Noć vještica - Halloween

Noć vještica -  Halloween

Posljednja noć listopada tradicionalna je - Noć vještica ili Halloween. Vjeruje se da je povijest Noći vještica počela prije više od 2.000 godina kod Kelta u Irskoj. Na razne se načine prenosila svijetom, komercijalizirala i postala iznimno popularna, a kod nas, zbog blizine svetkovine Svih svetih i kršćanske tradicije, tek je prigoda da se zabavimo. Halloween party možete doživjeti u brojnim osječkim klubovima.

Noć vještica ili Halloween (Hallowe'en) je noć uoči Svih svetih, 31. listopada, a zapravo je skraćenica od All Hallows' Eve ili Hallow Eve (Sveta večer, noć uoči Svih svetih). Slavi se prije svega u Irskoj, SAD-u, Kanadi, Puerto Ricou, Australiji i Novom Zelandu, a odgovara katoličkom blagdanu Svih svetih. Naziv Halloween prvotno je naziv drevnog festivala ljetine Samhain, što znači “kraj ljeta”, koji se slavio u noći 31. listopada. Kelti su vjerovali da je udaljenost između živih i mrtvih manja te noći te je duhovima mrtvih predaka moguće vratiti se na zemlju. Smatrali su da to može dovesti i zle duhove koji će ih opsjednuti ili im loše utjecati na obitelji, domove ili plodove, pa su zbog toga osmislili obrede kako bi ih otjerali.

kelti.jpgsamhain.jpg

Stari Kelti su 1. studenog slavili kao početak nove godine, a proslava je bila posvećena bogu Sunca, ali i gospodaru smrti (Samhainu). Vjerovali su da za punog mjeseca, a najčešće noć prije dana mrtvih, mrtvi napuštaju svoje grobove, te nakratko opet dolaze na Zemlju i posjećuju svoje domove, zbog toga su se živi, prestrašeni mogućnošću sustreta s mrtvima, prekrivali zastrašujućim maskama i stvarali veliku buku. Dolaskom Rimljana, noć mrtvih dobiva stalni datum, a te noći prema starom rimskom vjerovanju, crni bog lova Samain preuzima vlast nad svijetom, ubija srndaća (boga Sunca), a božicu vegetacije odvodi u podzemlje, gdje ona do proljeća bdije nad mirujućim sjemenkama, usnulim životinjama i dušama mrtvih. U toj noći su se simbolično gasile sve vatre u ognjištima, vjerovalo se da mrtvi posljednji put dolaze na ovaj svijet, pa su jedni na pragovima svojih kuća ostavljali hranu, a drugi su postavljali izdubljene repe, cikle ili krumpir s upaljenom svijećom, kako bi griješne duše uplašili, a dobre pronašle put kući. Bundeva je tek u 16. stoljeću postala popularna za dubljenje najprije u Americi, a zatim i u ostatku svijeta.

bundeve.jpg
Običaj dubljenja bundevi zasniva se na irskoj legendi o kovaču Jacku, poznatom po njegovoj domišljatosti ali i škrtosti. Jedna od priča govori kako je prevario vraga tako što je vragu ponudio dušu u zamjenu za piće i nakon što se vrag pretvorio u novčić kako bi platio piće, Jack ga je brzo stavio u džep u kojem je bio križ, zbog kojeg se vrag više nije mogao vratiti u svoj oblik. Tek nakon što je Jacku obećao da neće tražiti njegovu dušu još deset godina, Jack ga je izvadio iz džepa. Nakon deset godina opet je prevario vraga tako što ga je zamolio da mu vrag doda jabuku sa stabla, ali je na kori stabla brzo nacrtao križ, tako da ga vrag ponovno nije mogao dohvatiti. Kada je Jack umro, nije bio primljen zbog svog griješnog života u Raj, a na vratima Pakla dočekao ga je vrag i poslao natrag u mrak, a da ga se rješi dao mu je žeravicu ugljena. Jack je u džepu imao repu, koju je izdubio, stavio u nju žeravicu i otada Jack, koji nikada nije pronašao put kući luta mrakom noseći izdubljenu repu u ruci. Tako je Jack O'Lantern (Jack Fenjer) postao simbol duše koja je prokleta i koja luta između svjetova.

jack-obicni.jpgjack.jpgjack-savrseni.jpg

Običaj obilaženja kuća i traženje slatkiša ("trick-or-treat") također potječe iz tog vremena, kada su seljani na kućnim vratima ostavljali tanjure sa najboljom hranom da smire zle duhove jer su se bojali da bi im oni mogli uništiti urod i imanje. U mnogim dijelovima Velike Britanije i Irske, 31. listopad je poznat kao "noć vragolija". Ljudi su se na tu večer maskirali i mazali lice čađom kako bi se nesmetano kretali među duhovima i izbjegli da ih duhovi opsjednu. Smatra se da je otuda potekla ideja za maskiranje na Noć vještica. Kelti su se na tu večer maskirali u odjeću suprotnog spola, selili stoku sa jednog polja na drugo, micali vrata sa ograda i kucali na vrata susjeda tražeći darove i prijeteći vragolijama. Mnogi od tih običaja su preneseni u Ameriku u 19. stoljeću, kada je zbog gladi tamo imigriralo preko 700.000 Iraca, Škota i Engleza. Običaj maskiranja i traženja slatkiša i ostalih darova se stoga tamo udomaćio i razvio.

best-cities-trick-or-treating-ftr.jpghello-partyhelloparty.jpg

U današnje vrijeme se zbog kulturoloških razlika Noć vještica slavi na različite načine širom svijeta. Nijemci se primjerice vole maskirati jer ih to podsjeća na bajke kao što je npr. Ivica i Marica. Na Noć vještica također sklanjaju sve noževe kako ih duhovi ne bi ozlijedili. U Francuskoj, ljudi se maskiraju u prigodne kostime i odlaze na zabave u klubove, barove i restorane. Oni na Noć vještica prvenstveno gledaju kao na komercijalizirani praznik, a ne na slavljenje duhova.
U Hrvatskoj je Noć vještica postala popularna zadnjih godina. U pravilu se radi o raznim organiziranim zabavama u barovima i klubovima na koje ljudi odlaze zamaskirani. Zbog blizine Svih svetih proslava nikad nije zaživjela kao u zapadnim zemljama.