Zdravljak: Šećerna bolest - česta, podmukla i s teškim komplikacijama

Zdravljak: Šećerna bolest - česta, podmukla i s teškim komplikacijama

Foto: Pixabay

Šećerna bolest (diabetes mellitus) metaboličko je oboljenje obilježeno povišenom vrijednošću glukoze (šećera) u krvi. U Hrvatskoj ima oko 250 tisuća oboljelih, ali budući da veliki broj bolesnika ne zna da je bolesno, procjenjuje se da zapravo oko 400 tisuća ljudi u našoj zemlji boluje od šećerne bolesti.

Na liječenje ove bolesti i njenih komplikacija izdvaja se velik dio sredstava namijenjenih zdravstvu. Koliko je problem ove bolesti aktualan i ozbiljan, govori podatak da su vlade nekih velikih zemalja najavile mogući bankrot zdravstvenog sustava u relativno bliskoj budućnosti, uvidjevši da neće moći financirati liječenje, praćenje i zbrinjavanje komplikacija naglo rastućeg broja dijabetičara. 

Metabolizam glukoze, odnosno njen normalan promet i korištenje, određen je međudjelovanjem više hormona, među kojima je najvažniji inzulin - hormon kojeg luče stanice u gušterači i koji omogućava da šećer uđe u stanice i u njima se iskoristi. 

Šećerna bolest je česta bolest. Učestalost šećerne bolesti u svijetu, pa i Hrvatskoj, u odrasloj populaciji iznosi oko 6 -7 posto, ali uz ogromne razlike u pojedinim etničkim skupinama: u nekim zeljama Afrike izuzetno je rijetka, dok se u nekim indijanskim plemenima koji su prihvatili "modernu" prehranu i način života, učestalost kreće i do 50 posto.

U Hrvatskoj ima oko 250 tisuća oboljelih, ali je problem mnogo širi, budući da veliki broj bolesnika ne zna da je bolesno (neki kažu da je takvih čak 40 posto), pa se procjenjuje da zapravo oko 400 tisuća ljudi u našoj zemlji boluje od šećerne bolesti. Ova bolest dovodi do niza akutnih i kroničnih komplikacija koje mogu dovesti do invaliditeta i smrti (šećerna bolest je među prvih deset uzroka smrti).

Dva najčešća lica šećerne bolesti

Postoji više tipova šećerne bolesti, no one najčešće su šećerna bolest tip 1 (javlja se u oko10 -15 posto bolesnika) i šećerna bolest tip 2 (javlja se u oko 85 - 90 posto bolesnika).

Šećerna bolest tip 1 javlja se u djece, adolescenata i mladih ljudi. Obilježena je stvarnim nedostatkom inzulina zbog propadanja stanica koje luče ovaj hormon u gušterači, najvjerojatnije u sklopu autoimunog procesa (imunološke stanice našeg organizma uništavaju vlastito tkivo, u ovome slučaju tkivo gušterače). Moguće da određenu ulogu u tome imaju neki virusi, a bolest rijetko (svega 10 do15 posto) ima sklonost nasljednom pojavljivanju.

Bijelci, tako i Europljani, obolijevaju češće negoli Azijati, a incidencija ovog tipa bolesti na našemu kontinentu varira od oko 1 do 50 novooboljelih na sto tisuća stanovnika godišnje (u našoj zemlji je oko 8 – 9 / 100 000 u dobnoj skupini do 14 godina), s time da se prati trend porasta učestalosti, posebno u najmlađim dobnim skupinama.

Šećerna bolest tip 2 javlja se u odraslih osoba, najčešće iza 45. godine života (iako se danas nerijetko pojavljuje i u mlađim dobnim skupinama) te u ovom obliku bolesti (barem na početku) inzulina ima dovoljno u organizmu, ali stanice i tkiva na koje on mora djelovati (što u normalnim uvjetima dovodi do ulaska glukoze u stanice i njenog iskorištavanja za namicanje energije) ne regiraju adekvatno na njega - kažemo da se razvila otpornost (rezistencija) na inzulin. Tome izrazito pogoduje debljina, pa se ona smatra izuzetno važnim čimbenikom koji dovodi do razvoja bolesti, ili, drugim riječima, debljina i šećerna bolest tip 2 vjerni su suputnici.

