Mađarska vs. Hrvatska – jesmo li blizu ili daleko?

Mađarska vs. Hrvatska – jesmo li blizu ili daleko?

Novinari su, u sklopu projekta BIC BC, biciklirali po mađarskoj i hrvatskoj Baranji, posjetili prirodne i kulturne znamenitosti, promišljali o vinskom turizmu...

Petnaestak vina, desetak  jela, adrenalin i uživanje u prirodnim bogatstvima, obilježili su  kratko putovanje kroz mađarsku i hrvatsku Baranju. Možda su mnogi od nas putovali na udaljenije kontinente i države, ali je samo 60-ak kilometara od Osijeka dovoljno da doživite  drugačije iskustvo i upoznate sličnosti, ali i razlike između Mađarske i Hrvatske. Preporučeno prijevozno sredstvo je bicikl, kao najjeftinije, ali uz to biciklistička vožnja omogućava bolji uvid u  znamenitosti određenog mjesta. Osim toga, stalno ste na svježem zraku i nemate živčanih vozača oko sebe koji vam trube ako niste iste sekunde krenuli na zeleno svjetlo. Ako nemate bicikl, drugo prijevozno sredstvo je automobil.

03karanac-6.jpg

Naš start bio je iz Osijeka, a prva destinacija bila je Mohač, gradić na desnoj obali Dunava u južnoj Mađarskoj. Iskoristio je turistički potencijal i novac iz EU pa je ne tako davno sagrađen spomen park Mohačkoj bitki koji je simbolično povezan s brojem 14 000 (već ulazna vrata i zasađena vegetacija vežu taj broj s ostatkom parka). Gledanjem turskih sapunica  nećete otkriti simboliku drvenih spomenika podignutih nad masovnim grobnicama u kojima su pokopani posmrtni ostaci ubijenih 1525.godine u sukobu turske i mađarske vojske pod vlastima Sultana Sulejmana, ali svojim odlaskom u spomen park, vjerojatno  hoćete, a u tome će vam olakšati  vodiči koji govore i hrvatskim jezikom. Da Mađari znaju čuvati  tradiciju jasno je i u muzeju šokačkih buša, odnosno pokladnih običaja koji žive i danas a preuzeti su iz hrvatske Baranje. Okupljeni bušari tako bi pozdravljali ljeto i dočekivali hladnije dane uz buku zvona, ples i zavođenje dama pod strašnim maskama, a buše su ujedno i na popisu Unescove baštine.

Osim Mohača, vrijedi posjetiti i okolna mjesta kao što su Harkanj koji je većini poznat po termalnim toplicama i gdje ljudi dolaze na produženi vikend. Kompleks hotela pruža dostojan i ugodan odmor, ali ako dođete za vrijeme državnih blagdana, oni koji su navikli sjediti po kafićima i ispijati alkoholna pića, nemaju te sreće. Kako se kaže „nekome svane, a nekome smrkne“, a u nedalekom selu Villanyu, vinoljupcima očito sviće. Selo je to koje obiluje vinskim kušaonicama, odnosno  podrumima gdje imate na raspolaganju brdo različitih vinskih sorti. Jedna od kušaonica koja se izdvaja od svih je svakako Bella koja se bazirala prvenstveno na rose i crna vina, modernog je dizajna i predstavlja mlađe generacije koje su se okušale u proizvodnji vina i promociji vinskog turizma. Kada nastupe vinski dani u Villanyu, cijelo se naselje zatvara i ne može se ući bez kupljene ulaznice.

dsc_0090.jpg

Grad bez granica, kako za njega vole reći, Pečuh je također bio meta na našoj turističkoj ruti. Ono što ne biste trebali propustiti kada ste već tamo je i posjet  katedrali Sv. Petra i Pavla koja je toliko bogato uređena da vam trebaju sunčike kada ulazite. Pokraj  katedrale, ispod zemlje, nalazi se i grobnica Sv. Petra i Pavla, uz ostale rimske ruševine. U svakom slučaju obilazak neće uzeti puno vremena, ali će dati osjećaj koliko vrijednosti ima u običnom rimskom kamenu ili teškom sarkofagu. Ako ste na biciklu, sve je relativno blizu, pa i kulturna četvrt Zsolnay- mali grad u gradu; najveći kulturni kompleks srednjoistočne Europe preporođen 2010. godine po obnavljanju tvornice porculana obitelji Zsolnay iz XIX. stoljeća. Kompleks sadrži tridesetak šarenih zgrada spomenika kulture sa stalnim i sezonskim izložbama, igralištima, zvjezdarnicom i drugim raznovrsnim programima. I ovdje se znalo iskoristiti tetu EU za financiranje obnove, što je pohvalno jer u ovom kompleksu se ne može znati što je to dosada.

dsc_0100.jpgdsc_0097.jpg

Kada se zadovolje potrebe za kulturnim uzdizanjem i poželi opet sjesti na bicikl, idealna relacija je Harkanj – Dravaszabolcs kojom se prolazi kroz šumu i polja. Bez brige, postoji asfaltirani dio po kojem se vozi pa nije problem pedalirati. A tko pedalira, taj se i umori pa se može okrijepiti na farmi - odmorištu  Gati u selu Matty. Naravno, tu se podrazumijeva da se ne bojite životinja poput gusaka, konja, pasa ili magaraca.

