Gradoplov

Gradoplov

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 8. prosinca 1294. godine, sklopljen je ugovor mira i prijateljstva između Kotora i Dubrovnika. (1) Na današnji dan, 8. prosinca 1638. godine, u rodnom Dubrovniku umro je veliki dubrovački pjesnik i dramatičar Ivan Gundulić, (2) a 8. prosinca 1949. godine, u Dubrovniku je umro istaknuti dubrovački političar i gospodarstvenik prve polovice 20. st. Melko Čingrija. (3) Blagdan je Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, koji se 8. prosinca kao bladan Bezgrešnog začeća obilježavao i u kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike, već 1413. g. (4) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Makarije, Ljiljana i Edita. (5)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

U kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike, 8. prosinca obilježavao se  blagdan –  Bezgrešnog začeća. Doktrina o Bezgrešnom začeću (Immaculata conceptio), po kojem je Djevica Marija začeta bez Istočnoga grijeha, jedna je od mlađih dogmi katoličke crkve (1854.). Međutim, kult Bezgrešnog začeća Blažene Djevice i istoimeni blagdan, ponikli na kršćanskom Istoku, počeli su se širiti zapadnom Europom još u srednjem vijeku; za to je posebno za­služan franjevački red, koji je tu svetkovinu prigrlio 1263. Službeno mjesto u crkvenom kalendaru nije dobio lako: u Rimu ga je, doduše, 1477. pogurao franjevac papa Siksto IV, no općim katoličkim blagda­nom proglašenje tek 1708. Tim je značajnije što je u Dubrovniku blagdan na 8. prosinca službeno uveden rano, već 1413. Iz odluke Velikog vijeća ne razabire konkretan povod tome potezu, no stariji crkveni pisci pripisuju ga zagovoru nadbiskupa, franjevca Antuna iz Rietija. Dubrovačke vlasti i inače su usrdno promicale marijanske blagdane: u jednom dokumentu iz 1527. nabrojeno ih je kroz godinu osam, među kojima je i Bezgrešno začeće.No, čini se da je ta pobožnost u Dubrovniku bila potaknu­ta jenjanjem epidemije kuge u dane ovog blagdana (8. prosinca) 1457.; u Gospinoj crkvi uz postojbu za okužene na Dančama svake se godine održavalo prigodno bogoslužje. Ikonografski prikazi Gospe od Bezgrešnog začeća na dubrovačkom području također datiraju već od 15. stoljeća, a i kasnije će se javljati kao tema u likovnim umjetnostima i nabožnoj poeziji. Polumjesec, jedan od motiva Bezgrešnog začeća koji se prikazivao pod Gospinim nogama, počeo se interpretirati kao simbol pobjede nad Turcima, pa je tako taj kult dobio i prikriveno političko značenje. Istoimena bratovština svakako je postojala u Dubrovniku već prije1621., a potkraj 18. stoljeća uzdignuta je na rang nadbratovštine (archi-confratemitas). Bila je vezana uz Franjevački samostan i sastajala se u obližnjem Sv. Spasu. Pri poslijepotresnoj obnovi podignula je 1684. mramorni oltar u crkvi Male braće i postavila odgovarajuću Gospinu sliku. U 17. i 18. stoljeću knez s Malim vijećem na prvu večernju i blag­dansko bogoslužje odlazio je u katedralu, no druga se večernja služila kod Male braće, za koju su po predstavnike državne vlasti dolazili festanjuli (festarioli, festajoli) bratovštine. Nakon te posljednje mise, knez s Malim vijećem, ostalim plemstvom i kancelarima sudjelovao je u bratimskoj procesiji koja je od Franjevačke crkve zaokruživala Širokom ulicom. (6) 

