Gradoplov

Gradoplov

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 18. srpnja 1358. godine, Veliko vijeće prihvatilo je Višegradski ugovor, jedan je od najvažnijih dokumenata dubrovačke povijesti, kojim Dubrovnik stječe autonomiju, pod nominalnom vlašću ugarskih kraljeva. (1) Na današnji dan, 18. srpnja 1908. godine, u Dubrovniku je otvoren prvi dubrovački stalni kinematograf i kino dvorana: „Kinematograf 'Admirinda“. (2) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Fridrik, Miroslav, Natko, Bruno, Arnold, Emilijan i Šimun. (3)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Ljekarna Male braće u franjevačkom samostanu jedna je od atrakcija po kojima je Dubrovnik poznat širom svijeta. Radi se o jednoj od najstarijih europskih ljekarni, osnovanoj 1317., kada je osnovan i samostan, ali najstarijoj koja neprekidno djeluje do danas! *O radu ljekarne, već sredinom XIV. st. nedvojbeno ukazuje arhivski dokument koji nosi današnji datum, 18. srpnja 1357. godine. U svom testamentu, naime, Dobre de Gambe ostavlja određenu svotu novca da se Maloj braći u Dubrovniku sagradi bolnica (infirmaria). Kako je uz bolnicu ili u njoj uvijek bila i ljekarna, a i kako je postojao propis da se u svakom franjevačkom redu zdravi brinu za potrebe bolesne braće, sa sigurnošću možemo govoriti o njenom posto­janju i djelovanju još početkom XIV stoljeća.* Prvotno se koristila kao samostanska apoteka za potrebe redovnika, no kasnije je otvorena za cjelokupnu javnost. Osim praktične svrhe, ta je ljekarna važna i zbog brojnih povijesnih dokumenata koji su se u njoj sačuvali, poput brojnih recepata ili knjiga iz područja medicine i farmakologije. **Ljekarna posjeduje dragocjene knjige iz farmakologije i medicine te oko 2 000 recepata, od kojih je samo manji dio izložen u muzeju. Sačuvano je mnoštvo ljekarničkih predmeta iz 15. i 16. st., među kojima se ističu farmaceutske vaze iz Siene i Firence. Izložene su i različite preše, mužari i uređaj za destilaciju vode iz 14. st., vage, mjerice i dr. Današnje je prostorije ljekarne početkom 20. st. o vlastitom trošku uredio i novim namještajem opremio ljubitelj dubrovačkih starina i dobročinitelj Ignacije (Inje) Amerling, o čemu svjedoči spomen-ploča u klaustru.*** (4)

Višegradski ugovor hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca Dubrovniku (dubrovačkoj komuni), izdan u Višegradu, 27. svibnja 1358. godine, jedan je od najvažnijih dokumenata dubrovačke povijesti. Zadarskim mirom 18. veljače 1358. Ludovik I. prisilio je Mletačku Republiku na odricanje posjeda cijelog dalmatinskog kopna i svih otoka od Kvarnera do Drača. Tako je Dubrovnik postao dijelom ugarskog kraljevstva i po prvi put ušao u političku zajednicu s hrvatskim zemljama. Višegradskim ugovorom određen je odnos između Dubrovnika i ugarskog kraljevstva. Kralj Ludovik je Dubrovniku dao zaštitu i povlašteni položaj među dalmatinskim gradovima i time gradu omogućio samostalan razvitak. Dubrovnik se obvezao primiti sve one obveze koje je do tada imao prema Mlečanima. Dubrovački poslanici, ipak, pridržali su pravo da sporazum potvrdi i dubrovačka vlada, što je Veliko vijeće i učinilo, prihvativši kraljevu ispravu na današnji dan, 18. srpnja, te 1358. godine. Nakon toga, Dubrovčani su sastavili ispravu koja će se odaslati kralju, i ona je odobrena na istoj toj sjednici, ali nije sačuvana. Odnosi, utvrđeni Višegradskim ugovorom, bili su veliki korak prema potpunoj samostalnosti Dubrovnika. Od 1358. godine Dubrovnik je u stvari postao posve autonoman, pod nominalnom vlašću ugarskih kraljeva. Stekavši postupno sve atribute državnosti, teritorij, grb, zastavu i vlastiti monetarni sustav, dubrovačka se komuna od polovice XIV. st. počinje nazivati Republikom (Respublica Ragusina). (5) 

