Uskrsna misa u đakovačkoj katedrali

Uskrsna misa u đakovačkoj katedrali Uskrsna misa u đakovačkoj katedrali

Foto: Stjepan Filipović

Prazan grob postao je izvorom istine, vrelom snage neprocjenjivoga bogatstva, oduševljenja i snage koja je pokretala apostole, rekao je u propovijedi đakovačko – osječki nadbiskup Đuro Hranić .

Isusovi su učenici uronili u noć Velikoga petka bez ikakve nade da će se tragična Isusova smrt i njihova žalost prometnuti u veliku radost zbog Isusova uskrsnuća. u njima je sve bilo poljuljano, sve je dovedeno u pitanje.Kako se poslije Isusova razapinjanja i sramne smrti na križu pozivati na njega i što mogu značiti njegove velike riječi kad je tako jadno i bijedno završio, rekao je u propovijedi nadbiskup Hranić te upitao: "kako ostati vjeran jednoj takovoj osobi te ju i dalje nasljedovati?".  I Marija Magdalena i druge žene, koje su u rano jutro išle na grob, ne očekuju ništa više nego, budući da su ga za života s oduševljenjem pratile i posluživale mu, svojim ženskim instinktom i privrženom ljubavlju ipak pobjeđuju strah i zato idu na Isusov grob kako bi miomirisima pomazale njegovo tijelo. i tako zadnji put iskazale svoju ljubav, zahvalnost i poštovanje Učitelju koji je tragično završio. I kad su prevladale taj strah suočile su se s otvorenim i praznim grobom.Tek tada im to stvara nove poteškoće. Marija Magdalena ljudskim razmišljanjem zaključuje da je netko ukrao Isusovo tijelo. Odvaljen kamen i prazan grob  njoj nije značilo ništa više od još jednoga šoka koji je prouzročio dodatni strah. Gubitak ljudskoga i materijalnoga zakočilo je  ljudski razum do te mjere da nisu mogli shvatiti ono što se dogodilo. Čovjek, koji je u životu nešto stekao ne može se omiriti s gubitkom stečenoga. Stalno se vraća na svoj prazan grob. Nije bilo potrebno skinuti kamen s grobnih vrata nego je valjalo pokrenuti učenike koji trebaju prihvatiti da više nema onoga što je bilo, naglasio je nadbiskup Hranić.
Čestitao je bračnim parovima koji su prepoznali veličinu dara života i uzvišenost očinstva i majčinstva u kulturi smrti, te su unatoč poteškoćama svoju ljubav usmjerili prema rađanju i odgoju djece.; onima koji ne dižu ruke od svoje Domovine i ne gledaju samo svoj osobni probitak i materijalnu korist nego, ukoliko je moguće ovdje ostaju i velikodušno te samozatajno se trude ovdje, kroz svoj rad, snažiti i promicati čestitost, poštenje i odgovornost.
Čestitao je i onima koji se ne boje rizika i poduzetništva nego imaju hrabrosti za iskorak i nešto novo poštujući zaposlenike kao braću i sestre, hrvatske zakone, nastoje poslovati uredno plaćajući porez odgovorno malo po malo podižu svoju tvrtku te omogućuju pristojan život sebi i zaposlenicima.
Kršćanin nikada ne ostaje samo na razini naše ljudske kalkulacije nego se usuđuje i više, računajući na Boga, naglasio je Đuro Hranić te svima poželio hrabrost i snagu uskrsne vjere. 

Đuro Hranić