1526.g., odmah nakon pojave jedne od najpogubnijih epidemija koja je ikada zadesila Dubrovačku Republiku i prvih smrtnih slučajeva u gradu, koji je inače vrvio od prometa roba s gripa, brigantina, nava i karavela, istovara s karavana, buke nosača, trgovaca i zidara pod zidinama, Dubrovnik je najednom utihnuo. Trgovci iz unutrašnjosti, kao i kapetani brodova, zaobilazili su Dubrovnik i prevozili robu u druga mjesta, a brojni obrti prestali su raditi. Samo su pekarnice užurbano pekle kruh da ne bi zavladala glad. U takvim teškim okolnostima, upravljači Republike, tj. izabrani članovi Vijeća umoljenih, Malog i Velikog vijeća i zdravstveni službenici morali su ostati na dužnosti i po cijenu života. Koliko su sve te ustanove brzo djelovale razvidno je iz činjenice da je Senat izdao prve uredbe već 6. prosinca 1526. godine, vjerojatno isti dan kad su stekli uvjerenje da se kuga doista širi Dubrovnikom. Vijeće umoljenih tada je upozorilo kacamorte da moraju odmah primjenjivati sve ovlasti koje su im date 1524. godine kako bi sačuvali zdravlje sugrađana. Posebne uredbe i ostale mjerame tada su automatski stupale na snagu i trebale su odmah biti primijenjene. Vijeće umoljenih je dva dana kasnije, na današnji dan, 8. prosinca 1526. godine, odredilo da deset Čuvara u starosti od 20 do 50 godina bude stalno na pomoć kacamortima. Imenovana su i trojica službenika koji su imali dužnost ukloniti iz grada prosjake, nemoćne i one sa zagnojenim ranama, te im organizirati prehranu i vjersku pomoć. Javio se i duboko ukorijenjen strah da Svemogući možda kugom kažnjava ljude za počinjene grijehe. Kako bi se ublažila “srdžba Božja”, bilo je određeno da se sagradi kapelica posvećena sv. Roku, zaštitniku od kuge i glavnom zagovorniku za postizanje božanskog milosrđa. Istovremeno su neki članovi Senata predlagali da kacamorti zatvore crkve na nekoliko dana i da time izbjegnu mogućnost većeg okupljanja građana, medu kojima bi se moglo naći i onih koji su već oboljeli, koji bi mogli proširiti zarazu. Zbog bolje zaštite, bilo je također predloženo da se žene, djeca i osobe nesposobne za rad zadržavaju u kućama. (7) 

Jedanaestog ožujka 1672. vijećalo se o kuli od Pila, te je priopćeno nadstojnicima naoružanja i straža, da sruše i smanje tu kulu. Pet dana kasnije odobreno im je za taj rad 50 dukata. No, čini se, da to rušenje nije bilo izvršeno, jer se, na današnji dan, 8. prosinca, te 1672. godine, nadstojnicima oružane doznačava 40 dukata od novaca doznačenih za rušenje te kule. Podsjećamo, kula od Pila, u kojoj su bila smještena skladišta prosa, postojala je sve dok  ju Austrija nije porušila radi izgradnje serpentine među gradskim vratima. Na gradskom zidu, i to na dijelu, koji je crijepom pokriven, vide se obrisi te velike kule, od koje su ostali u debljini samog zida 4 magazina, po kojima možemo zaključiti, da je kula imala prizemlje i tri kata. (8) 