Mađarska i hrvatska Baranja poprilično su slične u čarima vinskog i seoskog turizma, a ono što ih razlikuje su okusi u hrani i vinu, odnosno vinskim sortama. Neka od baranjskih sela koja se ističu u seoskom i vinskom turizmu su Suza, Zmajevac, Karanac i  Kneževi Vinogradi. U koje god da selo dođete, degustacija vina i vrhunska gastronomija su neizbježni. Također,  ta sela imaju i široku ponudu raznih odmorišta. Sva sela su blizu tako da biciklom nije problem obići tu rutu  i produžiti do sela Mirkovac gdje adrenalin može skočiti, a krvne žile se proširiti. Nama je razlog za takvo uzbuđenje bio paraglajding , a zašto Mirkovac - zato što ima dosta ravnih cesta na kojima automobil može voziti i do jedan kilometar koliko je potrebno da  se osoba podigne na vrhunac određene točke u zraku ( oko 500-600 metara iznad zemlje). Pilot stvara osjećaj sigurnosti jer niste sami na takvoj visini, a jedini problem može predstavljati slijetanje koje može završiti u blatnom kanalu jer vjetar je nepredvidiva stvar. Ali nama se to nije dogodilo. Osjećaj mira i tišine, prekrasan pogled, vjetar na koži ostavljaju traga u dugoročnom pamćenju.

06paragliding-ivan3.jpg06paragliding-matija1.jpg

Kakvo bi to baranjsko putovanje bilo, a da se ne posjeti park prirode Kopački rit koji je već svima dobro poznat. Ono što bi nam možda  promaknulo na kopnu, a imali smo prilike vidjeti iz čamca, skupni je lov kormorana na ribe. Ptice su to koje stalno borave na području Parka prirode i dnevno pojedu oko tonu različitih riba. Mi nismo tako proždrljivi kao kormorani, ali smo se i mi počastili ribom u restoranu Kormoran. Bicikliranjem od Kopačkog rita do Osijeka, naše putovanje završava, a nastavljaju se prepričavati dojmovi.

09-kopackirit-camac4.jpg

Dakle, za sve one koji se odluče na istu ili sličnu turističku rutu neka prate vremensku prognozu, pripreme adekvatnu odjeću, volju i snagu za bicikliranje i nešto novca. A što se tiče mađarske Baranje, preporučam i osnove mađarsko-hrvatskog  rječnika čisto toliko da ne kimate samo glavom s upitnicima iznad nje na bilo koje pitanje s druge strane.  Prednost ovakvih putovanja je i upoznavanje osebujnih vodiča s kojima se  može ostvariti kontakt i  dobiti pomoć da se ne luta gradom kao muha bez glave. Kad sam već kod tog izraza, podsjetio me na Hrvatsku  po pitanju iskorištavanja financiranja iz europskih fondova. U tom slučaju, grad poput Pečuha nas debelo šijei to je jedna od većih razlika između Pečuha i Osijeka. Žalosno je što još uvijek nismo svjesni svojih potencijala koje možemo iskoristiti i pretvoriti u kulturno bogate turističke destinacije. Ako imate sredstava, niste zarobljeni u području svojih teritorijalnih granica, pa ako ne možete već dovoljno  uživati u našim onda pokušajte u drugim,odnosno  tuđim znamenitostima, a svakome tko se odluči na takav pothvat, SOK SZERENCET!

dsc_0085.jpg

Za one koji su prerasli ispijanje Ribara na bankini, preporučam top 6 vina koja na ovim destinacijama možete degustirati.

  1. Portugieser : tradicionalno crno vino (vinarija Bella, Villany)
  2. Mohački cuvee: bijelo,  (restoran Subrosa, Mohač)
  3. Villany Rose (vinarija Bella , Villany)
  4. Phantom : crno, ( vinarija Bella, Villany)
  5. Baranjski šiler: crno, (vinarija Josić, Zmajevac)
  6. Teleki Villany : Cabarnet Sauvignon, crno (bilo koji mađarski diskont)

emisija Putovanja,putovanja o bicikliranju mađarskom i hrvatskom Baranjom