Gradoplov

Gradoplov

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 10. studenoga 1690. godine, dubrovački nadbiskup Lucchesini je izdao važnu odredbu o reformiranju klera. (1) Na današnji dan, 10. studenog ratne 1991. godine, u borbama i napadima agresora poginula su: 2 dubrovačka branitelja, 2 pripadnika Civilne zaštite i 8 civila. (2) Na današnji dan, 10. studenoga 1562. godine, u Dubrovniku je umro diplomat i biskup Toma Crijević, koji je uspio je kod pape isposlovati odvajanje Stonske od Korčulanske biskupije. (3) Katolička crkva danas se sjeća sv. Leona Velikog, pape i Crkvenog naučitelja, prvog pape kojem je povijest dala naslov “Veliki”. (4) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Leon, Lavoslav, Lav, Orest, Andrija, Noa i Demetrije. (5) 10. studenoga, Svjetski je dan mladeži, i Svjetski dan znanosti za mir i razvoj. (6)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Na današnji dan, 10. studenog 1444. godine, dogodila sepoznata bitke kod Varne u kojoj je premoćnija turska vojska do nogu porazi kršćansku. U boju, u kojem su u kršćanskoj floti sudjelovale i dvije dubrovačke galije, poginuo je i sam hrvatsko-ugarski kralj Vladislav. Tijekom pokušaja prodora Kralja Vladislava u Tursku, u srpnju 1444. pridružile su se kršćanskoj floti dvije dubrovačke galije pod vodstvom Župana Bunića, a jedan je trgovački brod s opskrbom za galije krenuo nešto kasnije, u kolovozu. Dubrovčani su toliko vjerovali u kršćansku pobjedu da već pomišljaju na protjerivanje Turaka, pa nastoje za sebe izvući neku neposredniju teritorijalnu korist. Ipak, nakon bitke kod kršćanska flota kod Dardanela se razišla, te su se i dvije dubrovačke galije koje su sudjelovale u borbi na Dardanelima, u kojoj je bilo čak i poginulih i ranjenih dubrovačkih mornara vratile kući. Turci su znali da su i Dubrovčani sudjelovali u ratu s dvije galije, te su zbog toga protiv njihovih trgovaca u Turskoj poduzeli represalije i onemogućili im trgovanje, pa su ovi prestali onamo odlaziti. Turci su dapače prijetili kako će vojvodi Stjepanu Vukčiću zapovje­diti da im napadne grad, zbog čega su Dubrovčani poduzeli stanovite mjere obrane. (7) 

Iako je 1415. g. uvedena stalna služba gradskih čistača, te je zapisano da su u srpnju i kolovozu 1459. g. očišćene uglav­nom sve ulice u gradu, sve su ove odredbe, odluke i prijetnje bile kratkog vijeka. Pa tako, na današnji dan, 10. studenog 1467. godine, Malo vijeće odlučuje da se imenuju dva vlastelina koji moraju okrenuti »na drugu stranu otpadne vode koje cure na javnu ulicu od Pustijerne, a kojom prolazi čitav narod«. To se ima učiniti kroz osam dana i voda tu više ne smije teći. Usprkos tome što se postavljaju sanduci za skupljanje smeća u pojedinim ulicama, i što se prave otvori na gradskim zidinama da bi se smeće i nečist baca­li direktno u more, ipak je sve to bilo nedovoljno s obzirom na količinu nečisti koja se svakodnevno iznova stvarala. Zbog toga su se otpaci i smeće iznosili i izvan grada, ali na žalost opet u njegovu neposrednu blizinu, tj. na Pile i Ploče. Svake godine se, doduše, tako izneseno smeće prodavalo kao vrlo dobro gnojivo privatnicima, ali mpžemo pretpostaviti kakav je nered i smrad vladao na tom području u sušnim, vrelim ljetnim mjesecima ili nakon dužeg kišnog perioda. Tako će nam biti i razumljivija odluka vlade kojom se naređuje, 4. ožujka 1456. godine, da se do kraja travnja odstrani svo smeće što se nalazi između grada i crkve sv. Đurđa — današnje Brsalje. (8)