Juraj Dalmatinac, hrvatski kipar i graditelj po svojoj darovitosti jedna od najjačih osobnosti naše starije umjetnosti, ravnopravno se svrstava u najbolje europske renesansne kipare sredine XV. st. Rođen je u Zadru, na poč. XV. st., a umro u Šibeniku, između 1473. i 1475. Posljednji put Juraj Dalmatinac spominje se, na današnji dan,  8. prosinca 1472. godine, kao svjedok u jednom kupoprodajnom ugovoru. *Djelovao je u Dalmaciji kao graditelj i kipar od 1441. do 1473. ili 1475. Bio je glavni graditelj katedrale u Šibeniku*. Često je napuštao Šibenik zbog poslova, ali i požara, kuge ili financijskih teškoća, granajući djelatnosti od Paga do Dubrovnika, opsežnije negoli ijedan dalmatinski umjetnik. U Dubrovniku boravi kratko 1452. surađujući s tamošnjim majstorima, a 1464. postaje državnim službenikom s naslovom ingeniariusa, ali se u Šibenik vraća već 1465. ili 1466. Njegovu posljednju, najisprekidaniju. U posljednjoj fazi, koju označuju dubrovački radovi i povratci šibenskoj katedrali, bavio se utvrdnim graditeljstvom u Dubrovniku, gdje je projektirao kulu sv. Katarine na sjevernoj strani grada, dopunio Michellozzijeve nacrte za Minčetu, koje se konačni oblik pripisuje njegovoj zamisli, te sudjelovao u oblikovanju Vrata od Ponte do Kneževa dvora. Monumentalni kip sv. Vlaha s modelom grada u ruci, gotovo prirodne veličine, izrazite jačine volumena i vrsnoće klesanja detalja pripisao mu je Fisković 1952. Izveden je vjerojatno 1465 (danas u Sorkočevićevu ljetnikovcu na Lapadu), a zrači energijom i uvjerljivošću kakvu pri sličnim ostvarajima nije dostignuo nijedan drugi umjetnik. Otvoreno je pitanje Jurjeva sudjelovanja u uresivanju palače Kneževa dvora, posebice u reljefima umetnutim u portal 1466. Juraj je najistaknutiji predstavnik gotičko-renesansnoga doba u Dalmaciji, po djelima i utjecaju jedan od najvećih hrvatskih umjetnika, a po inovativnosti i kreativnosti istaknuta pojava europskoga quattrocenta. (9) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 8. prosinca 1638. godine, u rodnom Dubrovniku umro je pjesnik i dramatičar Ivan Gundulić, veliki dubrovački pjesnik i dramatičar, čiji se pjesnički jezik, (štokavska jekavština s ikavizmima i nešto ekavizama), smatra najbogatijim pjesničkim jezikom starije hrvatske književnosti. Gundulićev književni opus svojim pjesničkim osobinama pripada književnom baroku, razdoblju koje je u hrvatsku književnost unijelo rafiniran i biran pjesnički izraz, ispunjen metaforama, figurama dikcije i misli, duhovitim igrama i lucidnim dosjetkama. Gundulić je već za života postao pjesničkim uzorom i klasikom hrvatske književnosti. *Ivan Gundulić, umro je u 49 godini života. Njegova tri djela: Suze sina razmetnoga, Dubravka i Osman ostaju zauvijek upisana u antologiju hrvatske i europske književnosti, a Gundulićeva „Himna slobodi“ bila je i jest nadahnuće mnogih generacija hrvatskih domoljuba*. (10)

Na današnji dan, 8. prosinca 1818. godine, u Dubrovniku je rođenbibliofil, kulturni djelatnik  i franjevac Ljudevit Ćurčija. U Dubrovniku je obavljao službe tajnika provincije, definitora i samostanskog starješine, bio je tajnik biskupa Tome Jedrlinića i profesor fizike i matematike u gimnaziji. 1853. papa Pio IX. imenovao ga je biskupom u Lješu u Albaniji, od 1859. bio je biskup u Skadru, a od 1866. naslovni nadbiskup Irenopolisa sa službom apostolskog vikara za vjernike zapadnog obreda u Egiptu. U Albaniji je podigao više osnovnih škola, osnovao je sjemenište u Skadru, obnovio i izgradio nekoliko crkava i misijskih kuća. Kada je, 17. studenoga 1869. g. blagoslovio Sueski kanal pri otvaranju, odlikovan je velikim križem cara Franje Josipa I., te naslovom časnika francuske Legije časti. Papa Pio IX. imenovao ga je komornikom, asistentom papinskog prijestolja i rimskim plemićem. 1838. sastavio je katalog knjiga Knjižnice samostana Male braće u Dubrovniku, darovavši joj i sâm 86 knjiga. Ostalo je sačuvano njegovo djelo Tridnevje na čast S. Vlasi biskupa i mučenika, dubrovačkoga parca i osobitoga odvietnika. (11)

