Gradoplov

Gradoplov

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 7. prosinca 1504. godine, Dubrovnik je pogodio strašan potres koji je srušio mnoge zgrade. (1) Na današnji dan, 7. prosinca 1834. godine, u Cavtatu je rođen znanstvenik, pravni i povijesni pisac Baltazar Bogišić. (2) Na današnji dan, 7. prosinca 1991. godine, u Cavtatu je sklopljen sporazum o trajnom prekidu oružanih sukoba na čitavom području općina Metković i Dubrovnik. (3) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Ambrozije, Jasna, Agaton, Karlo, Urban i Dobroslav. (4) 7. prosinca - Međunarodni je dan civilnog zrakoplovstva. (5)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Tijekom XV. stoljeća Dubrovnik je bio tipičan pomorsko-trgovački grad, s razgranatim trgovačkim vezama, bilo kopnom (Bosna i Srbija, na prvom mjestu), bilo morem (cijelo područje Sredozemlja, a prvenstveno susjed­ne istočne i sjeveroistočne obale Italije). Granice Dubrovačke Republike su obilježene odlukom Velikog vijeća, od 17. lipnja 1428. godine, kojom se naredilo da se duž cijele dubrovačke granice, osim duž slabo naseljenih i teže pristupačnih Konavoskih plani­na, postave kamene granične oznake, a gdje nema kamena, drveni stupovi. Za skidanje graničnih stupova određena je kazna od 100 mletačkih dukata. Sva zemlja pripada vlasteli i (znatno manjim dijelom) određenom broju građana. Obrađuju je uglavnom kmetovi. O položaju seljaka-kmetova mo­žemo razabrati po odluci Velikog vijeća, donesenoj na današnji dan, 7. prosinca 1405. godine, u kojoj se određuje da kmetovi iz Dubrovnika i dubrovačkog područja mogu ići stanovati po selima Primorja, ali samo uz dozvolu svoga gospodara. Iz mnoštva ugovora tijekom XV. stoljeća vidi se da mnogi gospodari oslobađaju svoje kmetove. Kako nemaju svoje vlastite obradive zemlje, oni vrlo brzo uzimaju za svog novog gospodara nekog drugog zemljo­posjednika. Kmetovi mogu slobodno svoju djecu slati na šegrtovanje u raz­nih zanatlija, da rade na brodovima, a mogu i raditi pod najam određeno vrijeme na nekom drugom imanju, trgovati svojim dijelom proizvoda, uzi­mati tuđu stoku na ispašu ili zarađivati na bilo koji način koji ne dira izravno u povlastice zemljoposjednika. *S druge strane, u kancelarijskim knjigama arhiva Republike veliki je broj podataka o tome da su sluge, sluškinje i naučnici bježali od svojih gospodara. Takvog, odbjeglog slugu, nitko nije smio uzeti u službu, pod prijetnjom globe od 5 perpera. Bijeg svakog sluge ili sluškinje bio je javno oglašen po Gradu, i u malom Dubrovniku nije bilo teško vratiti natrag takvog bjegunca. Pobjeći su mogli samo oni koji su uspjeli napustiti područje Republike*. (6) 

