Najduži dan: ljetni solsticij, suncostaj, dugodnevnica, midsummer...

Najduži dan:  ljetni solsticij, suncostaj, dugodnevnica, midsummer...

I službeno nam stiže ljeto, danas u 18 sati i 38 minuta, a prvi je dan najtoplijeg godišnjeg doba - ljetni solsticij - najduži dan u godini koji se oduvijek, kod svih naroda, svetkovao kao posebni dan godine.

images.jpg

Suncostaj ili solsticij (lat. solstitium) jest vrijeme kada Sunce u prividnom gibanju oko Zemlje postigne najveću pozitivnu deklinaciju +23°27′ (ljetni suncostaj), odnosno najveću negativnu deklinaciju od –23°27′ (zimski suncostaj). U ljetnom suncostaju nalazi se Sunce oko 22. lipnja; tada je na sjevernoj Zemljinoj polutki dan najdulji i počinje ljeto, a na južnoj polutki najkraći i počinje zima. U zimskoj suncostaju Sunce je oko 22. prosinca; tada je dan na sjevernoj Zemljinoj polutki najkraći i počinje zima, a na južnoj polutki najdulji i počinje ljeto. Za ljetnoga suncostaja Sunce ulazi u zviježđe Raka, a za zimskog u zviježđe JarcaDanas je najduži dan i počinje ljeto – Ljetni solsticij, Suncostaj, Dugodnevnica, Ivanje, MidsummerOvih dana na sjevernoj polutki našeg planeta približavamo se najduljem danu u godini, suncostaju ili dugodnevnici, odnosno ljetnom solsticiju, dok istovremeno na južnoj polutki započinje zima. Naziv solsticij dolazi od latinske riječi sol - sunce i sistit - stoji, a primjenjuje se zato što, nekoliko dana prije i poslije solsticija, sunce, promatrajući ga sa Zemlje oko podneva, izgleda kao da stoji mirno na nebu. Podnevna se elevacija ne mijenja.Od pamtivijeka čovjek je slavio Sunce kao simbol života.

solst2.jpg Zbog toga se ljetni solsticij u mnogim kulturama sjeverne Zemljine polutke slavi kao praznik. U zapadnim i sjevernim dijelovima Europe naziva se i Midsummer polovinom ljeta, budući da se događa negdje oko polovine vegetacijskog perioda većine poljoprivrednih kultura. To je doba kada se zaboravljaju mrazovi, snjegovi i hladnoća, a hrane i ljekovitog bilja ima u izobilju. U to doba, između sjetve i žetve, tradicionalno je vrijeme vjenčanja. Ne bez razloga, prvi ili jedini Pun Mjesec u lipnju naziva se i Medeni Mjesec. Mnoga poganska plemena vjerovala su da je veliko seksualno sjedinjenje Boga i Božice nastalo u svibnju na praznik Beltain, a kako ne bi bilo pametno natjecati se s bogovima, mnogi parovi su odgađali sjedinjenje do lipnja. U mnogim je narodima bio običaj mladi par u prvom mjesecu braka hraniti hranom na bazi meda, jer se vjerovalo da med ima magično djelovanje na plodnost i začeće.Stoga je lipanj i u današnjim kulturama ostao tradicionalan mjesec vjenčanja, a prvi mjesec nakon vjenčanja je ostao “medeni mjesec”. Stari Kelti i njihovi svećenici Druidi, slavili su Alban Heruin, „Svjetlost obale“, dan u sredini između proljetnog ekvinocija, Alban Eiler ili „Svjetlost zemlje“ i jesenskog ekvinocija, Alban Elfed ili „Svjetlost vode“, krunidbom Kralja Hrasta, simbola plodnosti, bogatstva i rodne žetve.

solst.jpg

Na dan krunidbe Kralj Hrast preuzimao je svoj mračni aspekt i postajao Sveti Kralj, Bog godine koja nestaje, jer su nakon tog praznika dani postajali sve kraći.
Galska ceremonija ljetnog solsticija bila je Svečanost Epone, Božice - kobile koja je bila simbol plodnosti, suverenosti i poljoprivrede, a prikazivana je u liku žene koja jaše kobilu.
Stari Germani, Slaveni, kao i Keltska plemena u Europi slavili su solsticij paljenjem krijesova. Bili su to festivali vatre i ljubavne magije, a mladi ljubavni parovi preskakivali su oganj. Vjerovalo se da će usjevi narasti toliko visoko koliko je visok njihov skok preko vatre. Duhovi vatre djevojkama su pokazivali njihove buduće muževe, a sve prisutne štitili su od demona i zlih sila. Simbolizam vatre imao je i funkciju bijele-pozitivne magije. Plamen i njegova jačina davali su podršku Suncu kako bi ostalo snažno tijekom cijelog razdoblja rasta usjeva i kako bi im bila zagarantirana bogata žetva. U razdoblju od 7. -15. lipnja Rimljani su slavili Vestalije. Bio je to festival u čast Veste, boginje Zemlje. U to doba i udatim ženama bio je slobodan ulaz u hramove Veste, u kojima su tijekom godine boravile samo Vestalke, Vestine svećenice. Pojavom kršćanstva mnogi se od ovih poganskih rituala gube, no neki poprimaju kršćansko ruho i nastavljaju se. Nekoliko dana nakon ljetnog solsticija, 24. lipnja, slavi se Sveti Ivan Krstitelj, prema predaji, dan njegova rođenja, što samo po sebi predstavlja kuriozitet, jer se blagdani ostalih kršćanskih svetaca slave na dan njihove smrti. Katolička Enciklopedija govori da je “Sveti Ivan bio prožet Duhom Svetim još u utrobi svoje majke ... stoga njegovo rođenje treba slaviti kao dan trijumfa”. Ivanje se slavi samo nekoliko dana nakon ljetnog solsticija, baš kao što se i Božić slavi tri dana nakon zimskog solsticija. U narodnom vjerovanju širom Europe vladalo je uvjerenje da biljke koje su se prikupljale u Ivanjskoj noći imaju čudesna ili ljekovita svojstva. Vjerovalo se da krijesovi koji su se palili štite od zlih duhova za koje se mislilo da slobodno lutaju uokolo, dok se sunce opet vraća na jug. U kasnijem je razdoblju postojalo vjerovanje da se vještice te noći okupljaju kako bi se sastale sa zlim silama. Tako su krijesovi štitili ljude, stoku i urod od svih nedaća. U slavenskim narodima Ivanjski su običaji vezani uz vodu, plodnost i obredno čišćenje, a djevojke su bacale cvjetne vijence u vodu i prema načinu kako su plutali proricale budućnost.

stone.png

/ u izradi članka preuzet tekst s web stranice "Radost učenja"/