Gradoplov

Gradoplov

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 6. studenoga 1397. godine, Vlada Dubrovačke Republike donijela je Zakon o pravu pribježišta. (1) Na današnji dan, 6. studenog 1769. godine, u dubrovačkom Vijeću umoljenih raspravljalo se o zahtjevu Marije Terezije da joj se predaju relikvije sv. Stjepana. (2) Na današnji dan 6. studenog 1768. godine, rođen je talijanski i hrvatski povjesničar, književni povjesničar i jezikoslovac Francesco Maria Appendini. (3) Na današnji dan,u srijedu 6. studenoga 1991. godine, bio je jedan od najtežih napada na Dubrov¬nik. (4) U dominikanskim zajednicama – Japanski mučenici. (4) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Leonard, Vedran, Sever i Teodor. (6) 6. studenog - Međunarodni dan prevencije izrabljivanja okoliša u vrijeme rata ili oružanog sukoba. (7)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Vlada Dubrovačke Republike, da bi uredila pitanje prava pribježišta, kojima su se koristile pojedine osobe kada bi provrijedile zakone i interese Republike, na današnji dan, 6. studenoga 1397. godine, donijela je Zakon o pravu pribježišta. Kao mjesta mogućeg azila, zakonom su bili obuhvaćeni i crkveni prostori, najčešće utočišta onima koji su se teško ogriješili o zakone i propise, zbo čega je dolazilo do nesporazuma i sukoba crkvene i civilne vlasti. (8) 

Na današnji dan, 6. studenoga 1470. godine, Vijeće umoljenih ovlašćuje nadstojnika zidina, da prošire gradski jarak na Pilama prema moru za 13 lakata, tako da ukupna širina jarka bude 44 lakta (22,5 m). Dva dana kasnije, osmog tog mjeseca, Malo vijeće naređuje nadstojnicima oružane, da za potrebe radova u jarku izdaju 8 lopata. (9) 

Od godine 1477. g., zakonom izdatim na današnji dan, 6. studenog, te 1477. godine, postojao je dr­žavni organ sastavljen od trojice službenika biranih svake godine u Se­natu, iz redova vlastele od preko 30 godina starosti, koji su imali dužnost pregledavati sve brodove i ustanoviti pridržavaju li se oni pomor­skih propisa Dubrovačke Republike. U prilog tvrdnji da Dubrovčani, krajem XV. stoljeća sve bolje i savršenije organiziraju svoju sanitetsku službu u borbi sa epidemijskim bolestima, tj. da usa­vršavaju i popravljaju svoje javno higijensko življenje na, za ono doba, najbolji mogući način (a koji još i danas važi, tj. bolje spriječiti nego li­ječiti), ide u prilog i zaključak vlade iz 1486. g. kojim se naređuje sva­kom brodu koji bude htio ući u Dubrovačku Republiku da mora imati zdravstveni karton ili patent. Bilo ih je nekoliko vrsta i svaki je kape­tan broda morao pokazati svoj zdravstveni patent (list, karton) prije pri­stajanja u luku. Bez njih se nije dozvoljavalo ostajanje i vezivanje uz gat (obalu). Patente libera je značio da u polaznoj luci nema slučajeva oboljelih od zaraze; patente netta — da je nedavno bilo bolesnika; patente sos- petta — da postoji sumnja da ima oboljelih i patente brutta — da je utvrđeno postojanje oboljelih od kužnih bolesti. Te su isprave izdavale lučke vlasti onih luka odakle je brod isplovljavao. Ukoliko je u tim lukama bio dubrovački konzul, izdavanje takvih zdravstvenih kartona je bilo u njegovoj kompetenciji, a on je ujedno pratio i kretanje zaraze u gradu i zemlji gdje je radio i zastupao Dubrovačku Republiku. O svemu je oba­vještavao dubrovačku vladu. Obavijesti su stizale i od kapetana dubro­vačkih jedrenjaka i brodova, iz svih gradova i naseljenih mjesta gdje su se nalazili, i sa svih mora kojima su plovili. Svaki je brod, ukoliko je imao okuženog bolesnika, morao istaknuti žutu zastavu.92 Mnogobrojnim karavanama, kopnenom trgovinom i prometu također su stizala obavješte­nja dubrovačkoj vladi o epidemijama koje haraju u bosanskim ili srpskim zemljama, pa su ovisno o tome Senat i drugi organi uprave poduzimali odgovarajuće zaštitne mjere. (10) 