Filip de Diversis,talijanski humanist i pedagog, autor djela  Opis položaja, zgrada, državnog ustroja i pohvalnih običaja slavnoga grada Dubrovnika, u Dubrovnik je došao u lipnju 1434. te je s Malim vijećem sklopio ugovor o radu u gradskoj školi na dvije godine. Ugovor je obnavljan 1436. i 1438. Sve do njegove ostavke, koju je Malo vijeće prihvatilo, 27. srpnja 1441. godine, bio je rektorom gradske škole. Za boravka u Dubrovniku znatno je utjecao na organizaciju nastave i odgoja. Kao »artium doctor« i službeni orator držao je u Dubrovniku svečane govore. U rukopisu su se sačuvala tri koja je održao u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike u povodu smrti kralja Žigmunda 20. siječnja 1438., u povodu izbora Alberta za novoga ugarskog kralja, 26. veljače 1438., i sljedeće godine nakon Albertove smrti, na današnji dan, 7. prosinca 1439. godine. U njima se pokazao vještim humanističkim govornikom i dobrim poznavateljem političkih prilika i dubrovačke diplomacije. Životno mu je djelo nevelik spis Opis položaja, zgrada, državnog ustroja i pohvalnih običaja slavnoga grada Dubrovnika, koji je završio u siječnju 1440. U živim slikama i važnim detaljima opisuje život u Dubrovniku. Govori o položaju grada i njegovu podneblju, o građevinama u samom gradu i okolici, zatim prikazuje kako djeluju pojedine službe u gradu. Kao stranac, koji je dobro poznavao organizaciju života talijanskih gradova, mogao je objektivno uočiti i opisati sve bitne pojedinosti promišljene i dobro razrađene gradske uprave — od svjetovne i sudske vlasti do brige za obrazovanje, zdravlje i opskrbu stanovništva. U četvrtom poglavlju opisuje crkvene i svjetovne običaje Dubrovčana, pa čak i detalje ženskih nošnja. Djelo je važno i za lingvistička istraživanja. Izrijekom potvrđuje postojanje raguzejskog dijalekta dalmatskog jezika te navodi neke ekvivalente latinskim riječima (panis, pater, domus i facere = raguzejski pen, teta, chexa i fachir) - (pen: kruh, teta: otac, chesa: kuća, fachir: činiti), izrijekom navodeći da je riječ o jeziku različitom od domaćega hrvatskoga i od talijanskoga. Dubrovčani su po zakonskoj odredbi morali u upravi i gradskim službama govoriti latinskim jezikom, a ni hrvatskim ni talijanskim, kojim su se sporazumijevali sa strancima, najčešće Talijanima. Raguzejski je njihov vlastiti pučki jezik, koji je strancu teško razumljiv. Djelo je objavio V. Brunelli prema prijepisu iz XVIII. st. (1880–1882) i kao posebnu publikaciju. Hrvatski prijevod Ivana Božića objavljen je u časopisu Dubrovnik (1973, 3) i kao posebni otisak (Opis Dubrovnika. u Dubrovniku, 1983.). Djelo je koristan izvor i za poznavanje dubrovačke umjetničke prošlosti i rane hrvatske renesanse. (7) 

Dubrovčani su oduvijek nastojali osigurati dovoljne količine vode gradu, praveći cisterne (bunare, puče), sabirališta za kišnicu i pitku vodu, bilo privatna bilo državna. U javnim cisternama, koje su bile smještene uglavnom u blizini Dvora pa do samostana sv. Klare, sabirala se kišnica, a u bunarima je filtrirana morska voda, koja se, premda malo slankasta, mogla piti. Naj­više se ipak koristila za pranje i kuhanje. No, ove, i javne i privatne, cisterne i bunari nisu bili dostatni da bi Dubrovčanima osigurali dovoljno pitke vode. Naime, u ljetnim mjese­cima se pijaća voda dovozila brodovima iz Mlina ili Rijeke dubrovačke. Potreba za vodom je sve veća i Veliko vijeće, na svojoj sjednici, 2. lipnja 1436. godine, donosi odluku o gradnji vodovoda kojim će se izvorska voda iz Šumeta, sa sjevernih obronaka Srđa, dovesti u grad. Dva majstora iz južne Italije, Onofrije de la Cava i Andreucius de Tramonete de Bulbito, obavezuju se da će to učiniti. Taj ugovor Veliko vijeće prihvatilo je na svojoj sjednici održanoj 20. lipnja 1436. godine. Posljednju ratu vlada je majstorima isplatila 1438. g., pa možemo pretpostaviti da je tada i vodovod završen. Nakon završetka gradnje vodovoda, majstor Onofrije de la Cava, graditelj, kako  vodovoda, tako i velike i male česme, do veljače 1443, kada je otputovao iz Dubrovnika, napravio je još i kanal od glavnog vodovoda do četiri mastionice na Pilama, a vjerojatno je radio i na izgradnji vodovod­ne mreže poviše Posata. Naime, na današnji dan, 7. prosinca 1442. godine, Senat je donio opširne zaključke o »izgradnji vodovoda poviše Posata i o mlinovima koji se tu nalaze«. Ipak, i pored postojanja vodovoda (i blagodati koju je on sobom donio), dubrovačke su kuće i dalje zadržale, odnosno gradile svoje vlasti­te bunare i cisterne. Tako su one imale svoju vlastitu vodu i bile osigu­rane u slučaju da netko poremeti red vodovoda, odnosno dotoka zdrave vode gradu. A da je vlada i te kako nastojala da se to ne dogodi, možemo nazrijeti iz podosta arhivskih podataka vezanih za dubrovački vodovod. Najbolje se to može vidjeti iz zaključaka Velikog vijeća od 26. ve­ljače 1443. g. (8) 