U kaotičnoj poslijepotresnoj situaciji, nakon dubrovačke velike trešnje 1667. godine, pokušavano je brojnim administrativnim mjerama djelovati na katedralni kler kako bi se poboljšala izvođačka glazbena praksa crkvenog pjevanja. Kada je upravu Dubrovačke nadbiskupije preuzeo novi nadbiskup Talijan iz grada Lucce Giovanni Vincenzo Lucchesini (nadbiskup od 1669. do 1693.), on je izdao više strožih odredaba. Odredba od 4. studenoga 1690. godine, govori da klerici trebaju za čin ređenja priložiti svjedodžbu o pohađanju škole crkvenog pjevanja koja se za njih svakodnevno održavala u crkvi svetoga Vlaha. Na današnji dan, 10. studenog iste 1690. godine, Lucchesini je izdao odredbu o reformiranju klera. Ona se sastojala od više točaka, od kojih se 4. i 6. odnosila na svećeničku pjevačku službu. Pošto dotadašnje odredbe nisu donijele željene plodove, jer ih kler nije poštovao, Lucchesini je 4. studenog 1691. donio novu veoma strogu odredbu kojom je obvezao cje­lokupni katedralni kler da pohađa školu crkvenog pjevanja. Nadbiskup Lucche­sini nije podjeljivao kleričke redo­ve ukoliko kandidati nisu donijeli svjedodžbe o uspješnom pohađanju ove škole. (9) 

Poslije katastrofe ratnog broda  "Triton" ispred Lokruma, ponovno je uspostavljena izvidnica na gradskim zidinama, a zbog straha od francuskih brodova koji su krstarili Jadra­nom zatvorena je gruška luka barikadom od debelih lanaca i pogašeni su svi svjetionici u akvatoriju. Za cijelo vrijeme rata Austrije sa Sardinijom i njezinim saveznikom Francuskom, u gruškoj su luci ostali stacionirani korveta "Diana" i brik "Husar". Do suko­ba s francuskom flotom nije došlo. Ta povijesna epi­zoda, nakon austrijskih poraza kod Magente i Solferina, dobila je epilog potpisivanjem mira u Zürichu, na današnji dan, 10. studenog 1859. godine. Odredbe toga mira obvezale su Franju Josipa I. da povuče svoje trupe iz okupirane Lombardsko-mletačke provincije. Du­brovčani su pod režimom zatvorenoga grada živjeli sve do 5. travnja 1886., ali je novoustanovljeno "zapovjedništvo vojničke postaje" zadržalo topov­sko naoružanje na gradskim zidinama i na terasi Tvrđave sv. Ivana, s tim što je unutarnje prostorije Sv. Ivana, Revelina i Lovrjenca pretvorilo u vojarne. Zbog svega toga Dubrovčanima je bio zabranjen pri­stup gradskim zidinama i tvrđavama. (10) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

U:      Na današnji dan, 10. studenoga 1562. godine, u Dubrovniku je umro diplomat i biskup Toma Crijević. Rođen je u Dubrovniku, oko 1474. Studirao je filozofiju i teologiju u Ferrari, Padovi i Veneciji. U Dubrovniku je obnašao službu dominikanskoga generalnog vikara (1528–30), te prvoga crkvenog inkvizitora (1530–32) u doba pokušaja prodora protestantizma na dubrovačko područje. God. 1532. imenovan je mrkansko-trebinjskim biskupom, a 2. prosinca1541. postao je stonski biskup. Uspio je kod pape isposlovati odvajanje Stonske od Korčulanske biskupije i potaknuo podizanje stonske katedrale. Više puta sudjelovao je u diplomatskim poslanstvima. Od 1545. u Dubrovniku je zamjenjivao nadbiskupa Gian Angela Medicija (poslije papa Pio IV.). Kardinal Tommaso de Vio Caietano posvetio mu je djelo O kupovini stvari otetih u nepravednome ratu. (11)