Nakon što se više puta, do tada neuspješno vijećalo o vratima Pila, napokon, na današnji dan, 6. studenoga 1537. godine, prima se model, napravijen trokutom »factum cum triangulo« za vrata od Pila s time, da se gradi prema obliku tog modela.1001 Kako se iz svih tih i ranijih zaključaka Vijeća vidi, gradnja pokretnog mosta, a s tim u vezi s vanjskim vratima od Pila, vrlo je mnogo trajala, te se mnogo o tome vijećalo i dosta se modela mijenjalo. Što se mislilo sa izrazom, da se prima model napravljen sa trokutom, nije jasno. Pokretnih mostova na gradskim vratima i na tvrđavama uopće bilo je više sistema. Najobičniji stariji tip bio je sa dvije duge grede nad samim vratima, koje su stršile toliko van, koliko je dug pokretni dio mosta. One su bile neka vrsta dvokrakih poluga, kojih je ležište bilo u prosjeku zida nad vratima. Uglovi mosta do vrata bili su pričvršćeni uza zid pomoću jakih baglama, a vanjski uglovi pomoću lanaca za krajeve greda. Opterećivanjem kraka poluge unutar vrata most bi se podizao. U tom slučaju, vrata, most, grede i lanci pravili su kod spuštenog mosta sliku pravilnog četverokuta. Nedostatak tog tipa bio je taj, što je zid nad vratima morao imati visoke proreze, koji su slabili čvrstoću vrata. Drugi uobičajeni i recimo moderniji tip jest sadašnji tip pokretnih mostova na vratima Du­brovnika. Kod tog tipa vrata, most i lanac stoje u obliku pravougaonog tro­kuta. S obzirom na to, da se nad lukom vanjskih vrata od Pila sa unutrašnje strane vide neki naknadno zazidani prorezi, moguće je, da je bilo prvo predviđeno za tip mosta sa stršećim gredama, i da se taj izraz »sa trokutom« odnosi na sadašnji tip mosta. (11) 

U odnosu Dubrovnika prema kralju Ferdinandu, i prema Bučinčićima, akterima najveće dubrovačke špijunske afere 16. stoljeća, nastupile su dvije nove okolnosti. Ferdinand doduše nije ukinuo, ali je zato suspendirao Bučinčićima dato pravo represa­lija protiv Dubrovčana. U međuvremenu umrli su Mihajlo i Pavao, pa su ih naslijedili sinovi: Mihajla sin Marin a Pavla sin Ferdinand. Nasljednici obnoviše akciju protiv Dubrovčana, osobito Marin, zahtijevajući da se poništi odluka o njihovu izgonu iz Dubrovnika i da im se priznaju očinska i materinska dobra. Da bi to postigli, tražili su pomoć ne samo na Ferdinandovu dvoru već i na onom cara Karla, također u njihovih poslanika u Mlecima, te nastojali da i dvorovi i poslanici interveniraju u Dubrovniku. Sve se to događa 1555. i 1556. Dubrovčani ne spavaju nego se suprotstavljaju protumjerama. Vijeće umoljenih ra­spravlja o tome na tajnim sjednicama te, na današnji dan, 6. studenog 1555. godine, oštro nastupi protiv Marina Bučinčića proglasivši ga izdajicom i odmetnikom i osudivši ga na smrt. Dubrovačka vlada preko svojih poslanika intervenira i na carevu i na Ferdinandovu dvoru. Njeno je stajalište da su Bučinčići izdajice, a usto dokazuje kako oni u Dubrovniku više nemaju očinske imovine. Sve što su posjedovali odnijeli su brojni vjerovnici, a i vlada je oduzela dio imovine Pavla, koji je prije bijega prisvojio novac od trgovine soli. Vlada priznaje nasljednicima jedino imovinu njihovih majki, a ova je u novcu deponi­rana u Mlecima. Carev dvor, a osobito Ferdinandov, udobrovoljuje dubrovačka vlada vijestima o Turcima, njihovim namjerama i ratnim pripremama. Odlučna bijaše 1556. misija dubrovač­kog poslanika Sebastijana Menčetića u Ferdinanda, pa i njegova sina Maksimilijana i žene mu. Ona napokon donese ploda. U Dubrovačkom arhivu sačuvano je nekoliko Ferdinandovih odluka u ovoj stvari. Prvom odlukom, donesenom 21. studenog 1556. u Beču, ukida kralj pravo represalija protiv Dubrovčana što ga je bio dao Mihajlu i Pavlu Bučinčiću, izriče da se njime ne smiju služiti njihovi sinovi Marin i Ferdinand ni bilo tko drugi, a svim svojim organima vlasti i podložnicima zapovijeda da prema Dubrovčanima u svemu dobro postu­paju. I drugom se odlukom, od 22. studenog 1556, također ukida pravo na represalije ali pod uvjetom na koji pristaje i dubrovačka vlada, tj. da Republika preda Bučinčićima imovinu njihovih majki. Jednaki datum ima i Ferdinandov dopis kojim on dubrovačkog poslanika Sebastijana Menčetića otpušta vrlo srdačnim riječima. Tako je napokon nakon trideset godina riješen problem odnosa Dubrovnika prema Ferdinandu Habsburškom, odnosno nakon dvadeset i četiri godine njihov međusobni spor zbog Bučinčića i priznatog im prava na represalije. (11a) 

