Izvještaj s ovogodišnjeg Sziget festivala

Izvještaj s ovogodišnjeg Sziget festivala Izvještaj s ovogodišnjeg Sziget festivala

foto:HRT/V. Drabek, I. Magušić

Sziget festival završio je prije tri tjedna, dojmovi su se slegnuli, ovoga puta trebalo je malo duže, ipak smo godinu dana stariji .

Godinu dana stariji, ove smo se godine odlučili ipak za nešto malo manje dana festivala, pa smo na Sziget puni elana, dobre volje i bez nekih očekivanja krenuli tek u petak. Pink! i za Ivu neprežaljeni Billy Talent koji su svirali prvi iliti minus prvi dan, tako smo propustili. Ništa spektakularno ionako, tko kaže da je bilo, ignoriramo. Četvrtak smo isto tako propustili, iskreno, ne znamo ni tko je tada trebao svirati, pa ćemo i to samo lagano gurnuti pod tepih.

Sziget je, kao što smo i pisali prijašnjih godina jedan mali šarengrad. Vođeni upravo tom mišlju zaputili smo se tamo u petak, u nadi da ćemo napokon ove godine upratiti i druge sadržaje koji se nude, a ne kampirati na dvije glavne pozornice, jer ruku na srce line-up je ove godine malo zakazao.

Pomalo umorni od puta i nakon skoro pa višesatne borbe s pronalaskom mjesta za kampiranje i hrvanja sa šatorima, natrpali smo lica šljokicama i krenuli u španciranje po festivalu. Prva stanica – main stage, nekih se navika zbilja teško riješiti. PJ Harvey, engleska kantautorica prva je koja nas je dočekala na ovogodišnjem festivalu. Moćni vokal i gotovo cijeli limeni orkestar nisu bili dovoljni da privuku publiku koje je za jednu ovako priznatu glazbenicu bilo sramotno malo. Nizanje pjesama s najnovijeg albuma odradila je i više nego vrhunski te i one najljenije natjerala da se ustanu s trave na kojoj su sjedili, ležali i prodavali zjake.PJ Harvey nažalost nismo uspjeli pogledati do kraja, jer trebalo je zauzeti prve redove na koncertu Danny Browna, za lika kojeg ekipa iz kampa voli, a mi ostali volimo sve što vole mladi. Nakon koncerta, ponovno lagana šetnjica po Szigetu i uživanje u uličnim performansama, najviše nas je zaintrigirao skoro pa leteći orkestar i njihove, na prvu, gotovo neizvedive numere. Noć smo zaključili s DJ Shadow-om. Mala očekivanja svakako se isplate, jer je čovjek pobijedio sve što se pobijediti da i može ga se smatrati jednim od highlighta ovogodišnjeg festivala. Neki su tako noć završili i više nego plesno, a drugi, manje fascinirani njegovim opusom, fascinirani su ipak bili sjajnim vizualima koji su dodatno začinili set. Red na spavanje došao je sa sitnim noćnim satima, jer prvi se dan uvijek najviše iskoristi, pa sljedećih nekoliko umiremo, rekli bismo „kakav danak neiskustvu“, ali to bi bila laž, vjerojatno smo samo mazohisti.

Da spavanje u šatoru na tek 15-tak stupnjeva i nije najugodnija stvar raspravili smo odmah u subotnje jutro, vidno pothlađeni otišli smo do trgovine, jer treba nešto i čalabrcnuti te napuniti energiju za manje novce od milijun forinti, koliko ćete na festivalu platiti ako već želite pojesti nešto konkretno. Mi smo stoga odlučili živjeti na improviziranim sendvičima 5 dana. Pun pogodak, bez imalo sarkazma. 
Nakon maratonskog posjeta trgovini, preko nekoliko gubljenja među policama te s 2 vitamina u obliku limun bombi mogli smo se posvetiti našem, a i službeno drugom danu festivala. U subotu smo uspješno izbjegli main stage na kojem je u ponudi bilo gotovo ništa za nas pretjerano bitno, čuli smo da su Macklemore & Ryan Lewis sjajni live, ali da je Brega kojeg pokušavamo na festivalu uhvatiti već "godinama" još i bolji. U isto vrijeme svirali su u A38 areni legendarni Bad Religion tako da se ekipa podijelila. Brega je sa svojim orkestrom za vjenčanja i sprovode te obradama svojih poznatih stihova na engleskom jeziku rasplesao i raspametio i Indijce koji su se pojavili na svirci. Publika je bila i više nego oduševljena i sjajna, najglasniji mi, pa su nam i stizala pitanja da tko je ovaj i zašto mi to znamo. Upoznavanje ostalih Slavena poslije koncerta prošlo je u opuštenim razgovorima o našoj sjajnosti, opuštenosti i ludosti, svatko na svome jeziku, naravno. Par stotinjak metara dalje Bad Religion je oduševio drugi dio naše ekspedicije koji je razdrman snažnim punk zvukom dolazio k sebi još satima. Nismo pretjerali, momci iz Bad Religion-a su nadišli apsolutno sva naša očekivanja i potvrdili se kao punk institucija što minorna stvar za „momke“ koji zajedno sviraju već gotovo četrdeset godina.
Večer je završena na plaži na Dunavu na kojemu je na chill stageu svoje plesno umjeće pokaza spontano okupljena grupa ljudi koji rasturaju hip-hop i latino plesove i tako spaja naizgled nespojivo.