Gotovo je zastrašujući porast incidencije ovog oblika bolesti, posebice u nekim zemljama, kojima pripada i Hrvatska (što je zasigurno u vezi sa širenjem epidemije debljine i posvemašnjom fizičkom neaktivnosti pučanstva u ovim zemljama). Nasljeđe, tj. genetski čimbenici, također imaju važnu ulogu u nastanku ovog tipa šećerne bolesti, pa je rizik pojave bolesti 3 - 6 puta veći u ljudi čiji su roditelji ili najbliži srodnici bolovali od ovoga tipa šećerne bolesti.

Jednostavna dijagnoza, nekarakteristični simptomi

Normalne vrijednosti šećera u krvi su 3,6 do 6,1 mmol/l (milimola po litri). Dijagnoza šećerne bolesti postavlja se ukoliko su vrijednosti glukoze u krvi natašte jednake ili veće od 7,0 mmol/l u dva uzastopna uzorka krvi uzeta u dva dana. Ukoliko se u toku dana izmjere vrijednosti jednake ili veće od 11,1 mmol/l, također u dva uzastopna dana, postavlja se dijagnoza dijabetesa.

Dijagnoza šećerne bolesti načelno se postavlja određivanjem povišene vrijednosti glukoze u krvi natašte ili nakon obroka. Osnovni simptomi nisu karakteristični, i oboljeli ih ne primjećuju ni brzo ni lako. Naši dijabetolozi znaju reći da bi bilo jako dobro da šećerna bolest barem malo boli jer bi to natjeralo bolesnike da se obrate liječniku. Ali, ova bolest uopće ne boli, barem do trenutka kada se razviju kronične komplikacije.

Mnogi bolesnici nemaju neke značajne simptome. Prvo što zamjećuju je da pojačano žeđaju, da puno piju te obilno mokre, a mnogi imaju i pojačan tek. Uprkos tome, neki bolesnici mogu gubiti na tjelesnoj težini, a javlja se i sklonost infekcijama.

Kronične komplikacije skraćuju život

Najveću težinu šećernoj bolesti daju njene kronične komplikacije, koje se obično podmuklo razvijaju, polagano, tijekom godina i desetljeća, dok konačno ne postanu klinički prepoznatljive. Njihovo zbrinjavanje predstavlja ogromno financijsko opterećenje za zdravstveni sustav. Ove komplikacije u nekih bolesnika mogu biti toliko teške da značajno skraćuju život za više godina ili čak cijelo desetljeće.

Uglavnom su posljedica promjena na krvnim žilama i živcima, koje se razvijaju u dugogodišnjih bolesnika, posebno ako šećerna bolest nije dobro regulirana. Tako npr. zbog promjena na malim krvnim žilama u oku (tzv. dijabetička retinopatija) dolazi do slabljenja vida te moguće sljepoće, a zbog promjena na malim krvnim žilama u bubregu (tzv. dijabetička nefropatija) najprije dolazi do pojave izlučivanja bjelančevina mokraćom, a nakon toga i do slabljenja bubrežne funkcije, pa neki bolesnici na kraju mogu završiti na nekom od oblika dijalitičkog liječenja. Oštećenje živaca može dovesti do različitih neuroloških manifestacija, ali najčešće dolazi do oštećenja normalnog osjeta na nogama i rukama, uz pojavu karakterističkih neugodnih ili bolnih senzacija (tzv. dijabetična neuropatija).

Ipak, kasna komplikacija koja ponajviše negativno utječe na život bolesnika sa šećernom bolesti obuhvaća promjene na velikim krvnim žilama (arterijama) koje dovode do ubrzane ateroskleroze i sužavanja lumena arterija (tzv. dijabetička makroangiopatija), što opet može dovesti do pojave srčanog ili možanog udara, periferne arterijske bolesti. Bolesnici sa šećernom bolešću češće dožive srčani ili moždani udar negoli ljudi koji ne boluju od ove bolesti, pa je šećerna bolest jedan od najvažnijih rizičnih čimbenika za ove teške bolesti.

