Bračni par Gavran: O umjetnosti, životu i vjeri

Bračni par Gavran: O umjetnosti, životu i vjeri

U Klubu knjižare Nova, u sklopu korizmenih susreta u Osijeku u subotu, 13. veljače u 12 sati o umjetnosti, životu i vjeri govorit će najizvođeniji hrvatski dramski pisac Miro Gavran i njegova supruga, glumica Mladena.

Korizmene susrete uz Klub knjižare Nova organihzira Udruga katoličkih intelektualaca, a niz je počela rasprava o najnovijoj knjizi pape Franje „Božje ime je milosrđe“
Mladena Gavran
dramska umjetnica, rođena je u Varaždinu. Srednju glazbenu školu (violina) pohađala je u rodnom gradu. Diplomirala je glumu 1988. na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Glumila u varaždinskom HNK-u, i bila njegovim članom jednu sezonu, potom u Teatru u gostima, Histrionima, Popularnom kazalištu Ive Serdara, Gradskom kazalištu „Komedija“, Epilog Teatru i u Teatru Gavran. Od 1991. do 2005. godine bila je članicom ansambla Teatra ITD. S putujućim teatrima obišla je stotine gradova u Hrvatskoj i inozemstvu.  Na televiziji i filmu odigrala desetak uloga. Pet puta nagrađena kao vrsna komičarka na Danima satire za uloge ostvarene u predstavama DeložacijaCabaret itd, Veseli četverokut, Hotel Babilon i Ljubica. Trostruka je dobitnica Nagrade „Fabijan Šovagović“ na Festivalu glumca u Vinkovcima za uloge ostvarene u predstavama Sve o ženama,  Hotel Babilon  i Sladoled. Monodrama  Hotel Babilon, u kojoj igra jedanaest uloga, osvojila je i Nagradu publike na Festivalu „Zlatni lav“ u Umagu, te Nagradu Zlatna murva na Festivalu „Glumište pod murvom“ u Skradinu, dok je za interpretaciju Ljubice proglašena „Najhistrionkom“. Za ulogu Goetheove Ifigenije nagrađena je Nagradom „Veljko Maričić“ za glavnu žensku ulogu na Festivalu malih scena u Rijeci. Za dvanaest uloga odigranih u monokomediji Najluđa predstava na svijetu  dobila je godišnju Nagradu „Vladimir Nazor“. Godine 2002. sa suprugom Mirom Gavranom pokreće Teatar Gavran, u kojemu je organizacijski voditelj. Okušala se i u kazališnoj režiji.
Miro Gavran, književnik, rođen 1961. u učiteljskoj obitelji u slavonskom selu Gornja Trnava, nedaleko Nove Gradiške. Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Radio je kao dramaturg i kazališni ravnatelj Teatra ITD. Od 1993. godine živi i radi kao profesionalni pisac. Oženjen je glumicom Mladenom Gavran, s kojom je 2002. osnovao Teatar Gavran. Njihov sin Jakov  je glumac.
Do sada je napisao četrdeset kazališnih tekstova (Kad umire glumac, Sve o ženama, Sve o muškarcima, Ljubavi Georgea Washingtona, Čehov je Tolstoju rekao zbogom, Kako ubiti predsjednika, Shakespeare i Elizabeta, Zaboravi Hollywood, Zabranjeno smijanje, Tajna Grete Garbo, Veseli četverokut, Muž moje žene, Pivo itd.) i devet romana (Zaboravljeni sin, Kako smo lomili noge, Klara, Margita ili putovanje u prošli život, Judita, Krstitelj, Poncije Pilat, Jedini svjedok ljepote, Kafkin prijatelj), te zbirku kratkih priča (Mali neobični ljudi). S puno emocija i humora napisao je devet knjiga za djecu i mlade (Svašta u mojoj glavi, Kako je tata osvojio mamu, Zaljubljen do ušiju,  Sretni dani, Oproštajno pismo, Profesorica iz snova itd.). Napisao je i scenarije za televizijske filmove (Djed i baka se rastaju i Zabranjeno smijanje).
