Lege krenule u avanturu za djecu superjunake

Lege krenule u avanturu za djecu superjunake Lege krenule u avanturu za djecu superjunake
Grupna fotografija prije starta Grupna fotografija prije starta
U Slatini s kolegama maratoncima U Slatini s kolegama maratoncima
U Našicama uz gradonačelnika Žagara U Našicama uz gradonačelnika Žagara
Odmor koji je doslovce trajao pet minuta Odmor koji je doslovce trajao pet minuta

Foto: FB Lege za djecu superjunake

Ivica Lenard i Igor Toman (biciklisti), Dražen Ćućić i Dragan Maloševac (maratonci), te Darko Zec i Igor Berecki (prateći vozači) krenuli su na put od Osijeka do Dubrovnika, u akciji "Lege za djecu superjunake", kojom žele prikupiti novac za Pedijatriju osječkog KBC-a.

Ritam određuju biciklisti, koji do Dubrovnika planiraju stići za tri dana. Vozit će neprekidno, što znači da neće biti noćenja ni većih odmora, već povremenih zaustavljanja. Na pojedinim dionicama u gradovima priključuju im se trkači, a u gotovo svim gradovima i predstavnici lokalnih bicklističkih klubova i maratonci. U Našicama ih je tako dočekao gradonačelnik Krešimir Žagar, sudionik mnogih utrka, a na prolasku kroz Slatinu pratili su ih trkači Udruge maratonaca "Glasnici istine". Ruta u kojoj će proći više od tisuću kilometara je Osijek-Virovitica-Bjelovar-Zagreb-Karlovac-Delnice-Crikvenica-Karlobag-Zadar-Šibenik-Split-Makarska-Ploče-Dubrovnik."Dođite nas podržati, pozdraviti, ohrabriti, pridružiti nam se na dijelu puta biciklima ili trčanjem. I - donirajte! Zbog vaših donacija djeci superjunacima sve ovo se i događa", poručuje šestorka. U srijedu, u jutarnjim satima, 12 sati nakon starta "Lege za djecu superjunake" trebali bi biti u Zagrebu, gdje ih, prema najavama, očekuje zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. 
Kako teče ovaj pothvat svi mogu pratiti na Facebook stranici akcije, koju fotografijama i blogovima osvježava Igor Berecki.
Prvi blog Igora Bereckog prenosimo u cijelosti:
"U Virovitici, nakon prvih 6 sati trodnevnog 1000-kilometarskog biciklističko-trkačkog kroz Hrvatsku... 
Prvi utisci se polako sređuju.
Dan je od jutra bio u žestokom tempu: posljednje pripreme, trpanje poluzgužvane odjeće u ruksake („Gdje mi je majica? Gdje su mi gaće? Trebam li uopće gaće???“), odazivanje na telefonske pozive poznatih i nepoznatih brojeva, novinari i fotografi, radijska javljanja uživo, potvrđivanje termina i rute, planiranje kilometara i minuta po ne zna se koji puta, slanje još desetak e-mailova na adrese potencijalnih donatora i sponzora... 
A onda je odjednom bilo 16.30 sati i odjednom smo se našli na osječkom Trgu Ante Starčevića. Kombi nakrcan s nešto hrane i pića, bicikli, cika djece, puno nasmiješenih ljudi, zagrljaja, lijepih želja, riječi ohrabrenja i podrške.
Nekoliko (desetaka) zajedničkih fotografija, poljupci obiteljima i prijateljima – i u 17 sati se zakotrljalo niz Strossmayerovu prema Višnjevcu i Josipovcu. Krenuli smo.
Nema smisla opisivati svaki prijeđeni kilometar. A svaki ima neku svoju priču. O tome da je s nama iz Osijeka krenuo adventistički svećenik – dugoprugaški biciklist Neven Relić kako bi nas ugostio u svome domu u Virovitici prije nego nastavimo iza ponoći dalje prema Bjelovaru. O tome da je njegova supruga prije petnaestak godina bila profesorica klavira u Osijeku, a sada nas širokog osmijeha ugošćava u svojem virovitičkom domu. O pričama koje se prepričavaju, porukama koje se razmjenjuju do duboko u noć. O tome da su s nama dio puta vozili i osječki policajci na biciklima, kao što su trčali i trkači iz udruge „Zdravo trčanje“ i još mnogi rekreativci.
No, iznad svega, o svakom kilometru kojega su odvozili nezadrživi biciklisti, podižući tempo iz sata u sat, sve do prosjeka preko 30 km/h. O svakom kilometru kojeg su istrčali maratonci, ne zaustavljajući se na dogovorenim mjestima nego protrčavajući pored kombija koji ih čeka s osvježenjem i odmorom, uz primjedbu „Ma neka, idemo još kilometar, kilometar i po...“
I naposlijetku - o postarijim seljankama koje naše trkače usred Donje Motičine pitaju dovikujući im u prolazu: „Dokle trčite?“, a ovi mrtvo-hladni dobace „Do Dubrovnika, bako!“, ostavljajući ih s upitnikom nad glavom i zaprepaštenim izrazom lica.
Da se nismo nas šestorica našli posve slučajno, izgledalo bi da nas je netko ili nešto namjerno povezalo.
A možda i jeste. I nas i sve vas koji nas pratite i zajedno s nama vjerujete da ćemo ova tri dana izdržati. Mi, i svi vi zajedno – lege za djecu superjunake."