Božić - najomiljeniji kršćanski blagdan

Božić - najomiljeniji kršćanski blagdan

Stari i noviji božićni običaji - iznikla pšenica i cvijet "stella di Natale" (Foto: Pixsell)

Na Božić kršćani slave rođenje Isusa Krista. Različiti običaji ćestitanja, darivanja i ukrašavanja doma dio su etnografske baštine mnogih naroda. Jeste li znali da su prva božićna drvca u Hrvatskoj bila - bjelogorična?

Jedinstveni događaj rođenja Boga-Čovjeka kršćanski svijet slavi od davnina, a riječ Božić, kao umanjenica riječi Bog, prvotni je naziv za maloga Isusa. 

Kršćani su vrlo rano dan Isusova rođenja smatrali i početkom nove godine. U razdoblju obnovljenoga Zapadnoga Rimskog Carstva gotovo u cijeloj Europi početak nove godine bio je na Božić. Hrvatska božićna pjesma Narodil nam se kralj nebeski stihom "...na tom mladom letu, veselimo se..." upućuje na Božić kao prvi dan nove godine. Crkva je 1691. prihvatila 1. siječnja kao Novu godinu.

Na blagdan Božića od 5. stoljeća slave se tri mise: polnoćka, zornica ili pastirska misa te poldanjica. Kao kršćanski blagdan, Božić se u svakom narodu obilježava na poseban način, čineći dio njegove etnografske baštine. 

U nekim hrvatskim krajevima već na Svetu Katarinu (25. studenoga) počinje božićna priprava i traje točno mjesec dana. Advent ili Došašće vrijeme je pripreme za dolazak i rođenje Isusa Krista, a sastoji se od četiri tjedna neposredno prije Božića. Oni simboliziraju četiri tisućljeća, koliko je po Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do Kristova dolaska.

U novije vrijeme sve prisutniji znak Adventa jest adventski vijenac. Plete se od zimzelenih grančica, ali tako da nema početka ni kraja, što označuje vječnost. U vijenac se umeću četiri svijeće koje označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Prve adventske nedjelje pali se prva svijeća i tako redom da do Božića gore sve četiri.

Nakon Svete Katarine slijede blagdani Svete Barbare (4. prosinca), Svetog Nikole (6. prosinca) i Svete Lucije (13. prosinca) koji u nekim krajevima imaju istu ulogu početka kruga božićnih običaja. Likove svetog Nikole i svete Lucije često predstavljaju muškarci ili žene i obilaze domove donoseći djeci darove. Tradicionalni, stari hrvatski božićni dar bila je i ukrašena jabuka zvana božićnica, a darivali su je mladići djevojkama.

Do danas se sačuvao i običaj sijanja božićne pšenice kao simbola obnove života i plodnosti. Sije se na blagdan Svete Barbare ili Svete Lucije, a u posudi s vodom pšenica do Božića naraste i stoji pod borom, uz jaslice ili u kutu sobe. Nakon Božića pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice najavit će bolju ili lošiju žetvu iduće godine.

Danas su u selima gotovo nestali običaji unošenja badnjaka i rasprostiranje slame pod blagdanskim stolom u predvečerje Božića. Badnjakom se naziva jedan, a u nekim krajevima i tri velika panja koja se unose u kuću na Badnju noć i stavljaju na ognjište. Tri panja simbol su Svetog Trojstva, a njihovim se žarom zapale sve svijeće u kući. Trenutak unošenja slame u kuću, što je obično činila glava kuće, označavao je službeni početak proslave blagdana Božića. 

U Hrvatskoj se sve do 1850. nije običavalo kititi božićno drvce, iako je takva praksa u njemačkim pokrajinama još od 16. stoljeća, a zanimljivo je da su prva božićna drvca bila bjelogorična.

Komentari