*Serafino Razzi, talijanski je renesansni pisac i humanist, koji je 1587. stigao u Dubrovnik, koji će mu kao generalnom vikaru Dubrovačke dominikanske kongregacije, nepune dvije godine pružiti gostoprimstvo. Njegov sadržajni i uspješni boravak u Dubrovniku završilo je objavljivanjem prve poznate knjige posvećene povijesti Dubrovnika*. Kako Serafino Razi zapisuje u njegovoj knjizi Povijest Dubrovnika, 1503. godine iz Barlette je bila prenesena kuga na otok Koločep, iz Aleksandrije na otok Šipan, a iz Chioggie u Konavle. Milošću Božjom i dobrom zaštitom, ona nije prodrla u grad. Ipak je bilo vrućice i proljeva, koji su se liječili crnim vinom, prepečenim kruhom i kiselim mlijekom. Sljedeće godine, na današnji dan, u utorak, 7. prosinca 1504. godine, Dubrovnik je pogodio strašan potres koji je srušio mnoge zgrade, a godine koja je uslijedila,1505. strašna bura sravnila je sa zemljom mnoge zgrade na obali mora i oštetila velik dio starih zidina Revelina na Pločama. Niti 1506. godina nije prošla bez pošasti, naime, početkom siječnja te godine, započela je vrućica s upalom pluća i potrajala to­liko da je umrlo 45 plemića, 29 plemkinja i oko 1.500 građana. (9) 

Iz više odluka tajnih sjednica Senata jasno se vidi odlučnost u obračunavanju sa svima, koji su na bilo koji način ugrožavali državne interese, ali, možda nigdje ne dolazi do izražaja njegova upomost u traženju glave jednog svog neprijatelja kao u slučaju Mahmuta emina novskog u Ledenicama. Dovoljno je znati da su punih šest godina tražili Mahmutovu glavu i za to potrošili tisuće dukata u novcu i darovima.  Od 13. srpnja 1558, kada je donesena odluka da Mahmut otrovom bude uklonjen iz broja živih, Senat nije prestajao tražiti načina njegovom smaknuću. Ipak, novac i darovi, koje je Senat obilno trošio, nisu donosili ploda punih šest godina. Parnica protiv Mahmuta dosadila je konačno i Senatu i poklisarima, Porti i cijelome Gradu pa je Sultanova presuda, donesena, na današnji dan, 7. prosinca 1564. godine, kojom je, Mahmut osuđen na izgon u Kairo, primljena kao veliko olakšanje. Što je Mahmut skrivio Republici poznato nam je samo djelomično. Spominje se kako je svojedobno on za inat iz ruku dvojice dubrovačkih poklisara istrgnuo neku Turkinju. Možemo pretpostaviti da je to bio jedan od niza neprijateljskih postupaka Mahmuta prema Dubrovčanima, ali izgleda da je baš slučaj s Turkinjom teško uvrijedio Senat. (10) 

Zaslugom Društva prijatelja dubrovačke starine u Dubrovnik je 2009. g., otkupom, nakon stoljeća i pol vraćena slika,  rad  nepoznatog ankonitanskog (jakinskog) majstora,  prikaz povijesne gradske jezgre prije Velike trešnje 1667. godine.  Slika predstavlja Grad s početka 17. stoljeća, a ''po preciznosti kojom su slikani pojedini detalji urbanog tkiva: zidine, gradska luka, romanička katedrala s krstionicom, gotička Crkva sv. Vlaha, Divona i Placa s nizom trijemova na sjevernoj strani, ili kuće u predgrađu, predstavlja prvorazredan povijesni document koji nadmašuje umjetničke vrijednosti same slike. Sliku je nekoć posjedovala dubrovačka patricijska obitelj Saracca, a ženidbeno-udadbenim vezama dospjela u kuću obitelji Marasović u Visu, a potom u vlasništvo poznatog trogirskog arhitekta Frane Delalle. *Prema ovoj slici u 2. polovici 19. st. izrađena je kopija koja se nalazi u Zbirci umjetnina franjevačkog samostana Male braće. Kopiju je naslikao talijanski slikar Zebedeo Piccini. Zanimljivo je da je franjevac fra Franjo Jurić u Listu dubrovačke biskupije,** 1. kolovoza 1922. godine,** opširno pisao o tome, i već tada predlagao da se original, koji se tada nalazio na Visu,  otkupi i smjesti u Knežev dvor.* Napori Društva da dođe u posjed slike, stari gotovo pola stoljeća, nakon višemjesečnih pregovora s jednim od vlasnika slike iz  obitelji Delalle, urodili su plodom i slika je stigla u Grad na današnji dan, 7. prosinca 2009. godine, te se danas nalazi u Dubrovniku. (11) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

