događanja i akcija II. svj. rata, na dubrovačkom području, a prije oslobođenja samog grada Dubrovnika, na današnji dan 27. rujna 1944. godine, vodile su se završne borbe partizanskih jedinica i njemačkih postrojbi utvrđenih u Stonu, a istoga dana, nedaleko od Šipana, sukobili su se njemački borbeni čamci i partizanski borbeni čamac br. 62. (13)

Jedan od najboljih najbolji gitarista današnjice Jose Feliciano 2014. godine u Dubrovniku je održao dva koncerta. Veliki koncert ispred Katedrale uz pratnju Dubrovačkog simfonijskog orkestra održan je na današnji dan, u subotu 27. rujna 2014. godine. Feliciano je nastupio u sklopu Dubrovnik International Wine &Jazz festivala pod pokroviteljstvom Grada Dubrovnika, a Orkestrom je ravnao maestro Michael Kissinger. (14) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

U prvim danima domovinskog rata, najtežem razdoblju za Dubrovnik i dubrovački kraj u novijoj povijesti, tzv. JA zaposjeda granični teritorij prema Konavlima i Župi du­brovačkoj. Na današnji dan, 27. rujna ratne 1991. godine, nastavljeni su artiljerijski napadi na Debeli brijeg i Bane, a istoga dana u Dubrovnik su doputovali europski promatrači. (15) Istoga dana, područni KŠ u Rijeci dubrovačkoj zatražio je od Kriznog štaba Općine Dubrovnik da radi sigurnosti mještana Komolca premjesti skladišta plinskih boca iz središta naselja, riječima »Obzirom da su već armijsko četničke bande počele sipati metke po skladištu u noći 26/27. rujna, mogu početi sipati i mine tada bi selo pošlo u zrak.« (16) 

Izvori i literatura:

(1) VINKO FORETIĆ, ANALI -  DUBROVNIK 1959., str. 315

(2) ZLATA BLAŽINA TOMIĆ, KACAMORTI I KUGA – UTEMELJENJE I RAZVOJ ZDRAVSTVENE USLUGE U DUBROVNIKU, str. 81,82,84,85,86

(3) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 525

(4) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) VINKO FORETIĆ, ANALI -  DUBROVNIK 1959., str. 315

(6) http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1442.0;wap2

Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(7) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 166

(8) ZLATA BLAŽINA TOMIĆ, KACAMORTI I KUGA – UTEMELJENJE I RAZVOJ ZDRAVSTVENE USLUGE U DUBROVNIKU, str. 81,82,84,85,86

(9) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 438,439

(10) LUKŠA LUCIJANOVIĆ, IZ POVIJESTI DUBROVAČKOG TURIZMA, str. 92,93

(11) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

*https://hr.wikipedia.org/wiki/Frano_Supilo

(12) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(13) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(14) http://www.dulist.hr/foto-jose-feliciano-u-dubrovnik-stigao-jedan-od-najpoznatijih-gitarista-danasnjice/197032/

(15) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 525

(16) POSLJEDNJA OPSADA DUBROVNIKA, TRPIMIR MACAN, Str. 17

(17) Radio Dubrovnik, Vijesti, 27.9.2016.

O emisiji Gradoplov

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Pročitaj više

Gradoplov
Gradoplov

HRT – Radio Dubrovnik — Kultura, sport, obrazovanje, društvo, život, obitelj, umjetnost

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Najave

Gradoplov

Četvrtak, 18.10.2018. 08:20 - 08:27

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Ulaskom partizana u Dubrovnik, na današnji dan, 18. listopada 1944. godine, Dubrovnik je oslobođen u 2. sv. ratu. (1) Na današnji dan, 18. listopada 1991. ...

Gradoplov
Petak, 19.10.2018. 08:20 - 08:27

Gradoplov
Subota, 20.10.2018. 08:20 - 08:27

Sve najave
Poslušajte
Srijeda, 17.10.2018 08:20

Srijeda, 17.10.2018 08:20

Utorak, 16.10.2018 08:20

Utorak, 16.10.2018 08:20

Ponedjeljak, 15.10.2018 08:20

Ponedjeljak, 15.10.2018 08:20

Nedjelja, 14.10.2018 08:20

Nedjelja, 14.10.2018 08:20