Gradoplov

Gradoplov

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 14. ožujka 1356. godine, bosanski ban Tvrtko izdao je ispravu, kojom se obvezuje da će štititi sve dubrovačke trgovce, a njihovu Općinu uzdržati u svim slobodama i pravima, kakve je imala u doba bana Stjepana. (1) Vijeće umoljenih na današnji dan, 14. ožujka 1538. godine, naređuje, da svi mineri i kamenari u idući ponedjeljak dođu sa svojim alatom u gradski jarak, gdje će raditi za račun općine, a svaki pak onaj, koji bi te radnike upotrebio za svoj privatni posao, platit će globu od 100 dukata. (2) Na današnji dan, 14. ožujka 1424. godine, u Dubrovniku je osnovana veoma značajna bratovština kožuhara – krznara. (11) Na današnji dan, 14. ožujka 1936. godine, u Dubrovniku je rođen glazbeni pisac i kulturni povjesničar Ivan Bošković. (3) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Lazar, Matilda, Miljana, Borka, Paulina, Julijana i Eva. (4)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Pedesetih godina 14. stoljeća zbila se promjena na prijestolju u Bosni. Ban Stjepan Kotromanić umro je 1353, a naslijedio ga sinovac Tvrtko. Dubrovčani su nastojali i s njim nastaviti dobre odnose. I zaista, 1. rujna 1355. Tvrtko je u gradu Visokom izdao latinsku ispravu, kojom utvrđuje s njimastaro prijateljstvo i potvrđuje slobodu i prava što su ih Dubrovčani imali u Bosni za vrijeme njegova prethodnika. Slijedeće godine došlo je i do formalnog ugovora, uobičajenom izmjenom dviju ugovornih isprava. Dubrovčani su Tvrtku poslali ispravu kojom se obvezuju čuvati i štovati sve one uvjete prema Bosni, kojima su se bili obvezali prema njegovu prethodniku banu Stjepanu. Tvrtko je Dubrovčanima, sa svoje strane, u dvoru na Neretvi, na današnji dan, 14. ožujka 1356. godine, izdao latinsku ispravu, kojom tu dubrovačku prima na znanje i prihvaća, te se obvezuje da će sve njihove trgovce štititi, a njihovu Općinu uzdržati u svim slobodama i pravima, kakve je imala u doba bana Stjepana. (6) 

Na današnji dan, 14. ožujka 1373. godine, dubrovačka vlada upućuje ugarsko-hrvatskom kralju Ludoviku braću Gundulić, Andriju i Petra, sa zadatkom da se kralju, uz ostalo, u ime Dubrovnika potuže na Mlečane i zamole ga da intervenira kod mletačke vlade. Pojedini su Dubrovčani bili na uglednim položajima i u kontinentalnoj Hrvatskoj i u Ugarskoj, a bilo je i takvih što su, služeći ugarsko-hrvatskom kralju, boravili u Dubrovniku. Medu njima su u XIV. st. i braća Andrija i Petar Gundulić, koji više puta obavljaju razne funkcije u svom zavičajnom gradu, ali također odlaze i na ugarski kraljevski dvor kao njegovi članovi. Dubrovačka vlada ih i tada drži svojim građanima, te od njih, kao uglednih ličnosti na dvoru, traži stanovite usluge i zahtijeva da se u prvom redu smatraju Dubrovča­nima. (7) 

Veoma značajna bratovština kožuhara – krznara, osnovana je u Dubrovniku, na današnji dan, 14. ožujka 1424. godine, kada Malo vijeće odobrava majstorima kožuharima da mogu izabrati gastalda-(prokuratora, predsjednika) za svoj zanat-obrt, po onom načinu, u blicima, s vašću i pod uvjetima, kako to biraju voje gastalde zlatari i postolari. Kožuharsko-krznarski obrt razvio se u Dubrovniku već u 13. stoljeću. Imao je vrlo dobre uvjete za rad i razvoj. Balkansko zaleđe opskrbljivalo izh je dovoljnim količnama kvalitetne kože, koja se u Dubrovniku, prvenstveno u Kolorini, prerađivala, te su e ondje pravili: kožusi, kape i drugi krznarski proizvodi, te potom prodavali u Italiji i po Balkanu. Dubrovački kožuhari bili su, a posebno u početku, u prvom redu trgovci kožom, a tek u manjoj mjeri obrtnici i prerađivači kože. Ipak, postupno, već tijekom 15. stoljeća kožuharsko-krznarski obrt dobro je razvije, o čemu svjedoče brojni sačuvani ugovori u knjizi „Diversa cancellariae“. Kapaciteti majstorskih radionica bili su vrlo veliki, pa se tako jedan majstor 1414. godine obvezuje obraditi kroz dva mjeseca 260 lisičjih koža. Prema polovici 15. stoljeća kožuharski obrt sve više napreduje, a bratovština postaje jača, da bi potkraj tog i početkom 16. stoljeća, taj obrt, poput ostalih doživljavao u Dubrovniku svoj procvat o čemu svjedoči podatak da je 1514. godine bratovština brojila čak 60 članova. Ipak, početak opadanja proizvodnje kože, koje se kasnije sve više ubrzava zbog opće krize trgovačkog Dubrovnika, ojetio e već u drugoj polovici 16. stoljeća. (11) 