Njegovi kazališni i prozni tekstovi uvršteni su u brojne antologije i hrestomatije u zemlji i inozemstvu, a njegovo djelo se proučava  na brojnim sveučilištima diljem svijeta. Djela su mu prevedena na 38 jezika. Njegove knjige imale su preko 200 izdanja u zemlji i inozemstvu. Po njegovim dramama i komedijama nastalo je više od 300 kazališnih premijera diljem svijeta, a vidjelo ih je više od tri milijuna ljudi. Jedini je živući dramatičar u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen, izvan zemlje rođenja, na kojem se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima, a koji od 2003. djeluje u Slovačkoj i od 2013. u Poljskoj pod nazivom Gavranfest. Najizvođeniji je suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu u proteklih dvadesetak godina. 
U ranim proznim tekstovima opisuje život u hrvatskoj provinciji, oslikavajući male ljude, svojevrsne antijunake, koji zadržavaju pozitivan odnos prema životu, čak i kada se suoče s nepravdom i s velikim teškoćama, što se najbolje ogleda u romanu
Zaboravljeni sin (1989.).  Kao četrdesetogodišnjak piše psihološko-egzistencijalne romane nadahnute Biblijom približavajući biblijske junake senzibilitetu suvremenih čitatelja, tako da ga rado čitaju i vjernici i ateisti, pronalazeći u tim romanima univerzalne humane poruke.
Njegove knjige objavljuju se na svim krajevima svijeta (Peking, Beč, Petrograd, Oslo, Istambul, Pariz, Prag, Bratislava, Sofija, Santiago de Chile, Ljubljana, Amsterdam...). Gavran je dobitnik više od dvadeset književnih i kazališnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, među njima i Nagradu Central European Time 1999. koja se dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima za cjelokupan opus  u Budimpešti te nagradu Europski krug 2003. za afirmaciju europskih vrijednosti u svojim tekstovima.  Dvostruki je dobitnik Nagrade Večernjeg lista za kratku priču. Usto je četverostruki dobitnik Nagrada za dramsko djelo "Marin Držić" Hrvatskog ministarstva kulture za tekstove Kad umire glumac, Zabranjeno smijanje, Nora danas i Najluđa predstava na svijetu. Za roman Kafkin prijatelj dobio je 2012. Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Roman Zaboravljeni sin  uvršten mu je 2002. na Ibby Honour List u Baselu u Švicarskoj, a za roman Profesorica iz snova dobio  2007. Specijalnu nagradu na Međunarodnom festivalu književnosti u Sofiji. Za  knjige za djecu Svašta u mojoj glavi dobio je Nagradu „Ivana Brlić Mažuranić“,  a za Sretne dane dobio je Nagradu „Mato Lovrak“. U Vilniusu u Litvi, prema njegovoj komediji Papučari snimljen je 2013. film Kako ukrasti ženu na litavskom jeziku, koji je u prvom mjesecu prikazivanja u kinima u toj zemlji  imao više od stotinu tisuća gledatelja. Jedan je od rijetkih europskih dramatičara koji je imao premijeru svoje drame (Kraljevi i konjušari) u najznačajnijem američkom kazališnom centru Eugene O'Neill Theater Centar  u Waterfordu  1999. U veljači 2005. godine sarajevska sveučilišna profesorica Gordana Muzaferija objavila je monografsku knjigu Kazališne igre Mire Gavrana u kojoj je na tri stotine stranica analizirala trideset četiri Gavranova teksta pisana za kazalište. Njemačka izdavačka kuća Anton Hiersemann Stuttgart u suradnji sa  Institutom za kazališne studije Sveučilišta u Beču, uvrstila je 2007. čak tri Gavranova dramska teksta (Kreontova Antigona, Ljubavi Georgea Washingtona i Noć bogova) u izbor najboljih svjetskih dramatičara  U travnju 2014. izabran je za  člana Ruske akademije književnosti u Moskvi,  a u svibnju iste godine izabran je za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.