Gradoplov

Gradoplov

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 13. kolovoza 1252. godine Dubrovčani su sklopili mir sa srpskim kraljem Urošem I., *a 13. kolovoza 1302. godine, proglasili su mir s još jednim srpskim kraljem, Stefanom Urošem II. Milutinom.* (1) Odluka dubrovačke vlade, kojom je dozvoljeno Židovima stanovanje unutar gradskih zi¬dina Dubrovnika, donesena je na današnji dan, 13. kolovoz 1538. godine. (2) Na današnji dan 13. kolovoza 1765. godine, objavljen dekret o štovanju Srca Isusova u Dubrovniku! (3) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Poncijan i Hipolit; Patricija; Ivan K., Sv. Kasijan i Gertruda. (4)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Promjena na srpskom prijestolju znači za Dubrovnik skoro uvijek važan datum u njegovim odnosima prema Srbiji. Nekad ona donosi rat, a nekad opasnost rata i sklapanje mira. 1252. buknuo je rat između Dubrovčana i Uroša I. Srpski kralj navalio je na grad, koji se tako našao u velikoj neprilici, te su upregnute sve sile građana kako bi se oduprli napadu. Rat ipak nije potrajao dugo, jer je već na današnji dan, 13. kolovoza iste 1252. godine sklopljen mir. Spome­nimo da je rat iz 1252. bio prvi sukob između Dubrovnika i Uroša I. Za Uroševe vladavine došlo je među njima do nekoliko ratova i stalno je vladala zategnutost, premda se u mirno doba živo trgovalo. (5)  Srpskog kralja Uroša I. godine 1276. s prijestolja je zbacio sin mu Dragutin, a Dragutina je naslijedio 1282. brat Stefan Uroš II. Milutin. U početku i on je bio u dobrim odnosima s Dubrovčanima, no 1301. došlo je do rata između Dubrovnika i kralja Milutina. Tu priliku Dubrovčani su htjeli iskoristiti kako bi se domogli Mljeta, kojim je upravljala benediktinska opatija sv. Marija na otočkom jezeru, a pod vrhovnom srpskom vlasti. Ipak već nedugo potom Malo vijeće zaključilo je da se napusti otok Mljet, a Veliko vijeće je, na današnji dan, 13. kolovoza 1302. godine, proglasilo mir i granicu prema Srbiji otvorenom. (6) U dva navrata (1359—60 i 1361—62) Dubrovčani su  ratovali i sa svojim neposretnim susjedom humskim knezom Vojislava Vojinovićem. U sklapanju konačnog mira posrednik je bio car Uroš, a do tada Dubrovčani su pokušali doista sve kako bi se oslobodili najvećeg protivnika Republike, čovjeka koji je opustošio njihovu zemlju i ugrozio sigurnost i slobodu Dubrovnika. Konačno, krajem srpnja sastavljen je između dubrovačkih predstavnika i carevih poslanika u Dubrovniku tekst mirovnog ugovora, koji je Senat smatrao konačnim, pa je i prije odlaska poslanika caru Urošu, već 13. kolovoza, te 1362. godine poručio svom prijatelju Površku da su sklopili mir za sebe i za njega. (7)