Na današnji dan, 14. ožujka 1435. godine, Malo vijeće naređuje nadstojnicima radova, da poprave lučki lanac. Lučki lanac prvi put se spominje 1346. godine, kada se određuje da se za zatvaranje luke na­pravi željezni lanac. Sam Lučki lanac: Catena portus, zatvarao je ulaz u luku, a do pred kraja XV. sto­ljeća pružao se od kule Mula do kule sv. Luke. Nakon što je sagrađen lukobran, pružao od lukobrana do kule Mula odnosno do tvrđave sv. Ivana. No lanac nije bio lanac u pravom smislu riječi, već su to bile paralelno postavljene drvene grede, spojene u blizini obaju krajeva komadima lanca. Slični lanci pod nazivom »barikada« upotrebljavali su se i u oba svjetska rata za zatvaranje luka. U brojnim zaključcima spominje se i Mali lanac luke, koji je služio kao pomoćno sredstvo za natezanje glavnog lučkog lanca. (8) 

1538. godina jedna je od najtežih godina, koje je proživjela Dubrovačka Republika, jer je te godine osnovan savez između pape, Venecije i Španjolske protiv Turske, takozvana »Prva sveta liga«. Venecija, kojoj je oduvijek Dubrovnik bio trn u oku, nastojala je svim silama, iskoristiti tu priliku za uništenje dubrovačke slobode. Da se Dubrovnik spasio od te vješto postavljene venecijanske zamke, treba u prvom redu zahvaliti samo spretnoj dubrovačkoj diplomaciji, ali uz svu vještinu dubrovačkih diplomata trebalo je ipak grad spremiti za obranu. Da bi se radovi oko utvrđivanja što prije izveli, Vijeće umoljenih na današnji dan, 14. ožujka 1538. godine, naređuje, da svi mineri i kamenari u idući ponedjeljak dođu sa svojim alatom u gradski jarak, gdje će raditi za račun općine, i to pod prijetnjom globe, ili mjesec dana zatvora za nedolazak na posao. Onaj, tko bi radnike upotrebio za svoj privatni posao, platit će globu od 100 dukata. Nijedan vlasnik, ili zapovjednik lađe ne smije dovoziti privatnicima pijesak ili kreč pod prijetnjom globe od 5 perpera, koliko zapovjedniku toliko i svakom mornaru lađe. To će trajati sve dotle, dok se država ne opskrbi, koliko krečom toliko i pijeskom. Te izvanredne mjere najbolje nam pokazuju, u kolikoj se opasnosti Republika nalazila, i koliku, je brigu vlada vodila u očuvanju svoje slobode i nezavisnosti. (9) 