U Dubrovniku je na današnji dan, 7. prosinca 1648. godine rođen hrvatski pjesnik i trgovac Nikola Marija (Niko) Antica. Bio je član kazališne pučanske družine Plodni i član Akademije ispraznijeh. Od njegova književnog rada sačuvana je pohvalna pjesma upućena Baru Betteri, koji je prepjevao sedam pokorničkih psalama. Nikola Marija Antica, umro je na Lastovu, 28. ožujka 1733. godine. (12)

Na današnji dan, 7. prosinca 1834. godine, u Cavtatu je rođen hrvatski znanstvenik, pravni i povijesni pisac, doktor  filozofije i prava, Baltazar Bogišić (poznat i kao Baldo ili Valtazar), redoviti član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti od njezina osnutka 1867. godine, član niza drugih akademija i znanstvenih društava, te nositelj nekoliko visokih europskih odlikovanja. *Bogišićev interes obuhvaćao je obiteljsko i zadružno pravo, pitanja pravnog nazivlja i pravnu povijest Dubrovnika. Njegovim najvećim djelom smatra se Opšti imovinski zakonik knjaževine Crne Gore, za koji je u suvremenoj znanosti dobio mnoge pohvale. Skupljao je i objavljivao narodne pjesme pa od njega potječe izdanje starohrvatskih bugarštica s temeljitim uvodom o bugaršticama. Bio je jedan od najvažnijih promicatelja pravne znanosti u nas, utjecao je na istraživanja slavenske povijesti i prava u Europi. Preteča je etnološkoga smjera u prav. znanosti i moderne sociologije prava. U Cavtatu se čuva njegova bogata prepiska sa znamenitim suvremenicima, knjižnica i zbirka umjetničkih predmeta.* (13)

Na današnji dan, 7. prosinca 1834. godine, u Zadru je umro pedagog i latinski pjesnik UrbanAppendini.U Dubrovniku, gdje je došao 1795., godinama je poučavao filozofiju i matematiku u tamošnjoj gimnaziji. Pisao je na latinskom i talijanskom, uglavnom prigodnice posvećene prijateljima i znancima. U zbirci Pjesme (Carmina, 1811) objavio svoje elegije, epigrame, fabule i hendekasilabe, a u dodatku izbor iz latinskog stvaralaštva dvanaest dubrovačkih pjesnika Izabrane pjesme slavnih Dubrovčana(Selecta illustrium Ragusinorum poemata). Iako prostorno ograničena i koncepcijski neujednačena, to je prva antologija hrvatskoga latinizma.  (14) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u subotu 7. prosinca 1991. godine, *u 12:05 sati sirena je objavila prestanak opće opasnosti.* —U brzojavu upućenom generalu Veljku Kadijeviću, generalni sekretar UNESCO-a Federico Mayor izrazi je »negodovanje i zaprepaštenost« zbog bom­bardiranja Dubrovnika i tražio da armija prekine s bombardiranjem. — Dan nakon 6. propsinca, najžešćeg napada na Dubrovnik u Domovinskom ratu i novijoj dubrovačkoj povijesti i veličanstvene obrane Grada, na pregovorima u Cavtatu, zaključen je sporazum *od 12 točaka* o trajnom prekidu oružanih sukoba na tog 7. prosinca 1991. g. čitavom području općina Metković i Dubrovnik, deblokadi Gruške luke, te dobijena suglasnost JA za otvaranje brodskih linija s Cavtatom, Lopudom, Šipanom i Mljetom. **Zaključivanju ovog sporazuma prisustvovali su članovi promatračke misije Europske zajednice, što se potvrđuje potpisom gospodina T. B. Hvalkofa [v. r.], a u potpisivanju Sporazuma  su sudjelovali »Vlada Republike Hrvatske koju su zastupali ministri Davorin Rudolf, Ivan Cifrić i Petar Kriste s jedne strane i Vrhovna komanda Oružanih snaga SFRJ (dalje u tekstu: JNA), koju je zastupao vice admiral Miodrag Jokić s druge strane, u skladu sa sporazumom u Ženevi 23. 11. 1991. koji su potpisali i Predsjednik Republike Hrvatske dr Franjo Tuđman i Savezni sekretar za narodnu obranu general Veljko Kadijević**. —»Dan poslije« bila je tema »Foruma intelektualaca« koji je vodio dr. Slobodan Lang a gosti su bili: don Stanko Lasić, katedralni župnik, imam Salkan Herić i predsjednik Izvršnog vijeća Željko Šikić. (15) Toga dana, 7. prosinca 1991. godine na Srđu, prilikom izvršenja borbene zadaće poginuo je pripadnik ZNG-e Nenad Josip Čorić. (16) Unatoč toga dana potpisanom primirju, iako svjestan neminovnosti konačnog po­raza neprijatelj je sve do konca svibnja 1992., bez većih pomaka svojih snaga i jačih bojnih djelovanja nastavio drža­ti Grad u blokadi. (17) 

