Emisija 07.01.2018.

Emisija 07.01.2018.

Da nije bilo Bore Drljače, danas bi govorili o morskoj i ribarskoj svakodnevici između Savudrije i Pirana. Ovako je ovaj, većini Puljana posve nepoznat izvođač tzv. novokomponiranih srpskih narodnih pjesama, došao na prvo mjesto top liste aktualnih zbivanja u Istri.

Drljača ni kriv ni dužan, jer je redoslijed bio ovakav – najprije je Zajednica Srba u Istri zajedno sa svećenikom srpske pravoslavne crkve u Peroju pohodila gradonačelnika Pule Borisa Miletića i uručila mu svetosavsku povelju. Tada su ga obavijestili i da spremaju doček tzv. pravoslavne Nove godine u Domu hrvatskih branitelja u Puli. Gradonačelnik je zahvalio na svetosavskoj povelji, istaknuvši važnost multikulturalnosti i multikonfesionalnosti za Pulu i sve ostalo što u takvim prilikama govori. Naizgled ništa sporno, osim što nije baš jasno što je to svetosavska povelja i zbog čega bi Zajednica Srba organizirala pravoslavni doček Nove godine u Puli. Mogli su eventualno organizirati srpski doček Nove godine, jer pravoslavci su i hrvatski Makedonci, Crnogorci i Rusi, ima pravoslavaca i Hrvata, a po starom julijanskom kalendaru Novu godinu dočekuju i unijati, odnosno grko-katolici Albanci, Hrvati, Rusini, Mađari, Makedonci, Ukrajinci, Slovaci pa čak i Talijani. Zbog čega bi Zajednica Srba u Istri imala ekskluzivno pravo za sve njih organizirati doček Nove godine ? Nadalje, postavlja se pitanje zašto bi svi oni morali slušati izvođače srpskih narodnih pjesama, Boru Drljaču i izvjesnu Snežanu ? I kakav je to uopće pravoslavni doček Nove godine, nisam imao pojma da postoji katolički ili muslimanski doček Nove godine, a ako i postoji, sigurno ga ne organiziraju katolički ili muslimanski svećenici.

I tu dolazimo do same biti problema – sve je ovo jedna velika farsa, jedan lakmus slučaj koji je pažljivo izrežiran i organiziran. I koji ima svoj kontinuitet još od vremena kada je tadašnji potpredsjednik AVNOJ-a Moša Pijade izričito tražio da Istra bude priključena Jugoslaviji a ne Hrvatskoj, da postane ravnopravna sedma jugoslavenska republika, ako ne to onda barem autonomna pokrajina, poput Kosova i Vojvodine. U tome je imao i punu potporu slovenskog rukovodstva na čelu s Borisom Kidričem. No tadašnji partijski funkcionari iz Hrvatske, u prvom redu Andrija Hebrang i Ivan Krajačić tomu se oštro protive. Uzgred - i Moša Pijade i Boris Kidrič imali su svoje biste u središnjem pulskom parku, po Kidriču se nazvala i tvornica stakla, a po Pijadi jedna osnovna škola u Puli. Sličnih je provokacija bilo i kasnije, pa je u kasnim osamdesetim u jednom režimskom omladinskom glasilu osvanuo naslov "Srbovanje u Istri", kojeg je napisao pulski novinar koji ni tada, a ni kasnije nije skrivao svoje dobre veze s tajnim i polutajnim jugoslavenskim službama. Cilj članka bio je provjeriti eventualne reakcije na tzv. srpski nacionalizam u Istri, kojeg zapravo, baš kao ni hrvatskog, ovdje u stvarnosti nikada i nije bilo.

Slična je provokacija u Puli izvedena i početkom siječnja 1992. godine, kada je organizirana prosvjedna akcija protiv odlaska mobiliziranih branitelja na ličko ratište. Prosvjednici su u velikom broju ispunili glavni pulski trg – Forum, izvikivajući parole protiv sudjelovanja Istrana u Domovinskom ratu koji je preko Učke i s kojim ovdašnji narod, kako su govorili, nema ništa.

Samo nekoliko godina kasnije iz iste se kuhinje pojavljuje i zahtjev da Srbi kao pripadnici najbrojnije etničke manjine u Istri imaju zakonom uređeno pravo na posebne osobne dokumente i dvojezičnost. Taj je zahtjev koincidirao s poznatom aferom oko Statuta Istarske županije, koji je tada proglašen neprimjerenim i autonomaškim te stavljen izvan snage od najvišeg pravosudnog tijela u državi.

Nakon 3. siječanjskih izbora stvari se u zemlji temeljito mijenjaju, pa je tako riješen i problem sa istarskim statutom, a ubrzo i Boro Drljača nastupa u jednom pulskom hotelu, tada već u vlasništvu moćne braće Karić. Koncert je prošao posve nezapaženo u hrvatskoj kao uostalom i srpskoj javnosti.

I sada dolazimo do današnjeg vremena, jer kuhinja je ista i provokacije se nastavljaju po istom receptu, ali uvijek treba zagristi malo više, pa je tako taj nesretni Drljača zamišljen ni više ni manje nego u Domu hrvatskih branitelja u Puli, koji bi, da se koncert doista i održao, tako opet postao onaj nekadašnji dobro nam znani Dom jugoslavenske narodne armije. S istom muzikom a vjerojatno i s istim protagonistima. Srbi su kao narod u ovoj priči posve nebitni, zlonamjerno iskorišteni kao i svaki put do sada kad je trebalo iskušavati nacionalno bilo Istre. Uostalom, od ove komedije upravo oni trpe najveću štetu i sramotu.

 

 

 

Emisija 07.01.2018.

Preuzmite datoteku

Emisija 07.01.2018. 4,1 MB

O emisiji Zrcalo tjedna

"Zrcalo tjedna" redoviti je tjedni osvrt na sva važnija zbivanja koja su obilježila politički te uopće društveni život Istarske županije ili zemlje u cjelini. Emisija se prikazuje u formi komentara u trajanju od 3 - 5 minuta, a može sadržavati i snimljene tonske zapise aktualnih zbivanja.

Pročitaj više

Zrcalo tjedna
Zrcalo tjedna

HRT – Radio Pula — Vijesti, kultura, obrazovanje, religija, gospodarstvo, politika, društvo, ekologija, život, obitelj, umjetnost, književnost, mozaik, znanost, tehnologija, filozofija

"Zrcalo tjedna" redoviti je tjedni osvrt na sva važnija zbivanja koja su obilježila politički te uopće društveni život Istarske županije ili zemlje u cjelini. Emisija se prikazuje u formi komentara u trajanju od 3 - 5 minuta, a može sadržavati i snimljene tonske zapise aktualnih zbivanja.

Sljedeća emitiranja

Nedjelja, 24.06.2018. 16:15 - 16:18

Nedjelja, 01.07.2018. 16:15 - 16:18

Poslušajte

Emisija 17.06.2018.
Nedjelja, 17.06.2018 16:15

Emisija 10.06.2018.
Nedjelja, 10.06.2018 16:15

Emisija 03.06.2018.
Nedjelja, 03.06.2018 16:15

Emisija 27.05.2018.
Nedjelja, 27.05.2018 16:15