730 godina Vinodolskog zakonika

730 godina Vinodolskog zakonika

Foto: www.nsk.hr

Novi Vinodolski je obilježio Dan grada i 730. obljetnicu potpisivanja Vinodolskog zakonika, jednog od najvažnijih europskih srednjovjekovnih dokumenata i svakako jednog od najvrednijih spomenika srednjovjekovnog hrvatskog jezika.

U frankopanskom kaštelu tadašnjeg Novigrada, dokument su 6. siječnja 1288. godine potpisali predstavnici devet vinodolskih općina, od Grobnika do Ledenica. Zbornik običajnog prava je na 28 stranica napisan hrvatskim jezikom i kurzivnom glagoljicom.U Narodnom muzeju Novog Vinodolskog, Vinodolskom zakoniku je posvećena posebna soba. Izvornik najstarijeg pravnog dokumenta na hrvatskom jeziku nije sačuvan, a prijepis iz 16. stoljeća čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Vinodolski zakonik predstavlja zbornik pretežno običajnoga prava vinodolskih općina (Novi, Ledenice, Bribir, Grižane, Drivenik, Hreljin, Bakar, Trsat, Grobnik). Sastoji se od 77 članaka u kojima su opširno razrađeni odnosi između gradova slobodne općine Vinodol i krčkih knezova. Napisan je na 14 pergamentnih listova veličine 24,3 × 16,5 cm s inicijalima urešenim biljno-geometrijskim motivima i rubnim crtežima.

Naime, darovnicom hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Vinodol je 1225. potpao pod vlast krčke vlastele. Slobodni seljaci nisu željeli postati kmetovi pa dolazi do sukoba koji traju sve do 1288. kada su Vinodolčani priznali vlast otočkih knezova, a ovi su im odlučili priznati neka prava. Zbog toga je oformljena komisija od 42 člana iz navedenih vinodolskih općina koja je trebala popisati dužnosti i prava kmetova i feudalne gospode. Tako je nastao Vinodolski zakonik, za kojeg će kasnija analiza pokazati da nije bio odraz starih običajnih prava, već ga je komisija prilagodila potrebama tadašnjeg feudalnog poretka.

U Zakoniku je opširno razrađeno krivično pravo sa sustavom globa, kazni, feudalnih davanja, izgledom suda te međusobnih prava i obveza seljaka i knezova. Normirao je baštinsko pravo i propisao kazne za krađe, uvrede, ozljede i ubojstva. U člancima 18, 27 i 56 donesene su i zakonske odredbe o pravima žena, o njihovoj osobnoj i moralnoj zaštiti. Po jedan primjerak prijepisa pohranjen je u svakom od sjedišta 9 vinodolskih općina.

Vinodolski zakonik vrlo je važan izvor za upoznavanje društvene strukture vinodolske zajednice, njezina ustroja i prava, te etnološke i kulturne baštine. Uz to jedan je od najvrednijih spomenika srednjovjekovnoga hrvatskog jezika.

Tekst nije sačuvan u izvorniku, a najstariji rukopis (pohranjen u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu) pisan je glagoljicom u drugoj polovici 16. stoljeća. Prvi put ga je objavio Antun Mažuranić 1843. godine u časopisu Kolo. Josip Bodnjanski preveo je Zakonik na ruski, Wacław Alexander Maciejowski na poljski 1856. godine. A. M. Evreinova 1878. godine je u Petrogradu izdala fototipsko izdanje izvornika s latiničnom i ćiriličnom transkripcijom. Od pravnih povjesničara u novije ga je doba najviše istraživao Lujo Margetić.

O značenju dokumenta i programu proslave govorila je kustosica Narodnog muzeja Novi Vinodolski Đurđica Krišković, poslušajte:

730 godina Vinodolskog zakonika, pripremila Neva Funčić

Komentari