Stara crkva sv. Vlaha na Placi bila je približno na istom mjestu, gdje i današnja. Orijentirana je bila prema istoku, te su njena glavna vrata bila prema današnjoj Ulici Zeljarici. Na mjestu, sadašnjeg  pročelja i stepeništa, bila je općinska luža. Sagrađena je zaključkom Velikog vijeća iz veljače 1348. g. Teže je oštećena u Veliki potresu 1667., što proizlazi iz zaključka Vijeća umoljenih donesenog na današnji dan, 18. srpnja te 1667. godine, kojim se naređuje, da se iz nje iznesu ruševine. Popravci na crkvi završeni su koncem 1669. godine, te se od 1670. godine upotrebljavala kao katedrala. U noći s 24. na 25. svibnja 1706. g., crkva je izgorjela. Istoga dana Vijeće umoljenih zaključilo je obnoviti crkvu. Uzet je u službu Marin Gropelli, prema čijem je nacrtu sagrađena posve nova crkva. Od stare crkve se veoma malo sačuvalo. Sačuvao se stari srebrni pozlaćeni kip sv. Vlaha s maketom grada iz vremena oko pada Carigrada (1453. god.). Sačuvala su se i dva Lazanićeva kamena kipa, sv. Vlaho i sv. Jeronim, koji su po svoj prilici bili u sakristiji stare crkve, koja nije izgorjela. (6) 

Prve kinoprojekcije u Dubrovniku priređivali su putujući kinematografi, no o njima, postoje oskudni podaci. Prvi pouzdani zapis o kinopredstavama u Dubrovniku iz listopada je 1906. Nakon što je u ožujku 1908. u Bondinom teatru gostovao još jedan putujući „The Radium“ kinematograf, na današnji dan, 18. srpnja 1908. godine, u Dubrovniku je otvoren prvi dubrovački stalni kinematograf i stalna kino dvorana:„Kinematograf 'Admirinda“, u ulici između Polačâ, kuća g.Jelića, gdje je prije bila trgovina Vlaha Svilocossi i kafana 'Sokol', a pokrenuo ga je gospar Ilija Nardelli. Stalni domaći kinematograf 'Admirinda', je na sve moguće načine nastojao privući publiku – povećanjem broja dnevnih projekcija, sniženjem cijena ulaznice, kao i programima koji su, uz ostalo, jamčili dobru zabavu s obiljem smijeha. Krajem 1909. ili početkom 1910. kinematograf „Admirinda“ prekinuo je s prikazivanjem filmova u dvorani u ulici Između Polača, a svoje djelovanje nastavio je nakon nekoliko mjeseci u Bondinom kazalištu. Kinematograf „Admirinda“ u Bondinom kazalištu otvoren je 6. kolovoza 1910. godine:„Večeras se otvara u Bondinom kazalištu kinematograf, sa najsavršenijijem aparatom. Prestave će biti svaki dan, u radne dane na 7,8 i 9 ura, a u svetačne na 6,7,8 i 9. Program će se mijenjati svakog ponedjeljka, srijede i petka, sve sa samijem novostima za Dubrovnik. (PRAVA CRVENA HRVATSKA, br.285, Dubrovnik 6.8.1910., str.3) Kinematograf očito nije uspio privući veći broj gledatelja, pa je uskoro, pod izlikom ljetnih vrućina ponovno zatvorio vrata:„Kinematograf sinoćnjom predstavom obustavio je radi vrućine svoje ljetne produkcije, koje će nastaviti u septembru.“ (CRVENA HRVATSKA, br.67/1910, Dubrovnik 20.8.1910., str.5) Uz loše kopije i slabe programe, mnoge su druge nevolje stalno pratile kinematograf u kazalištu, pa i u prigodama kada je pokušavao obogatiti svoju ponudu.  Tako ni s uvođenjem klavirske pratnje projekcijama nijemih filmove, kinematograf nije imao baš previše sreće.S vremenom, ipak, stvari su s brojem gledatelja pošle nabolje, a popravio se i dojam o klavirskoj pratnji uz projekcije filmova. (7) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 18. srpnja 1687. godine umro je svećenik, vjerski pisac i pjesnik Bernard Đurđević. U rodnom gradu bio je prvostolni kanonik, arhiđakon i zamjenik dubrovačkog nadbiskupa i tu je službu obavljao do kraja života. Kako je bio jedan od dvojice kanonika koji su preživjeli veliki potres 1667, zauzimao se za što hitniju obnovu grada. Oporučno je najveći dio imetka ostavio siromašnima i potrebnima. Njegovim novcem podignut je mramorni oltar Sv. Bernarda u obnovljenoj prvostolnoj crkvi. U svojoj je zbirci imao 16 vrlo vrijednih umjetničkih slika, među kojima je bilo i Tizianovih, a ostavio ih je prvostolnoj crkvi. U satiričnim pjesmama izvrgavao je ruglu mane sugrađana, pa se zbog toga s njima sukobljivao i sporio na sudu. Prigodne pjesme pisao je na hrvatskom, latinskom i talijanskom jeziku, ali je za života objavio dvije, dok su druge su ostale u rukopisu. Četiri su sačuvane u Vatikanskoj knjižnici u ostavštini Stjepana Gradića, s kojim je održavao prijateljske i književne veze. Dio dopisivanja sa Stjepanom Gradićem čuva se u Knjižnici samostana Male braće u Dubrovniku (rkp. br. 333). Jedan njegov latinski epigram posvećen Juniju Palmotiću uvrstio je Serafin Marija Crijević u svoju Dubrovačku biblioteku. Glavno mu je djelo La vita di Francesco Perotto Arcivescovo Ragusino, opširan životopis dubrovačkog nadbiskupa Perottija, kojemu je više godina bio zamjenik. Skupljao je hrvatske narodne poslovice i dosjetke. Nakon potresa, u kojemu je propao gotovo sav arhiv nadbiskupije i kanoničkog zbora, nastojao je prikupiti što više sačuvanih dokumenata i pribilježiti ono čega se mogao sjetiti iz prošlosti Dubrovačke nadbiskupije, ali se i to djelo poslije zagubilo. (8) 