Na današnji dan, 8. prosinca 1864. godine, u rodnom Dubrovniku umro je posljednji muški potomak obitelji, imućan posjednik i trgovac, narodnjak, Josip (Jozo)Betondić. Liberalan duh i promicatelj suvremenih naprednih ideja, Betondić je zarana prihvatio ideje narodnog preporoda i nastojao, kao većina njegovih sugrađana intelektualaca, ljubav prema slavnoj dubrovačkoj prošlosti uskladiti s novim vremenom. Sudjelovao je u dubrovačkomu političkom životu obavljajući različite funkcije.— Josip Betondić se također bavio unapređivanjem poljodjelstva te fizikom, napose mehanikom. Imao je kabinet u kojem je konstruirao sprave, osobito za preradu ulja na obiteljskom imanju u Kobašu kraj Stona. Bio je jedan od prvih poklonika fotografije u južnoj Hrvatskoj; samostalno je načinio veliku kameru opskuru. Suvremenici su hvalili njegove fotografije Dubrovnika i okolice. Dio Betondićeve ostavštine (privatno-pravni dokumenti, poslovne bilješke, korespondencija i dr.) nalazi se u Povijesnom arhivu u Dubrovniku (Arhiv Čingrija). (12)

Na današnji dan, 8. prosinca 1940. godine, u Zagrebu je rođen  redatelj Tomislav Radić. Režirao je pedesetak djela u zagrebačkim kazalištima te na Dubrovačkom ljetnim igrama (Timon Atenjanin William Shakespearea, Majka Courage i njena djeca Bertolta Brechta, Kako voli druga strana Alana Ayckbourna, Ničija zemlja Harolda Pintera, Kafetarija Carla Goldonija, Dundo Maroje Marina Držića i dr.). Među njegovim su najpoznatijim predstavama Stilske vježbe Raymonda Queneaua, koje su 2002. proslavile 35 god. izvođenja, te Kate Kapuralica Vlaha Stullija. (13)

Na današnji dan, 8. prosinca 1949. godine, u  Dubrovniku je umro istaknuti dubrovački političar i gospodarstvenik prve polovice 20. stoljeća Melko Čingrija. Bio je zastupnik u Dalmatinskom saboru i Carevinskom vijeću, te više puta načelnik dubrovačke općine. Borio se za politiku »novog kursa«, a 1926. g. pristupio je Radikalnoj stranci i podupirao politiku vladajućeg režima. Osim u političkome, Čingrija je istodobno aktivno sudjelovao i u gospodarskom životu. Napisao je memoare, rukopis se čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku, te djela objavljena u publikacijama: Naše mizerije i pitanje spojenja parobrodarskih društava,O turizmu kod nas i Dubrovniku kao njegovu središtu, teDubrovnik i hrvatsko pitanje. (14)