Od posljednjeg desetljeća 15. stoljeća, a posebno  30-ih godina 16. st. počeli su dolaziti u Dubrovnik i oni Židovi koji se tu stalno nastanjuju. Kao i u drugim zemljama središnjega i istočnog Mediterana takva je migracija bila posebno poticana progonima Žido­va iz Španjolske (1492. g.) i Portugala (1498. g.). Stare poslovne veze, porast gospodarske snage i pomorsko-trgovačka ekspanzija Dubrovnika u to vrijeme olakšavale su to doseljavanje u Dubrovnik. To se događa istovremeno s jakim priljevom Židova na područje turske države na balkanskom poluotoku. Dio Židova se na tursko područje useljava i preko Dubrovnika. Nagli priljev većeg broja stranaca koji pokazuju namjeru da se i stalno nastane naveo je dubrovačku vladu da već 1498. raspravlja »o novim Židovima, Maranima i kršćanima«, ali uvijek uz odgodu donošenja nekog zaključka! Najvažnija odluka dubrovačke vlade, ona kojom je dozvoljeno Židovima stanovanje unutar gradskih zi­dina Dubrovnika, donesena je 40 godine kasnije, na današnji dan, 13. kolovoza 1538. godine. *To je potvrdila i vladina odluka 22. travnja 1540. godine,kojom se određuje i kompleks kuća u kojima mogu stanovati dubrovački Židovi. Uz takvo određivanje zametka dubrovačkoga Geta, naređeno je Židovima da na odjeći nose i neki poseban znak kojim će se »razlikovati od kršćana«. Ističe se želja dubrovačke vlade da grupira sve »Židove« u pogledu njihova stanovanja; predviđa se u tu svrhu »5 ili 6 kuća, ili više ako bude potrebno«. Konačno, 1546. g. propisane su i definitivne odredbe o Getu (»da svi stanuju na jednom odvojenom mjestu, specijalno za njih određenom«). Određuje im se »Lojarska ulica« u kojoj postoje 4 državne kuće, dakle, položaj u središtu grada, uz glavnu ulicu. Ulicu je trebalo zatvoriti zidom s gornje i donje strane, i vratima s donje (južne) strane sa izlazom na glavnu dubrovačku ulicu (»Placu«). Vrata su se imala noću zatvarati, a stanovnik Geta koji bi se nakon zatvaranja zatekao izvan Geta kažnjavao bi se po nahođenju dubrovačke vlasti. U to vrijeme ustalila se u Dubrovniku i židovska općina - zajednica, na čelu s osobom koju tadašnje dubrovačke vlasti nazivaju »konzulom Židova«.* (8) 

Štovanje Presvetog Srca Isusova razvijalo se stoljećima; ima dugu pretpovijest koja zalazi u razdoblje srednjega vijeka. No, iako je odobrenje za uspostavu posebnoga blagdana s misom i časoslovom od Svete Stolice traženo više puta, on je odobren tek 6. veljače 1765. godine. Papa Klement XIII. svojim je dekretom „Ragusina“ 10. srpnja 1765. godine,odobrio da se štovanje Presvetog Srca Isusova proširi na područje Dubrovačke Republike. Dekret je u Dubrovniku objavljen, na današnji dan 13. kolovoza iste 1765. godine, samo pet mjeseci nakon službene uspostave blagdana s misom i časoslovom! (9) 

Na austrijsko zauzeće Dubrovnika, 1814., prvi je reagirao bosanski vezir, koji je poslao u Dubrovnik svog silahdara da ispita mogućnosti povratka Republike pod tursku zaštitu. Austrijski i engleski časnici odmah su otklonili tu zamisao Turaka. Vanjskopolitičke prilike davale su Austrijancima još više poticaja za trajno učvršćenje vlasti. Saveznici su 30. ožujka 1814. ušli u Pariz, a 6. travnja Bonaparte je abdicirao. Taj je događaj u Dubrovniku obilježen 24. travnja. General Milutinović je, na današnji dan, 13. kolovoza, te 1814. godine, proklamirao prethodni Tomašićev proglas, kojim je od 7. srpnja objavljeno pripojenje područja bivše Dubrovačke Republike Habsburškoj Monarhiji, uz tumačenje da su saveznici namijenili Austriji područje Ilirskih Pokrajina. Smatrajući da je u Dubrovniku situacija trajno riješena, Milutinović je krajem srpnja sa znatnim pojačanjem proslijedio u Boku kotorsku, gdje je vlast nakon odlaska Engleza nastojao zadržati crnogorski vladika Petar I.  (12) 