Kako umanjiti negativne posljedice šećerne bolesti?

Mnogi se preuhranjeni dijabetičari sa šećernom bolesti tipa 2 - nakon primjene dijete, adekvatne tjelovježbe i mršavljenja - izliječe, tj. u njih dolazi do normalizacije šećera u krvi

Prvo treba na vrijeme otkriti bolest jer, kao što smo već ranije rekli, veoma često bolest traje niz godina prije negoli se otkrije. Zbog toga bi svi iznad 45 godina starosti trebali barem svake dvije godine kontrolirati vrijednost šećera u krvi (u slučaju graničnih vrijednosti, učiniti i poseban tzv. OGTT test), a u osoba koje su preuhranjene (indeks tjelesne mase veći od 25 kg/m2) s ovim bi programom ranog otkrivanja bolesti trebalo krenuti i prije 45. godine života.

Nadalje, sve ljude treba upoznati s činjenicom da je šećerna bolest tip 2 izrazito povezana s debljinom, i da je borba protiv debljine najbolji način prevencije oboljenja. Naravno da svi debeli ljudi nemaju šećernu bolest (i obrnuto), ali o ovoj snažnoj vezi govori činjenica da 80 posto odraslih dijabetičara ima preveliku tjelesnu težinu

Neke studije pokazuju da se u odraslih ljudi porastom tjelesne težine za 1 kg povećava rizik razvoja šećerne bolesti za oko 7 posto. Zbog toga treba poticati te učiti kako se zdravo hraniti, što u osnovi znači barem tri obroka na dan (idealno je pet obroka), s izbalansiranom količinom i omjerima osnovnih namirnica, u skladu dobro poznatom piramidom zdrave prehrane. Veoma je dobra i tzv. mediteranska prehrana koja se temelji na maslinovom ulju te izdašnom konzumiranju povrća i voća, kao i plave ribe.

Količina kalorija mora biti usklađena s tjelesnom masom, tj. stupnjem uhranjenosti (preuhranjeni trebaju dijetu sa smanjenim unosom kalorija, a mršavi pak trebaju dovoljno kalorija da se spriječi daljnje mršavljenje). Namirnice moraju biti izbalansirane obzirom na količinu ugljikohidrata, masti i bjelančevina, u skladu s preporukom liječnika, a unos soli valja ograničiti tako da se hranu ne dosoljava, niti ne koristi izrazito slane namirnice. 

Također, moramo shvatiti i prihvatiti važnost svakodnevne fizičke aktivnosti i tjelovježbe. Naravno da u uvjetima današnjeg života i posvemašnjeg nedostatka vremena to nije uvijek lako, ali svatko bi trebao naći svoju formulu za redovitu fizičku aktivnost. Ona ne mora biti intenzivna - dovoljno je npr. barem pet dana u tjednu po pola sata žustro pješačiti ili polagano trčati da bi se osjetio pozitivan učinak na naše zdravlje. Sjedilački način života udružen, s obilnim obrocima iza posla te zatim opuštanje pred televizorom uz grickalice, pivu ili kolu, dugoročno je poguban. 

Kada na tablete i inzulin?

Onda kada navedenim higijensko-dijetetskim mjerama ne uspijemo regulirati šećernu bolest. Obično se bolest liječi tabletama koje snižavaju šećer u krvi, inzulinom, ili pak njihovom kombinacijom. Ovdje treba napomenuti da je u nas još uvijek prisutan izvjesni strah od inzulina, ili, kako se često čuje od bolesnika, bojazan da će "postati ovisni o inzulinu". Pritom oni ne znaju da se u mnogim slučajevima bolesti jedino inzulinom može ostvariti dobru i dugotrajnu kontrolu bolesti. Prema tome, ukoliko vaš dijabetolog smatra da se treba početi liječiti inzulinom, nemojte odugovlačiti ni trenutka.