Na današnji dan, 18. srpnja 1846. godine, u rodnom Dubrovnikuumro jedramski pisac, pjesnik i pripovjedač Pijerko Bunić Luković. Bio je jedan od vođa pobune protiv Francuza u prosincu 1813, zadobivši tom prilikom teške rane. Nakon što je prizdravio, kratko vrijeme obavlja dužnost generalnog nadzornika zdravstva dubrovačkog okružja. Razočaran novom austrijskom vlašću, spoznavši da je nemoguće obnoviti Dubrovačku Republiku, napušta rodni kraj. Od 1815–24. boravio je u Egiptu (Kairo, Aleksandrija). God. 1824. došao je u Trst, gdje se iduće godine oženio djevojkom iz imućne barunske obitelji Marenzi. Kanio je emigrirati u Ameriku, ali se na zagovor roditelja i rodbine 1825. vratio u Dubrovnik. Tu je živio do smrti, baveći se pisanjem i poljoprivredom na svojemu imanju u Rijeci dubrovačkoj. Materijalno je oskudijevao, te je kao osiromašeni plemić dobivao novčanu pomoć od vlasti. Nekoliko se puta pokušavao zaposliti, ali bez uspjeha. God. 1841. ustaje protiv uvođenja desetine, poreza od kojega je dotada bio oslobođen dubrovački kraj. — Pisao je brojne drame različitih žanrova (komedije, farse, tragedije, povijesne i didaktičko-pučke igrokaze), zatim prigodničarske, domorodne, ljubavne i satirične pjesme, popularne kolende, pripovijetke i pokoji članak. Bio je glazbeno obrazovan (svirao je violinu, violončelo i glasovir), a bavio se i skladateljstvom, pa je neke svoje pjesme sam uglazbio. Glavninu njegova književnog opusa čini 31 dramsko djelo poznato po naslovu, od toga je 27 sačuvanih. Tri su mu dramska teksta objavljena posmrtno 1849. u Gajevoj Danici (Muhamed II. u Bosni, Bolje promišljeno nego namišljeno i Stranoljublje Crnogoraca). Osim pseudopovijesnih tema (Murat pod Biogradom, Dobrodjelstvo Ludovika Velikoga… i dr.), često zastupljenih u dramama preporodnog doba, pisao i drame i komedije iz građanskog života (Knežev osud, Slikotvorstvo, Privar gubi Privarnika), u kojima anticipira i neke sastavnice »protorealističke dramaturgije« (A. Pavešković). Autor je i prvoga pučkog igrokaza u hrvatskoj književnosti (Župnik od Stravče, najkasnije 1841), kao i najstarije dramatizacije Gundulićeva Osmana (Krunoslava u Carigradu, između 1840. i 1846., nedovršeno). Pisao i komedije na talijanskome Raskrinkani lihvar (L’ usuraio smascherato) i Sretni nesporazum (L’equivoco felice), prigodne pjesme (Čehuljice, 1866) i novinske članke. (9) 