Na današnji dan, 10. studenoga 1952. godine, u Dubrovniku je umro skupljač narodnih pjesama, svećenik Andro Murat. Od 1909–1934. bio je župnik u Luci na Šipanu. Njegova zbirka epskih i lirskih pjesama Narodne pjesme iz Luke na Šipanu, što ju je prikupio kao bogoslov u Zadru 1886., obuhvaća 149 pjesama koje mu je uglavnom kazivala njegova majka, a objavila ju je Matica hrvatska 1996. (12) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Od 1. listopada 1991. godine započinju na­padi, a od 23. listopada intenzivno se napada i razara i sama povijesna jezgra Grada — kulturno dobro upisano u Listu svjetske baštine. Do prave eskalacije dolazi poslije 9. studenog od kada se neprestano napada područje najuže povijesne jezgre. Na današnji dan, u nedjelju 10. studenog 1991. godine, agresor je topničke napade započeo od ranog jutra, u 6.45. na cijeli grad, posebice Lapad i Gruž. *Grad je sustavno razaran. Gruška luka bila je u plamenu, gorila je Hladnjača, zapaljeni brodovi u luci. Rušene su stambene zgrade, privatne kuće, privredni objekti i brojni hoteli. S topovnjače je sistematski gađan »Belvedere«, koji je potom planuo. Pogođena je žičara*. Nije ostao pošteđen ni Fakultet za turizam i vanjsku trgovinu i Osnovna škola Lapad. Brodovi u Gruškoj luci ponovno gore. Pogođen je dominikanski samostan Sv. Križa u Gružu iz 1437., samostan od Sigurate iz XI st. unutar gradskih zidina, samostan školskih sestara u Izvijačici. Pogođena je i tvrđava Minčeta. Ogroman broj stambenih objekata je uništen. U napadu na hotel »Argentinu«, u kojemu su smješteni europski promatrači i strani novinari, ranjen je novinar londonskog »Independenta« Phil Davison, jedan policajac iz osiguranja europskih promatrača i dvojica od osoblja ho­tela. Toga dana, u borbama i napadima agresora poginula su: 2 dubrovačka branitelja, 2 pripadnika Civilne zaštite i 8 civila, a 32 ih je ranjeno. Oštećene su dvije trećine sustava za uzbunjivanje građana, tako da u većem dijelu grada sirene ne rade. Izašao je prvi broj lista za djecu »Glasić iz Dubrovnika«. Izdavač je ured konvoja »Libertas«. *Bio je to jedan od najtežih dan od početka napada na Grad*. **Napad je trajao tijekom cijeloga dana, a zatišje je počelo tek oko 19 sati**. (13) Od 7. do 15. studenoga tzv. JNA sa svojim snagama, TO Herceg Novi i Odred granične milicije Boka izvedeni su napadi kojima su, uz potporu artilje­rije, mornarice i zrakoplovnih snaga, nastojali ovladati visovima iznad Grada. Nakon što su u obrani Bosanke 9. studenoga pogi­nuli dubrovački branitelji: Hamdija Kovač, Vedran Ivošević, Antonio Vatović, Mario Pezzi, Franci Lazibat, i Željko Raguž, sutradan, na današnji dan, 10. studenoga 1991. godine, u teškim bojevima agresor je nanio dubrovačkim bra­niteljima nove velike i bolne ljudske gubit­ke. Na Srđu je poginuo pripadnik HV-e Mato Damjanović, a na Strinčjeri pripadnik HRM-e Mario Matana. Istog dana, (Na današnji dan,10. studenog 1991. godine,) u topničkom napadu na Dubrovnik, poginuo je pripadnik Kriznog stožera CZ-e Cavtat  Tonći Rožić, te  tijekom topničkog napada, u Lapadu,pripadnik CZ-eIvo Bokun. (14)Na području Dubrovačko neretvanske županije tijekom Domovinskog rata poginulo je 92-oje civila, a od toga 15-toro djece do 18 godina starosti. Ukupan broj civilnih invalida Domovinskog rata broji više od 140 osoba, a među njima je 36 djece, koji su u vrijeme ranjavanja imali manje od 18 godina. Na današnji dan, 10. studenoga 1991. godine, kao civilne žrtve u Domovinskom ratu na dubrovačkom području, poginuli su: Nike Baljković, iz