Na današnji dan, 6. studenog 1769. godine, u dubrovačkom Vijeću umoljenih raspravljalo se o zahtjevu Marije Terezije da joj se predaju relikvije sv. Stjepana, a posebno relikvije ruke. Vijeće je odlučilo da se dubrovačkim dominikancima javi neka pišu generalu reda i ocu magistru Gazzanigi kako su i dominikanski samostan i zatražena relikvija pod zaštitom dubrovačkog senata, te stoga dominikanci ne mogu odlučivati o želji kraljice. Dugo su se, naime, u moćniku dominikanskog samostana u Dubrovniku čuvale relikvije ruke i glave prvoga ugarskog kralja Stjepana, inače proglašenog svetim. Za to je znala i ugarsko-hrvatska kraljica Marija Terezija. Relikvija ruke se smatrala važnijom. I tako je Marija Terezija, preko austrijskog milanskog namjesnika Karla di Firmiana, povjerila 1769. poslaniku Dubrovnika u Beču, dubrovačkom domini­kancu Dioniziju Remedelliju zadatak poći u Dubrovnik i nastojati od dominikanaca pribaviti za nju, kao kraljicu Ugarske, relikvije sv. Stjepana. Remedelli se odazvao, te se u Dubrovniku obratio i vladi i dominikancima. Vlada i dominikanci međutim nisu htjeli ni čuti da se preda relikvija ruke, već je Remedelli uspio pribaviti samo relikviju glave. U prisutnosti državnog tajnika Aletija dobio je uputu člana vlade Marka Sorkočevića, kako će se u ovoj stvari vladati u odnosu prema Mariji Tereziji i austrijskim krugovima. S relikvijom glave sv. Stjepana Remedelli se uputio ii Beč preko Trsta. Iz Trsta je 16. lipnja 1769. uputio austrijskom namjesniku Karlu Di Finnianu u Milanu dosta opširno pismo, u kome je rekao i više nego što je trebalo, jer je ispripovjedio mnoge podrobnosti o svome nastojanju da dobije ruku sv. Stjepana, o odupiranju dominikanaca, te o svome naslućivanju da ni dubrovačka vlada ne bi bila tome sklona. Pribojavao se izići pred Mariju Tereziju samo s glavom, pa je zamolio Di Firmiana da mu osigura dostojni prijem kod kraljice. Di Firmian je ovo Remedellijevo, ne baš u svemu oprezno pismo uputio ravno Mariji Tereziji. Ona je primila Remedellija, i on joj je izložio kako zbog odupiranja dominikanaca nije mogao dobiti ruku već samo glavu sveca. O svojoj audijenciji kod Marije Terezije i predaji glave izvijestio je Remedelli dubrovačku vladu svojim dopisom od 12. srpnja 1769, pridodavši mu i prijepis pisma što ga je iz Trsta uputio Di Finnianu. U dopisu vladi on kaže kako je kraljica milostivo primila relikviju lubanje, s mnogim značajnim znakovima zahvalnosti, i odobrila njegovo držanje. Remedelli je zaista bio uvjeren da je Marija Terezija zadovoljna i da više neće postavljati zahtjeve za rukom. Međutim u njegovoj oproštajnoj audijenciji od 10. kolovoza ona je energično zatražila svečevu ruku za svoju Kraljevinu Ugarsku, kazavši kako će, ukoliko dubrovački dominikanci ne pristanu, poduzeti djelotvornije mjere. U prisutnosti Remedellija naložila je dominikancu Gazzanigi, profesoru teologije na Bečkom sveučilištu, neka takav zahtjev postavi prioru dominikanaca u Dubrovniku, no i generalu dominikanskog reda, kako bi ovaj djelovao na dubrovačke dominikance da popuste. Kad dobije ruku, pripravna je vratiti glavu. O tome i ostalim okolnostima s time u vezi izvijestio je Remedelli dubrovačku vladu još s puta prema Pizi, iz Bolonje 28. kolovoza 1769. Gazzaniga je pak pisao i generalu dominikanskog reda i prioru dominikaca u Dubrovniku, a general je doista intervenirao. Na kraju se o zahtjevu Marije Terezije raspravljalo u dubrovačkom Vijeću umoljenih 6. studenog 1769. Vijeće je odlučilo da se dubrovačkim dominikancima javi neka pišu generalu reda i ocu magistru Gazzanigi kako su i dominikanski samostan i zatražena relikvija pod zaštitom dubrovačkog senata, te stoga dominikanci ne mogu odlučivati o želji kraljice. U istom smislu treba pisati i ocu Remedelliju. Dubrovačka vlada je zaista 12. studenog 1769. napisala Remedelliju u Pizi kratki dopis kojim ga u svezi s njegovim pismima od 12. srpnja i 28. kolovoza upozorava da se bez izričite vladine upute nikada ne smije ulaziti ni pačati se u poslove koji se izravno ili posredno tiču Dubrovnika i njegovih interesa372. Dubrovačka vlada je dakle držala da se Remedelli u ovoj stvari ponašao drukčije nego je ona željela. Na sve to Dionizije Remedelli otpisuje dubrovačkoj vladi iz Pize 5. ožujka 1770. Njegov je dopis vješta sinteza podaničke vjernosti i osobne samosvijesti. S mnogo lijepih riječi Remedelli najprije izjavljuje kako će se u svemu pokoriti nalogu vlade, makar, dodaje on sa stanovitim žalcem, time bio upućen na potpunu neaktivnost. Zatim izražava svoje žaljenje zbog iskazanog mu nepovjerenja, tim više što vlada nije specificirala u čemu je pogriješio. Na kraju, ponovno uz mnoštvo lijepih i smjernih riječi, kaže kako je u svemu vjerno služio Republici i domovini. *Početkom 2000. dvije su crkvene ustanove iz Mađarske zatražile da im se »vrati« relikvija lubanje sv. Stjepana Ugarskog (969.-1038.), prvoga ugarskog kralja (997.) i sveca Katoličke Crkve (1083.), koja je od XVI. stoljeća u Samostanu sv. Dominika u Dubrovniku. Reakcije mađarskih i hrvatskih sudionika rasprave potaknule su raščlambu povijesnih, pravnih i antropoloških podataka o relikviji, njezinim dosadašnjim komadanjima i pokušajima izručenja Mađarima. Stjepanovim relikvijama, koje imaju vjersku i nacionalnu važnost, odavno se počela baviti međunarodna diplomacija: 1684. te 1769.-1771., kad je Dubrovačka Republika darovala Mariji Tereziji relikviju Kraljeve desnice koja je sad u Budimpešti. U vitrini lijevo od ulaza u prvu dvoranu Muzejske zbirke Samostana sv. Dominika u Dubrovniku izložen je moćnik glave sv. Stjepana Ugarskog (fotografija 1). U moćniku (relikvijaru) nalaze se moći (relikvija) lubanjske kosti koja se vidi kroz otvor u metalnoj hemisferi*. (12) 