Važnost (samo) kontrole šećera, masnoća i krvnoga tlaka

Povišeni krvni tlak nalazi se u 70 posto dijabetičara te je njegova učestalost dva puta veća nego li u nedijabetičara. Ciljna vrijednost krvnog tlaka za bolesnike sa šećernom bolesti trebala bi biti niža od 130/80 mmHg i ona je stroža negoli za ostale, a u slučaju da su bolesni i bubrezi, ciljne vrijednosti trebale bi biti niže od 125/75 mmHg. 

Izuzetno je važno da šećerna bolest bude dobro regulirana, tj. da vrijednosti šećera u krvi natašte te iza obroka budu u granicama normale ili blago iznad njih, kao i vrijednost HbA1C (posebni marker iz krvi koji pokazuje kako je šećerna bolest regulirana u poslijednje vrijeme, kojeg bi trebalo kontrolirati nekoliko puta godišnje - a ukoliko je šećerna bolest dobro regulirana, vrijednost HbA1c bit će ≤ 7%) jer se upravo time sprječava, tj. odgađa, nastanak komplikacija bolesti.

Također, bolesnici moraju redovito kontrolirati vrijednosti šećera u krvi u kućnim uvjetima (što je danas olakšano postojanjem aparatića za samokontrolu), odlaziti na kontrole k svom obiteljskom liječniku i, ako je potrebno, dijabetologu. Od najveće su važnosti prestanak pušenja, regulacija krvnog tlaka i masnoća u krvi (krvni bi tlak trebalo mjeriti kod svoga liječnika barem jednom u tri mjeseca, a ako je već utvrđena arterijska hipertenzija i češće, dok bi masnoće u krvi trebalo kontrolirati jednom godišnje).

Šećerna bolest je česta bolest s ponekad teškim posljedicama i jedan od glavnih čimbenika rizika kardiovaskularnih bolesti, posebno ako je neprepoznata, neliječena i neregulirana. Međutim, ako je se na vrijeme prepozna, iskreno i bez odgađanja promijene životno navike i prihvati preporučeno liječenje te kontrole, njene posljedice će se značajno odgoditi i oslabjeti.

(U sljedećoj emisiji govorit ćemo o bolestima i zdravlju pluća, krvi i limfe...)

--------------

Doc. dr. sc. Toni Valković, internist hematolog, odjelni liječnik u Zavodu za hematologiju, reumatologiju i kliničku imunologiju Kliničkoga bolničkog centra Rijeka i redovni profesor na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci

---------------

Vaša pitanja o zdravlju ili prijedloge za zdravstvene teme o kojima želite znati više, možete uputiti na mail adrese: tajana.petrovic.cemeljic@hrt.hr ili radio.rijeka@hrt.hr, s naznakom "Zdravljak".

Zdravljak: Šećerna bolest - česta, podmukla i s teškim komplikacijama, pripremili Toni Valković i Tajana Petrović Čemeljić

O emisiji Zdravljak: Kako sačuvati zdravlje?

Zdravlje je najveće bogatstvo, a mi vam pomažemo da ga sačuvate ili ponovno steknete uz objašnjenja i savjete riječkih liječnika i zdravstvenih djelatnika. Seriju emisija, u kojima dr. Toni Valković govori o prevenciji najtežih bolesti današnjice, uređuje i vodi Tajana Petrović Čemeljić.

Pročitaj više

Komentari

Zdravljak: Kako sačuvati zdravlje?
Zdravljak: Kako sačuvati zdravlje?

HRT – Radio Rijeka — Obrazovanje, znanost

Zdravlje je najveće bogatstvo, a mi vam pomažemo da ga sačuvate ili ponovno steknete uz objašnjenja i savjete riječkih liječnika i zdravstvenih djelatnika. Seriju emisija, u kojima dr. Toni Valković govori o prevenciji najtežih bolesti današnjice, uređuje i vodi Tajana Petrović Čemeljić.