Dubrovnika, rođena 1907., Nikica Čupić, iz Dubrovnika, rođena 1947., Anica Pandža, iz Dubrovnika, rođena 1927., Ivan Radić, iz Dubrovnika, rođen 1944., Dubravko Ševelj, iz Dubrovnika, rođen 1962., Jovo Vasiljević, iz Dubrovnika, rođen 1937., te tada još maloljetni: četrnaestogodišnja Marija Burum, iz Čibače, (rođena 1977.) i jedanaestogodišnji Đuro Bokun, iz Dubrovnika, (rođen 1980.). (15) Na današnji dan, 10. studenoga 1991. godine, Krizni štab Općine Dubrovnik (KŠOD) poručio je Komandi Vojnopomorskoga sektora Boka (KVPSB) da ne može organizirati putovanje hrvatskih predstavnika i članova Europske promatračke misije (EPM) u Cavtat dok traju napadi s kopna i mora na cijelo gradsko područje od hotela »Belvederea«, »koji je u plamenu«, do Mokošice. Prosvjedovao je protiv razaranja zgrada i ubijanju ljudi te pozivao KVPSB da prekine napad. Štab se javio i Misiji. Zamolio ju je da obavijesti svjetsku javnost o žestokom neprijateljskom napadu, za kojega je »preko svih granica eskaliralo nepoštivanje najosnovnjjih civilizacijskih normi od strane JNA« (pucanje na vozila i ekipe s oznakama Crvenoga križa koji su pružali pomoć ranjenim civilima te prevozili ranjenike i mrtvace). U izvješću predsjednika Skupštine Općine Dubrovnik (SOD) Pera Poljanića kaže se da je na gradsko područje (Mokošica, Gruž, Lapad, Babin kuk, Montovjerna, Pile, Ploče, Grad, Lokrum) palo više od 3000 granata, mina i raketa. Da je — koliko se trenutačno zna — poginulo 17 civila, dok se ne zna koliko je ranjenih, »jer se nije dozvoljavalo kolima hitne pomoći prolaziti do unesrećenih«. Pojedinačno spominje kuću u Širokoj ulici, pučku školu »Mise Simonija«, tvrđavu Minčetu i samostan Siguratu u Gradu, otok Lokrum (tristotinjak pogodaka), hotele »Tirenu« (stotinjak projektila; u hotelu prognanici i izbjeglice) i »Belvedere«, koji gori, ranjavanje četiri čovjeka ispred »Argentine« snajperskim metcima, uništenje »na stotine automobila«, palež i potapanje dvadesetak jahta i brodova u Gružu, potpuno uništeni televizijski repetitor na Srđu, hladnjaču u Gružu i žičaru na Srđu. KŠOD obavijestio je misiju da je tog 10. studenoga JNA uništila dvije trećine opreme za uzbunu građana, što će zacijelo povećati broj civilnih žrtava, te nekoliko vatrogasnih vozila i oštetila Vatrogasni dom, čime je veoma smanjena mogućnost gašenja požara. Moli je da prosvjeduje u inozemnih autoriteta. Budući da su štabovi gradske obrane i CZ procijenili da se stanovnici Mokošice imaju evakuirati, KŠOD je u večernjim satima od obaju štabova zatražio potvrdu procjene, nakon čega će on pismeno zamoliti Europsku promatračku misiju (EPM) i misiju Međunarodnog crvenog križa (MCK) da pokušaju omogućiti evakuaciju. Član dubrovačkoga pregovaračkog izaslanstva Đ. Kolić zahvalio je EPM na trudu radi primirja i rješenja komunalnih problema kao preduvjeta »za utvrđivanje korektne linije razgraničenja oružanih snaga obiju strana«. Kolić drži da su doticaji neophodni i da će pregovori i ubuduće biti nužni. Međutim, čine mu se »bespredmetnim« »dok traje ovako sustavni sveopći napad na grad«, jer — prosuđuje on — »druga strana namjerava ići bezobzirno do kraja, ne vodeći više računa ni o ljudskim žrtvama, ni o materijalnim štetama«. (16) Tijekom Domovinskog rata svoje živote za slobodu Dubrovnika i Hrvatske dali su na Južnom bojištu brojni heroji iz svih krajeva naše domovine, pri­padnici brojnih postrojbi Hrvatske vojske. Na današnji dan, 10. studenoga 1993. godine, poginuo je pripadnik 144. brigade HV-e, Darko Vaneček (1966.-1993.). (17) 