Niz Židova tijekom 18. st. stjecao je nekretnint u gradu Dubrovniku, no, na današnji dan, 6. studenoga 1799. godine, zaključkom Senata Dubrovačke Republike, državna vlast propisuje Židovima zabranu daljnjeg stjecanja nekretnina. Iako je ta vlast kasnije odobrila nekom pojedincu kupnju nekretnina to su bili izuzeci od pravila sve do pada Dubrovačke Republike 1808. g. I prije 1799. g. u situaciji kada nije bilo izričite zakonske norme koja bi dubrovačkim Židovima garantirala uživanje svih građanskih prava, pa i onoga stjecanja nekretnina, pojedini su Židovi pribjegavali praksi da im njihovim novcem katolik Dubrovčanin kupi, formalno na svoje ime, nekretninu, a posebnim su se ugovorom zajamčila prava stvarnog vlasnika. Određena neizvjesnost u pogledu stvarnog uživanja svih građanskih prava poticala je takvu praksu. (13) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan 6. studenog 1768. godine, u Poirinu kraj Torina, rođen jetalijanski i hrvatski povjesničar, književni povjesničar i jezikoslovac Francesco Maria (Franjo Marija) Appendini, od 1792. profesor i ravnatelj u dubrovačkome zavodu Collegium Ragusinum. Appendinijev  dnevnik (1806–07) za dubrovačku povijest donosi mnogo podataka o dubrovačkim prilikama uoči propasti Republike, a u djelu Bilješke povijesnokritičke o starini, povijesti i književnosti Dubrovčana, Appendini je dao sustavan pregled dubrovačke političke i kulturne povijesti. Bio je među prvim je hrvatskim životopiscima,  i jezikoslovcima. Pisao je pjesme, životopise, govore i nekrologe te biobibliografske i historiografske prinose. Dugi niz godina radio je kao profesor retorike u pijarističkom  Collegiumu Ragusinumu (gdje je od 1795. predavao i njegov bratUrban , tal. Urbano), a 1808. postao je upraviteljem novoosnovanog Liceum–convictuma. Licej je nakon dolaska austrijskih vlasti pretvoren u gimnaziju, a Appendini je postao njenim prefektom te profesorom zemljopisa i povijesti. U Dubrovniku je razvio svestranu kulturnu aktivnost; organizirao je školske literarne akademije, sudjelovao je u radu Prosvjetiteljskog društva, pisao je prigodne pjesme na talijanskome i latinskome jeziku, održavao bliske odnose s kulturnim djelatnicima i znanstvenicima u Gradu i inozemstvu, a bio je poznat i kao vrstan pedagog i govornik. Naučivši hrvatski jezik, bavio se i jezikoslovljem, iako su neki njegovi radovi s tog područja, primjerice Dell’ analogia della lingua antichi popoli..., puni neznanstvenih i proizvoljnih tumačenja. Autor je hrvatske gramatike i rječnika hrvatskog jezika Grammatica della lingua Illirica compilata dal padre Francesco Maria Apependini delle scuole pie proffesore di eloquenza nel collegio di Ragusa koja je njegovo najvrjednije djelo. Objavljena je u Dubrovniku, a koja se je pojavila u četirima izdanjima: 1808., 1828., 1848. i 1850. godine. Recenzija na hrvatskom jeziku koja se je odnosila na ovu knjigu bila je prva takva u povijesti hrvatskog novinstva, a izašla je u Kraljskom Dalmatinu br. 38 iz 1808. godine. Njegovi povjesničarski doprinosi su rasprave o ubikaciji Epidaurusa te o podrijetlu Sv. Jeronima, dvotomne Notizie istorico–critiche sulla antichitŕ storia e letteratura de’ Ragusei (Dubrovnik 1802.