I dok su mnogi u nedjelju jeli mamine juhe, pohano, janjetinu ili što god već jedete nedjeljom, mi smo ridali nad svojom sudbino jedući sendviče, malo za promjenu. No, ništa za to jer uspjeli smo pogledati Hurts koji je osvojio srca ženskog dijela publike, dok su muški ostali i više nego neimpresionirani, prije njih uspjeli smo uhvatiti i slatke Metronomy dok su White Lies bili i više nego loši, pa taj dio nećemo spominjati. Loš lineup toga dana naveo nas je da posjetimo cirkus gdje nas je u ponoć zadivljene ostaavio kandaski Cirque Alfonse i njihova predstava Barbau kojem apsolutno odgovara terminu u kojem je sve i započelo. Detalje predstave ćemo ipak ovaj puta izostaviti uzevši u obzir kako sigurno ima i djece/mladih koji ovo čitaju. J Akrobacije su bile sjajne! Toliko o tome. Kasnije, nijemi od hladnoće neki su drito otišli spavati, dok su drugi bili pametniji te se prije završetka dana ugrijali u A38 areni i tako uhvatili sjajne Tycho koji su pronašli formulu za poznatu krilaticu „no sleep“.

Hefto ili ponedjeljak je proveden uz hvatanje konačno izašlog sunca zavaljeni u lazy bag-ove i slušanje relativno novih, poznatih imena kao što su George Ezra i Glass. Kasniji Major Lazer show smo propusili nešto mlađoj ekipi, a mi smo se otišli veseliti u već toliko opjevani A38 gdje je nastupao sjajni Mac Demarco sa svojim instrumentalnim sastavom. Posljednji dan festivala za nas je završio sramotno brzo. The Kills koje je naša Iva čekala kao ozeblo sunce svoj su nastup počeli u 16 sati na mainu. I dalje je pod dojmom i riječi kojima opisuje ovaj dvojac glazbenih mađioničara je ona nekreativna – neopisivo, jer zbilja jesu. Sve što vidite na youtubu gledajući njihove liveove zbilja je tako, kemija između Alison i Jamiea, Alisonina neiscrpna energija uz Jamieeve virtuozne gitarske rifove oborli su nekoliko tisuća ljudi na mainu s nogu, a koncert je mogao trajati do besvijesti i nekome ne bi dosadili. Taj dan uspjeli smo uhvatiti i dio koncerta ludih rusa Leningrad na World Music Stageu, no koliko god da su plesni i energični bili za nas je večer tu završila. Ambiciozno smo otišli do kampa uhvatiti kasnonoćni drijemež do sljedećeg koncerta benda Interpol, no to se ipak pretvorilo u cijelo noćni party u šatoru - ugodno ušuškani pod vrećama i dekicama zarobljeni u svijetu snova. Barem smo imali energije za pakiranje sljedećeg jutra koje smo odradili uz sjajne i i dalje dobro raspoložene kamperske susjede, koji su nam svojim smijehom i bacanjem skupocjenih patika na drveće dali snage za put nazad. Šalimo se, samo smo se dobro naspavali, ali i oni su bili super simpa iako ih nismo ništa razumijeli.

Otkriće ovogodišnjeg festivala svakako je Europe stage, stage na kojemu nastupaju mladi i perspektivni bendovi iz cijele Europe udaljen tek nekoliko metara od našeg kampa s debelom hladovinom tijekom dana, tako da je popodnevni drijemež s lazy bagovima i dekicama odrađen na livadi ispred stagea, a otkriveno je i nekoliko novih glazbenih poslastica, posebice za lijena nedjeljna popodneva. Kad smo već kod toga, svako nedjeljno popodne mogli bismo provesti u Luminariumu, ogromnoj instalaciji u kojoj prevladava prostor inspiriran geometrijom te igra svjetla, a kojeg smo također, napokon posjetili, ove nas godine nisu zaustavili niti kilometarski redovi. Nije na odmet i spomenuti mađarski dance-pop stage gdje su nas izvođači u maniru naših nekadašnjih senzacija Tine i Nikše, Senne M i nešto kasnije Karme otpalili otprilike negdje u stratosferu. Kada se sve zbroji i oduzme, loš line-up ovogodišnjeg Szigeta gotovo je zanemariv, jer u ovoj zemlji čudesa možete svaki trenutak iskoristiti i bez da posjetite i jednu glazbeni pozornicu. Sve u svemu, Sziget, vidimo se dogodine!