SPORAZUM

1.Obje strane su suglasne da u cijelosti strogo poštuju prekid oružanih borbi na čitavom području općina Metković i Dubrovnik i da neće poduzimati nikakve oružane napadaje, ni bilo kakva kretanja prema protivnoj strani niti djelovanja na kopnu, na moru i sa mora te iz zraka. U tom cilju će odgovarajuće komande odmah dati precizna naređenja najkasnije do 18 sati sedmog prosinca 1991. -Odmah će se imenovati zajedničke komisije za pojedine sektore koje će nadzirati provođenje ovog sporazuma i poduzimati hitne, djelotvorne mjere radi suzbijanja bilo kakvih oružanih borbi ili incidenata u koje su uključene bilo jedinice bilo pojedinci pod kontrolom strane u sukobu. Te su komisije nadležne i za utvrđivanje činjenica. -Uspostaviti će se stalna veza između odgovarajućih komandi oružanih snaga radi uzajamnog obavještavanja i hitnih intervencija u cilju ostvarivanja ovog sporazuma. -Protiv prekršitelja ovog sporazuma svaka će strana, u okvirima svoje nadležnosti odmah otvoriti postupak radi njihova kažnjavanja i o tome obavijestiti drugu stranu. -U slučaju spora u izvršavanju obveza iz ovog članka obje strane prihvaćaju arbitražu misije promatrača Europske zajednice.

2. Radi osiguranja sigurnog i trajnog prekida oružanih sukoba u području grada Dubrovnika i radi smanjenja napetosti, na objema stranama težiće postupno smanjivati oružane snage i sredstva. O tome će se strane uzajamno dogovarati i obavještavati o načinu i putovima smanjivanja oružanih snaga u gradu Dubrovniku i njegovu okruženju, a kod izmještanja snaga mogu zatražiti prisutnost promatrača Evropske zajednice.

3. Od sedmog decembra 1991. godine u 18,00 sati JNA je suglasna s uplovljavanjem i isplovljava-njem brodova u luku Gruž za promet putnika i tereta uz prethodnu najavu i kontrolu tereta u luci Gruž.

O načinu i mjestu pregleda tereta, u skladu sa st. 1. ovoga člana odmah će se dogovoriti predstavnici lučkih vlasti u Dubrovniku i predstavnici JNA.

4. Strane su suglasne da se u skladu s raspoloživim brodskim kapacitetima otvori svakodnevna brodska linija Dubrovnik-Cavtat i obratno, te Gruž-Mokošica-Zaton i obratno. Istovremeno se uspostavlja brodska veza Dubrovnika s otocima Koločep, Lopud, Šipan i Mljet.

5. Obje strane su složne da ulože napore radi otvaranja cesta. U tom cilju imenovati će se po dva člana mješovite komisije koja će razmotriti i dogovoriti način i vrijeme ostvarivanja ove odredbe.