–1803.), iscrpan pregled političke i kulturne povijesti Dubrovnika. Od iznimna je značaja njegov dnevnik  događaja u svezi s rusko–crnogorsku opsadom Dubrovnika 1806. godine, a za njega je javnost doznala tek 1906. godine. (14) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u srijedu 6. studenoga 1991. godine,  bio je jedan od najtežih napada na Dubrov­nik. Započelo je s napadom na Rijeku dubrovačku, zatim Gruž i Nuncijatu.  * Ovaj do tada najžešći napad na Dubrovnik, počeo je u 12 sati i 40 minuta*, da bi u 13 sati bila oglašena opća opasnost. *Na grad se iz svih oružja i oruđa pucalo s Pobrežja, Žarkovice i iz topovnjača sa mora*. Sa Žarkovice je usmjeren žestoki napad na Srđ i Bosanku, gdje su bile razmještene jedinice hrvatske vojske. Granate su padale po svim dijelovima grada, **a najviše po predjelu Montovijerne**. Pogođeno je židovsko i katoličko groblje gdje su dvije grobnice potpuno uništene, a 6 ih je oštećeno. S raketne topovnjače gađan je Benediktinski samostan iz 11. stoljeća na Lokrumu. Bombe su padale i po Sustjepanu i brodogradilištu u Staroj Mokošici. **Napad se odvijao u vrijeme dok su u Cavtatu pregovarali predstavnici općine s predstavnicima jugovojske, a u prisutnosti promatrača Europske zajednice. Od 23 sata ponovno je bila blokirana Gruška luka i luka Slano. Dva naša broda nalazila su se na pregledu u Zelenici.** U organizaciji Interuniverzitetskog centra Dubrovnik, Skupštine općine, Pokreta »Dubrovnik — zdravi grad« i Konvoja »Libertas«, i dubrovačkih  humanitarnih organizacija, održana je konferencija o kvaliteti življenja i ljudskim pravima izbjeglica. Konferenciju je otvorila dr. Kathleen Wilkes, predsjednica Izvršnoga odbora Interuniverzitetskog cen­tra. (15) U jednom od tenkovskih napada, tog, 6. studenoga 1991. godine,  prilikom izvršenja borbene zadaće,  na Strinčjeri, smrtno je pogo­đen gardist, pripadnik 4. GBR HV-e, Mladenko Čavara. Značajnu ulogu u uspješnoj obrani užeg područja Grada imale su brojne borbene skupine iz splitske 4. brigade ZNG i njene 9. bojne HOS-a, kao i 3. omiške bojne 114. brigade, koje su gli­serima ONB prevožene u opkoljeni Grad. Zajedno s dubrovačkim hrani­teljima, uz brojne žrtve, ove postrojbe su dale nemjerljiv doprinos slamanju najtežih neprijateljskih napada na Du­brovnik u studenom i prosincu 1991. Stoga se svi u tim borbama poginuli hrvatski vitezovi, bez obzira na pri­padnost drugim borbenim grupama s pravom vode kao poginuli dubrovački branitelji.Odbijajući snažne napade agresora, dobro organiziranom obranom Strinčjere, istakao se Samostalni vod Nediljka Grubišića. (16) U borbama na stonskoj bojišnici po­ginuli su i stradali brojni dubrovački branitelji. Na današnji dan,6. studenoga 1991. godine u Dubrovačkom primorju prilikom izvršenja borbene zadaće poginuli su pripadnici 116. brigade HV-e: Pero Šanje i *Mario Jadreško. (17) 