Na današnji dan, 18. srpnja 1933. godibne, u Splitu je rođen Petar Čumbelić, hrvatski pomorski pedagog i pisac, koji je Pomorsku školu (1953), a potom (1960) i Višu pomorsku školu završio u Dubrovniku. Predavao nautičke predmete u srednjoj pomorskoj školi u Dubrovniku (1962–69), terestričku i astronomsku navigaciju na Pomorskom fakultetu u Dubrovniku (od 1985). – Uz znanstveno-stručne članke iz navigacije, 1965. godine napisao je skripte Nautika za III. i IV. razred pomorske škole u Dubrovniku, a autor i Nautičkih tablica PRw (1969). Bio je pomoćnik zapovjednika Hrvatske ratne mornarice (1992–93) te zastupnik u Županijskom domu Hrvatskoga državnoga sabora (1994–97). (10) 

Na današnji dan, 18. srpnja 1973. godine, u Dubrovniku jerođen Pavo Butijer, trgovac, profesionalni vojnik, trajno nastanjen u Dubrovniku, tragično preminuo 21. travnja 1997. godine u Kninu, kao pripadnik 4. gardijske brigade HV-e. (11) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u subotu, 18. srpnja ratne 1992. godine, prijepodnevni su sati protekli mirno. *Od 13.30 do večernjih sati s područja Konavala podgorički korpus otvarao je vatru po Župi dubrovačkoj, a od 17 sati pridružio mu se i hercegovački korpus iz trebinjske opći­ne. HV snažno je odgovorila na ove napade.* Oko 18 sati oglašena opća opasnost, a oko 20 sati  označen je njen prestanak. Dubrovnik je toga dana posjetio Ivan Cesar, predsjenik Hrvatske kršćansko-demokratske stranke i kandidat za predsjednika Republike Hrvatske.  Tijekom Domovinskog rata svoje živote za slobodu Dubrovnika i Hrvatske dali su na Južnom bojištu brojni heroji iz svih krajeva naše domovine, pri­padnici brojnih postrojbi Hrvatske vojske. Njihova brojnost iz­ravno svjedoči o težini ratnih događanja u Domovinskom ratu. **Toga dana, 18. srpnja 1992. godine, na Južnom bojištu poginuli su: pripadnik 145. brigade HV-e, Slobodan Dujaković, *te pripadnik Mješovitog odreda mornaričke pješadije Lošinj, Mladen Mrvac.** (12) 

Izvori i literatura:

(1) Zdenka Janeković Römer, Višegradski ugovor: temelj Dubrovačke Republike, Zagreb, 2003

https://hr.wikipedia.org/wiki/Višegradski_ugovor

*VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 132

(2) VEDRAN BENIĆ – DUBROVAČKI SPOMENAR, str.172,173,174

(3) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(4) Preuzeto s: http://www.putovnica.net/odredista/hrvatska/dubrovnik/sto-posjetiti-znamenitosti-u-dubrovniku/franjevacki-samostan-male-brace

*JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 91,92

**http://hvm.mdc.hr/muzejska-zbirka-i-stara-apoteka-samostana-male-brace,93/hr/crkvene-zbirke/

(5) Zdenka Janeković Römer, Višegradski ugovor: temelj Dubrovačke Republike, Zagreb, 2003

https://hr.wikipedia.org/wiki/Višegradski_ugovor

*VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 132

(6) LUKŠA   BERITIĆ, UBIKACIJA NESTALIH GRADJEVINSKIH SPOMENIKA U DUBROVNIKU, PRILOZI POVIJESTI UMJETNOSTI U DALMACIJI, IZDANJE KONZERVATORSKOG ZAVODA DALMACIJE U SPLITU 1956., Str 65,66,67

(7) VEDRAN BENIĆ – DUBROVAČKI SPOMENAR, str.172,173,174

(8) HBL Stjepan Krasić (1993)

(9) HBL Miljenko Foretić (1989)

(10) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(11) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -248-

(12) ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ , str. 222

*Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 561

** VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-262-*263-

O emisiji Gradoplov

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Pročitaj više

Gradoplov
Gradoplov

Radio Dubrovnik — Kultura, sport, obrazovanje, društvo, život, obitelj, umjetnost

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Najave

Gradoplov

Subota, 29.07.2017. 08:20 - 08:27

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 29. srpnja ratne 1992. godine, na britanskoj fregati »Avenger«, u međunarodnim vodama, južno od Dubrovnika, postignut je sporazum o bezuvjetnom povlačenju srbo—crnogorske ...

Gradoplov
Nedjelja, 30.07.2017. 08:20 - 08:27

Gradoplov
Ponedjeljak, 31.07.2017. 08:20 - 08:27

Sve najave
Poslušajte
Petak, 28.07.2017 08:20

Petak, 28.07.2017 08:20

Četvrtak, 27.07.2017 08:20

Četvrtak, 27.07.2017 08:20

Srijeda, 26.07.2017 08:20

Srijeda, 26.07.2017 08:20

Utorak, 25.07.2017 08:20

Utorak, 25.07.2017 08:20