U sklopu popratnog programa 67. Dubrovačkih ljetnih igara, na današnji dan, 13. kolovoza 2016. godine, u atriju palače Sponza, predstavljena je knjiga „Ratni dnevnik Pava Urbana" urednice Dubravke Vrgoč. Knjigu su, uz urednicu, predstavili direktor izdavača Branko Čegec, te Slaven Tolj, do je ulomke čitao glumac Frano Mašković. Mladi dubrovački fotograf Pavo Urban poginuo je 6. prosinca 1991. s fotoaparatom u rukama, pogođen gelerom granate koja je pala između Orlanda i crkve svetog Vlaha. Njegova posljednja fotografija, kasnije nazvana „Kamena prašina nad Gradom", postala je simbol ratnih razaranja Dubrovnika. Svoj dnevnik uspio je poslati iz opkoljenog Dubrovnika djevojci Mari Bratoš koja se tada nalazila u SAD-u. Pismo je putovalo 2 mjeseca i stiglo je 20 dana nakon Pavove smrti. Hrvoje Ivanković snimio je 2011. dokumentarnu radiodramu „Ovo je radni dnevnik. Izvještava Pavo Urban". (13) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 13. kolovoza 1960. godine, u Dubrovniku jerođen Željko Martin Martinović, inženjer strojarstva, trajno nastanjen u Dubrovniku, poginuo 5. listopada 1991. g. na Osojniku u neprijateljskom topničkom napadu, prilikom akcije izvršenja borbene zadaće, kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a. (10) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Nakon što se Grad našao pod granatama u prvim danima rata početkom listopada 1991. g., brod Perast, koji je dugi niz godina plovio na linijama dubrovačkog kraja, a posebno povezujući Mljet i Elafite sa Dubrovnikom, sklonio se u Slano. Sigurnost je bila kratkog vijeka budući da je već 4. listopada okupirano i Slano. Posebno je tragična sudbina posade legendarnog broda. Dugo se o upravitelju stroja Peru Sršenu, motoristu Antunu Matiću i kormilaru Niku Nobilu ništa nije znalo. Tek poslije osam mjeseci, tijekom kojih je podržavana lažima generala Jokića, da su se pomorci s broda Perast predali najbližoj jedinici JNA, te da su u cilju sigurnosti upućeni u sabirni logor Bileća,  tinjala nada da su živi, doznalo se da su ih četnici odmah hladnokrvno umorili u Slanome 5. listopada 1991. Nakon oslobađanja Slanoga tijela trojice pomoraca su ekshumirana i 13. kolovoza 1992. pokopana na njihovu rodnomu Mljetu. (11) 

Izvori i literatura:

(1) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 86

*VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 89,90

(2) Dr BERNARD STULLI, ŽIDOVI U DUBROVNIKU, str. 19,20,21

(3) Ivan Viđen, (objavljeno u 52. broju katedralnog lista „Naša Gospa“)

(4) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 86

(6) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 89,90

(7) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 286

*https://sr.wikipedia.org/wiki/Vojislav_Vojinović

**ZDRAVKO ŠUNDRICA – TAJNA KUTIJA DRŽAVNOG ARHIVA 1, str. 264,265

(8) Dr BERNARD STULLI, ŽIDOVI U DUBROVNIKU, str. 18,19

*Dr BERNARD STULLI, ŽIDOVI U DUBROVNIKU, str. 19,20,21

(9) Ivan Viđen, (objavljeno u 52. broju katedralnog lista „Naša Gospa“)

(10) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -72-

(11) Izvor: članak Meri Šilović „Ratnog mučenika „Perasta“ ubit će – mir“ objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 6.7.1999. godine

http://www.portaloko.hr/clanak/okupacija-dubrovnika-tragicna-sudbina-broda-perast/0/60919/

(12) STJEPAN ĆOSIĆ – DUBROVNIK NAKON PADA REPUBLIKE, str.

(13) Davor Mojaš – Dnevnik Radio Dubrovnika, 13. kolovoza 2016.

O emisiji Gradoplov

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Pročitaj više

Gradoplov
Gradoplov

HRT – Radio Dubrovnik — Kultura, sport, obrazovanje, društvo, život, obitelj, umjetnost

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Najave

Gradoplov

Četvrtak, 14.12.2017. 08:20 - 08:27

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 14. prosinca 1535. godine, na snagu je stupio jedan od najvažnijih pomorskih zakona Dubrovačke Republike u 16. st., po naslovom "Ordo marinaritie". ...

Gradoplov
Petak, 15.12.2017. 08:20 - 08:27

Gradoplov
Subota, 16.12.2017. 08:20 - 08:27

Sve najave
Poslušajte
Srijeda, 13.12.2017 08:20

Srijeda, 13.12.2017 08:20

Utorak, 12.12.2017 08:20

Utorak, 12.12.2017 08:20

Ponedjeljak, 11.12.2017 08:20

Ponedjeljak, 11.12.2017 08:20

Nedjelja, 10.12.2017 08:20

Nedjelja, 10.12.2017 08:20