U dubrovačkoj velikoj trešnji, katastrofalnom potresu koji je pogodio Dubrovnik, 6. travnja 1667. godine, poginulo je oko tri tisuće ljudi ili polovica stanovnika grada. Nakon prvoga glavnog udara iz podzemlja su se još osam dana nizala brojna podrhtavanja i ljuljanja tla praćena tutnjavama, a izbio je i veliki požar koji je, potaknut žestokim orkanom, harao razrušenim gradom punih dvadeset dana. O ljudskim žrtvama potresa objavljeni su u ra­znim izvorima vrlo različiti podatci, pa je po jednima "stradalo oko 1.200 stanovnika, po drugima je "pod ruševinama zatrpano oko četiri tisuće ljudi"2'", a mnogi autori navode da je bilo čak 5.000 poginu­lih. Međutim, na osnovi podataka iz jednog povjerlji­vog pisma dubrovačkog arhiđakona Brnje Đordevića, upućenog opatu Stjepanu Gradiću u Rim, na današnji dan, 14. ožujka 1672. godine, u kojem se navodi da je poginulo 2.000 građana, 63 plemića, 36 članova svećeničke kongre­gacije, 10 fratara i 120 opatica, nizozemski diplomat George Crock i većina stranaca iz njegove pratnje i onih što su pratili nizozemskog konzula Jakova van Damma, očito je realno procijenio geolog Jelenko Mihailović, kako zapisuje Suad Ahmetović u knjizi  Dubrovački kurioziteti iz dva minula tisućljeća, kad je - uzevši u obzir i broj mrtvih tijela naknadno izvučenih ispod ruševina vojarne, škole i ostalih građevina - zaključio "da je katastrofa progu­tala oko 3.000 ljudskih žrtava, polovicu od ukupnog broja stanovnika". Prije tog katastrofalnog potresa gustoća naseljenosti unutar gradskih zidina (ukupne površine od 13,38 ha) bila je mnogo veća od današnje. Potvrdila su to i arheološka iskapanja 80-ih godina 20. stoljeća obavljena u Pustijerni gdje je uklanja­njem golemih količina nasipa otkrivena cijela jedna ulica i ostatci 19 kuća, zatim ostaci 12 kuća na pre­djelu nekadašnjeg vrta Gučetićeve barokne palače (kod sadašnje osnovne škole), te ostatci samostana i prvih podzemnih žitnih silosa tzv. rupa na predjelu Na Andriji. Valja imati u vidu da su u doba Dubro­vačke Republike kućanstava bila sastavljena od više članova nego što iznosi današnji prosjek, te da su vlastela i bogatiji građani imali sluge i sluškinje smještene u palačama. S obzirom na to, od svih pro­cjena o broju stanovnika zatečenih unutar zidina u trenutku potresa 6. travnja 1667. najrealnijim se smatraju one koje iznose podatak da je tu živjelo nešto više od 6.000 ljudi. (12) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 14. ožujka 1936. godine, u Dubrovniku je rođenglazbeni pisac i kulturni povjesničar Ivan Bošković. U Dubrovniku je završio jednogodišnji Dramski studio i nastavničko-teoretski odjel Muzičke škole. Bio je glumac i zborovođa u Dubrovniku i Splitu, a u splitskomu HNK skladatelj scenske glazbe, glazbeni suradnik, dirigent i jezični savjetnik dramskih predstava te kraće vrijeme v. d. direktora Opere. Pisao je i kazališne i glazbene kritike te književne i teatrološke članke, te informativne napise o Marinu Držiću, te Baru, Ruđeru Josipu i Anici Bošković. Otkrio je cjelokupni pjesnički opus Bara Boškovića, za koji se vjerovalo da je uništen. Arhivskim istraživanjem utvrdio je da su glavni junaci komedije Kate Kapuralica Vlaha Stullija zaista živjeli u Dubrovniku u XVIII stoljeću. (10)

Na današnji dan, 14. ožujka 1957. godine, u Hodovu kod Stoca (BiH) je rođen Stjepan Salmanić(časnički namjesnik). Vozač, trajno nastanjen u Mlinima, Župa Dubrovačka. U Domovinski rat uključio se dragovoljno 1. listopada 1991. Poginuo je  6. prosinca 1991. u Dubrovniku, prilikom izvršenja ratne zadaće, kao pripadnik HV-e.  (13)

Na današnji dan, 14. ožujka 1967. godine, u Metkoviću jerođen Vlaho Maslović (časnički namjesnik). Ugostitelj, trajno nastanjen u Metkoviću. U Domovinski rat uključio se dragovoljno. Stradao je 26. studenoga 1991. godine kod Bistrine, prilikom izvršenja borbene zadaće, kao pripadnik metkovske 1. bojne 116. brigade HV-e. (14)        

Izvori i literatura:

(1) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 93,94

(2) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 138

(3) HBL Ivona Ajanović (1989)

*http://leksikon.muzej-marindrzic.eu/boskovic-ivan/

*Autor: Jasmina Lukec

(4) CRKVENI KATOLIČKI KALENDAR

(6) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 93,94

(7) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 299

(8) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 58

(9) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 138

(10) HBL Ivona Ajanović (1989)

*http://leksikon.muzej-marindrzic.eu/boskovic-ivan/

*Autor: Jasmina Lukec

(11) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(12) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 169,172

(13) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -162-

(14) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -149-

O emisiji Gradoplov

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Pročitaj više

Gradoplov
Gradoplov

HRT – Radio Dubrovnik — Kultura, sport, obrazovanje, društvo, život, obitelj, umjetnost

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Najave

Gradoplov

Četvrtak, 21.06.2018. 08:20 - 08:27

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 21. lipnja 1978. godine, u Veloj Luci se dogodio najpoznatiji primjer meteo tsunamija u Hrvatskoj. (1) Vrtovi sunca» u Orašcu, najveća investicija ...

Gradoplov
Petak, 22.06.2018. 08:20 - 08:27

Gradoplov
Subota, 23.06.2018. 08:20 - 08:27

Sve najave
Poslušajte
Srijeda, 20.06.2018 08:20

Srijeda, 20.06.2018 08:20

Utorak, 19.06.2018 08:20

Utorak, 19.06.2018 08:20

Ponedjeljak, 18.06.2018 08:20

Ponedjeljak, 18.06.2018 08:20

Nedjelja, 17.06.2018 08:20

Nedjelja, 17.06.2018 08:20