Zima u Kopačkom ritu, u snijegu i ledu

Zima u Kopačkom ritu, u snijegu i ledu Zima u Kopačkom ritu, u snijegu i ledu

fotografije Neven Knezević

Zima je. Bjelina je pokrila sve. Teško u gradovima možemo osjetiti čari zime. Ono što osjetimo je hladnoća, no ono što vidimo neusporedivo je ako se otisnemo izvan urbanih područja. Do sela pa još dalje, gdje čovjek samo obilazi.

Hladno je no pogled na smrznuto jezero ili drveće ogoljelih grana prošaranih snijegom donose toplinu i laganu sjetu na prohujalo vrijeme. Ono je zaustavljeno za sve nas koji još ili bar ponekad želimo osjetiti podsjećajući se kako je nekad bilo. Iskoristio sam zato prvi snijeg dobro se obukao i krenuo u avanturu. Dakako, avantura nije usporedimo li ono što ljudi poduzimaju riskirajući zdravlje pa i život. Moja avantura čisti je užitak i doživljaj koji si mogu priuštiti svi, no naša je odluka hoćemo li se pokrenuti i udahnuti zrak pročišćen prvim snijegom uz gradsku prometnicu ili u prirodi gdje je čovjek samo gost.  Odredište Park prirode Kopački rit. Tako blizu, a opet osjećaj udaljenog krajolika.   

    img_0395.jpgimg_0405.jpg

Snijegom prekrivena cesta koje se sve više sužavala dovela me do ulaza najpoznatijeg Parka istočne Hrvatske. Nema užurbanosti, no tragovi u snijegu na šetnici kroz močvaru govore da tu ipak ima posjetitelja. Prvih nekoliko snimaka fotoaparatom otkrili su čaroliju zime.

img_0400.jpgimg_0373.jpg

Nastavljam dalje. Okovani ledom turistički brodovi čekaju toplije dane, a put nasipom prema Podunavlju otkriva prizore netaknute prirode. Zaleđeni kanali i nepregledna bjelina vode nas do Kozjaka, nekad naseljenog dijela predvorja Kopačkog rita u kojem posljednje kućice žive svoj starački život napuštene, no velike bijele ptice znaju da se na spoju kanala može naći tekuća voda.Natiskani jedan uz drugog labudovi uživaju u bjelini bez straha od nenadanih posjeta.

img_0336.jpgimg_0338.jpg

img_0346.jpg

Nekad rezidencijalna ladanjska lovačka kuća ili dvorac obitelji Habsburg, a kasnije uglednika država čija su imena ostala zapisana u povijesti kontrast su bjelilu proplanka i šume, no istodobno odlična nadopuna stvorena za slikarsko platno. Put kroz šumu vodi na do Zlatne grede, nekadašnjeg naselja šumskih radnika od kojeg su ostali samo tragovi, a lavež i dim iz dimnjaka otkriva da ovdje ipak ima života, kao i na nekoliko kilometara udaljenijoj skupini kućica, gdje se tek na rijetkim ne vide tragovi prolaznosti. Na kraju puta pogled u bijelu daljinu kao poziv vidimo se uskoro.

    img_0385.jpgimg_0365.jpg