Na današnji dan, 8. prosinca 1974. godine, u Vilniusu je rođen austrijski violinist i violist litavskoga podrijetla Julian Rachlin, utemeljitelj međunarodnog festivala komorne glazbe Julian Rachlin i prijatelji (Julian Rachlin & Friends), koji se početkom rujna svake godine, od 2001. do 2012. godine održavao u Dubrovniku. * Osnivač i spiritus movens Festivala austrijski violinist i violist Julian Rachlin, od 2001. godine okupljao je svoje prijatelje kao što su pijanist Itamar Golan, violončelist Mischa Maisky, violinistica Janine Jansen, violinist, violist i dirigent Maxim Vengerov i mnogi drugi znameniti glazbenici, kako bi zajedno muzicirali u atriju Kneževa dvora. 2000. godine Julian Rachlin i Itamar Golan održali su u sklopu programa Dubrovačkih ljetnih igara po prvi put recital u Dubrovniku. Oduševljeni atmosferom i akustikom Kneževa dvora, odlučili su, u dogovoru s tadašnjim intendantom Igara Petrom Mišom Mihočevićem, iduće godine prirediti cijeli festival na kojemu bi nastupili i njihovi prijatelji glazbenici. 2001. je održan 1. festival komorne glazbe "Julian Rachlin i prijatelji", tada još u sklopu Igara kao festival unutar festivala.  Od 2002. Festival postaje neovisan od Dubrovačkih ljetnih igara i sve do 2012. godine održavao se početkom rujna u atriju Kneževa dvora i drugima živopisnim protorima kamenoga grada.* (15) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u nedjelju 8. prosinca 1991. godine, u katedrali je održana misa posvećena svim stradalim i svim ranjenima. Nakon mise u 11 sati u katedrali je održan koncert pod ravnanjem maestra Iva Dražinića. *Pokopano je devetoro sugrađana od ukupno njih 19 koji su šestog prosinca izgubili život.*  Na »Forumu intelektualaca« koji je toga dana vodio Matko Medo, zastupnik u Saboru, gosti su bili: dr. Davorin Rudolf, dr. Ivan Cifrić i mr. Petar Kriste, koji su odgovarali na brojna pitanja građana. Napokon je u grušku luku uplovio »Cap d'Afrique« nakon 4 dana čekanja dopuštenja od strane JA. S njim je uplovio i francuski ratni brod-bolnica »La Rance«. (16) 

Izvori i literatura:

(1) HBL Ivica Prlender (1993)

(2) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(3) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

Ivo Perić (1993)

(4) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 232

(5) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

preuzeto sa www.bijakova.com

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(6) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 276,277,278,279

(7) ZLATA BLAŽINA TOMIĆ, KACAMORTI I KUGA – UTEMELJENJE I RAZVOJ ZDRAVSTVENE USLUGE U DUBROVNIKU, str. 147,148,149,150,151

(8) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 195

(9) Igor Fisković i Višnja Flego (2005) 

*http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(10) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*http://narod.hr/kultura/8-prosinca-1638-umro-ivan-gundulic-o-lijepa-o-draga-o-slatka-slobodo

(11) HBL Mijo Ivan Brlek (1993)

(12) HBL Miljenko Foretić (1983)

(13) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(14) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

Ivo Perić (1993)

(15) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*http://hr.wikipedia.org/wiki/Julian_Rachlin_i_prijatelji

(16) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 545

*ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ, str. 65,66

Gradoplov

Preuzmite datoteku

Gradoplov 5,2 MB

O emisiji Gradoplov

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Pročitaj više

Gradoplov
Gradoplov

HRT – Radio Dubrovnik — Kultura, sport, obrazovanje, društvo, život, obitelj, umjetnost

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Najave

Gradoplov

Ponedjeljak, 11.12.2017. 08:20 - 08:27

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 11. prosinca 1947. godine, u Dubrovniku je rođen Miljenko Bratoš, sekretar općinskog Sekretarijata za narodnu obranu, jedan od najzaslužnijih organizatora obrane Grada, ...

Gradoplov
Utorak, 12.12.2017. 08:20 - 08:27

Gradoplov
Srijeda, 13.12.2017. 08:20 - 08:27

Sve najave
Poslušajte
Nedjelja, 10.12.2017 08:20

Nedjelja, 10.12.2017 08:20

Subota, 09.12.2017 08:20

Subota, 09.12.2017 08:20

Petak, 08.12.2017 08:20

Petak, 08.12.2017 08:20

Četvrtak, 07.12.2017 08:20

Četvrtak, 07.12.2017 08:20