Izvori i literatura:

(1) MIHO DEMOVIĆ, GLAZBA I GLAZBENICI U DUBROVAČKOJ REPUBLICI: OD POLOVINE XVII. DO PRVOG DESETLJEĆA XIX. STOLJEĆA, str. 30,31

(2) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 35,129,130,131,128,267,268,269

(3)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

HBL Stjepan Krasić (1989)

(4) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(5)http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(6)http://www.malinska.hr/pdf/pvshd.pdf

(7) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 213,214

(8) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 19

(9) MIHO DEMOVIĆ, GLAZBA I GLAZBENICI U DUBROVAČKOJ REPUBLICI: OD POLOVINE XVII. DO PRVOG DESETLJEĆA XIX. STOLJEĆA, str. 30,31

(10) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 181

(11)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

HBL Stjepan Krasić (1989)

(12)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(13) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 536

*ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ , str. 42

**DUBROVAČKI VJESNIK—RATNO IZDANJE br. 16 — ?. studenoga 1991.

(14) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 35, VJEČNI KAO DOMOVINA, Str. -129- Mato Damjanović, Str. -130- Mario Matana, VJEČNI KAO DOMOVINA, Str. -131- Tonći Rožić, Str. -128- Ivo Bokun

(15) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 267, 268, 269

(16) POSLJEDNJA OPSADA DUBROVNIKA, TRPIMIR MACAN, Str. 67,68

(17) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-261-

Gradoplov

Preuzmite datoteku

Gradoplov 5,4 MB

O emisiji Gradoplov

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Pročitaj više

Gradoplov
Gradoplov

HRT – Radio Dubrovnik — Kultura, sport, obrazovanje, društvo, život, obitelj, umjetnost

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Najave

Gradoplov

Utorak, 13.11.2018. 08:20 - 08:27

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 13. studenoga 1645. godine, prvi put se u zaključcima Vijeća umoljenih spominje ime vrijednog vojnog stručnjaka i arhitekta, guvernera oružja rođenog Dubrovčanina, ...

Gradoplov
Srijeda, 14.11.2018. 08:20 - 08:27

Gradoplov
Četvrtak, 15.11.2018. 08:20 - 08:27

Sve najave
Poslušajte
Ponedjeljak, 12.11.2018 08:20

Ponedjeljak, 12.11.2018 08:20

Nedjelja, 11.11.2018 08:20

Nedjelja, 11.11.2018 08:20

Subota, 10.11.2018 08:20

Subota, 10.11.2018 08:20

Petak, 09.11.2018 08:20

Petak, 09.11.2018 08:20