Izvori i literatura:

(1) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(2) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 289,290

(3)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

http://hr.wikipedia.org/wiki/Franjo_Marija_Appendini

(4) *DUBROVAČKI VJESNIK—RATNO IZDANJE br. 15 — 16. studenoga 1991.

(6)http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(7)http://os-ifilipovica-zg.skole.hr/upload/os-ifilipovica-zg/images/static3/899/File/VAZNIJI_DAT.pdf

http://www.malinska.hr/pdf/pvshd.pdf

(8) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(9) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 99

(10) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 22,23

(11) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 134

(11a) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 32,33

(12) VINKO FORETIĆ,         POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 289,290

*http://zornicanova.hu/lubanja-sv-stjepana-ugarskog-cuva-se-u-dubrovniku/

(13) Dr BERNARD STULLI, ŽIDOVI U DUBROVNIKU, str. 42

(14) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

http://hr.wikipedia.org/wiki/Franjo_Marija_Appendini

(15) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 534

*DUBROVAČKI VJESNIK—RATNO IZDANJE br. 15 — 16. studenoga 1991.

**ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ , str. 39,40

(16) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 30,31, Str. -119- Mladenko Čavara

(17) SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 39,40, VJEČNI KAO DOMOVINA , Str. -120- Pero Šanje, *Str. -253-260-

O emisiji Gradoplov

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Pročitaj više

Gradoplov
Gradoplov

HRT – Radio Dubrovnik — Kultura, sport, obrazovanje, društvo, život, obitelj, umjetnost

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Najave

Gradoplov

Utorak, 20.11.2018. 08:20 - 08:27

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 20. studenoga 1365. godine, u dubrovački Statut unesena je zanimljiva odredba o oporukama, (1) a 20. studenoga te 1553. godine primljena je ...

Gradoplov
Srijeda, 21.11.2018. 08:20 - 08:27

Gradoplov
Četvrtak, 22.11.2018. 08:20 - 08:27

Sve najave
Poslušajte
Ponedjeljak, 19.11.2018 08:20

Ponedjeljak, 19.11.2018 08:20

Nedjelja, 18.11.2018 08:20

Nedjelja, 18.11.2018 08:20

Subota, 17.11.2018 08:20

Subota, 17.11.2018 08:20

Petak, 16.11.2018 08:20

Petak, 16.11.2018 08:20