6. Obje strane garantiraju nesmetani rad, prijevoz do mjesta rada i zajamčuju osobnu sigurnost ekipama za popravak dalekovoda 35 kW i 110 kW između Stona i Komolca, a jednako tako i za popravak rasklopnog postrojenja u Komolcu.

7. JNA zajamčuje nesmetani rad, dolazak na mjesto rada i osobnu sigurnost ekipama za popravak vodovodnih instalacija na području Komolca.

8. Pitanja koja su ostala otvorena strane će razrješavati daljnjim pregovorima.

9. Provođenje ovog sporazuma pratit će promatrači Europske zajednice. Obje strane garantiraju misiji Europske zajednice uvid u sve situacije, uključujući osobnu sigurnost i kretanje na cijelom području.

10. Ovaj sporazum bit će na snazi dok se ne postignu novi sporazumi o istim pitanjima ili aranžmani o provođenju već postignutih sporazuma odnosno do dolaska mirovnih snaga Ujedinjenih naroda.

11. Obje strane su suglasne da će se na slijedećem sastanku razmotriti pitanje razmjene zarobljenika.

12. Ovaj sporazum napisan je u dva istovjetna primjerka od kojih svaka strana zadržava po jedan.

Cavtat, 7. XII. 1991. u 15,3Oh.

Za Vrhovnu komandu oružanih snaga SFRJ vice admiral Miodrag Jokić [v. r.]

Za Vladu Republike Hrvatske: Davorin Rudolf, ministar [v. r.], Ivan Cifrić, ministar [v. r.], Petar Kriste,ministar [v. r.]. (18) 

Izvori i literatura:

(1) SERAFINO RAZZI, POVIJEST DUBROVNIKA, str. 94

(2) Izvor: F.Karčić, Moderne pravne kodifikacije; Opšti imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru.

https://www.facebook.com/durepublika

(3) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 545

*ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ , str. 64,65

(4) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

preuzeto sa www.bijakova.com

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) http://www.malinska.hr/pdf/pvshd.pdf

http://os-ifilipovica-zg.skole.hr/upload/os-ifilipovica-zg/images/static3/899/File/VAZNIJI_DAT.pdf

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(6) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 49

* Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(7) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(8) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 36

(9) SERAFINO RAZZI, POVIJEST DUBROVNIKA, str. 94

* Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(10) ZDRAVKO ŠUNDRICA – TAJNA KUTIJA DRŽAVNOG ARHIVA 2, str. 177,178,179

(11) http://dubrovacki.hr/clanak/14328/nakon-150-godina-ponovno-vracena

*http://dubrovacki.hr/clanak/63175/otkriveno-puno-ime-autora-slike-starog-dubrovnika

** Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(12) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(13) Izvor: F.Karčić, Moderne pravne kodifikacije; Opšti imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru.

https://www.facebook.com/durepublika

(14) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(15) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 545

*ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ , str. 64,65

(16) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK Str. 39, VJEČNI KAO DOMOVINA, Str. -167- Nenad Josip Čorić

(17) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 39

(18) POSLJEDNJA OPSADA DUBROVNIKA, TRPIMIR MACAN, Str. 108,109,110,111

Gradoplov

Preuzmite datoteku

Gradoplov 5,2 MB

O emisiji Gradoplov

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Pročitaj više

Gradoplov
Gradoplov

HRT – Radio Dubrovnik — Kultura, sport, obrazovanje, društvo, život, obitelj, umjetnost

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Najave

Gradoplov

Ponedjeljak, 11.12.2017. 08:20 - 08:27

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 11. prosinca 1947. godine, u Dubrovniku je rođen Miljenko Bratoš, sekretar općinskog Sekretarijata za narodnu obranu, jedan od najzaslužnijih organizatora obrane Grada, ...

Gradoplov
Utorak, 12.12.2017. 08:20 - 08:27

Gradoplov
Srijeda, 13.12.2017. 08:20 - 08:27

Sve najave
Poslušajte
Nedjelja, 10.12.2017 08:20

Nedjelja, 10.12.2017 08:20

Subota, 09.12.2017 08:20

Subota, 09.12.2017 08:20

Petak, 08.12.2017 08:20

Petak, 08.12.2017 08:20

Četvrtak, 07.12.2017 08:20

Četvrtak, 07.12.2017 08:20