Čovjek koji je snimio vukove, vrstu koja nestaje

Čovjek koji je snimio vukove, vrstu koja nestaje Čovjek koji je snimio vukove, vrstu koja nestaje
U potrazi za vukom (Foto: Ivo Vičić) U potrazi za vukom (Foto: Ivo Vičić)
Vučji tragovi (Foto: Ivo Vičić) Vučji tragovi (Foto: Ivo Vičić)
Foto: Ivo Vičić Foto: Ivo Vičić
Foto: Ivo Vičić Foto: Ivo Vičić

Rijetkost u hrvatskim šumama: sivi ili europski vuk, Canis lupus (Foto: Wikipedia)

Vuk je odavno simbol divljine i neukrotivosti, a nekad najrasprostranjeniju zvijer na Zemlji ljudi su gotovo posve istrijebili. Donosimo vam priču o čovjeku koji je uspio snimiti zavijanje divljeg vuka u njegovu prirodnom okruženju - u šumi.

Statistike pokazuju da je čovjek opasniji za vuka nego vuk za ljude. Čovjek je glavni uzrok smrtnosti vukova – i to zato jer siječe šume, čime uništava stanište vuka, krivolovom  uništava divljač kojom se vukovi hrane (zbog čega oni onda napadaju stoku), ubija ih zakonitim ili nezakonitim odstrjelom, a vukovi nerijetko pogibaju pod kotačima vozila.

U protekle dvije godine je, prema podacima Državnog zavoda za zaštitu prirode, zabilježeno 59 stradalih vukova – od toga ih je 16 poginulo u prometu, 36 ih je zakonito odstrijeljeno, a pet nezakonito. Naravno, točan broj ilegalno ubijenih vukova nije moguće utvrditi

U Hrvatskoj su vukovi stoljećima bili zatirani velikim akcijama njihova tamanjenja, ali od 1995. godine zaštićeni su zakonom. Procjenjuje se da ih na području Gorskog kotara, Like i Dalmacije živi manje od dvije stotine, ali ne može se utvrditi njihov točan broj. Postoji opasnost da posve nestanu, upozorava biologica Gordana Pavoković iz riječke Udruge za zaštitu prirode Animalia.

Obzirom da vučići ostaju s roditeljima gotovo dvije godine, stariji mladunci pomažu roditeljima u odgajanju mlađih. Vukovi žive u čoporima, a svaki čopor zapravo je jedna vučja obitelj – roditelji, koji ostaju zajedno čitavog života, i njihovi mladunci. Svaki čopor ima svoje područje, a mladi vukovi, kad napuste svoj "rodni" čopor, nalaze partnera ili partnericu, kao i svoj novi teritorij.

Naglašava kako je riječ o vrsti koja se razmnožava samo jednom godišnje. Vučice obično imaju od četiri do sedam vučića, a mladunci dugo ostaju s roditeljima – punih 22 mjeseca. Populaciju vukova u Hrvatskoj "spašavaju" vukovi iz okolnih zemalja, poput Bosne i Hercegovine.

Šanse da naletimo na vuka vrlo su male jer su iznimno rijetke životinje. Osim toga, neusporedivo bolje čuju, vide i njuše od nas, pa je gotovo nemoguće da mi vidimo njih prije no oni nas  – a plahi su i u pravilu se neće približavati čovjeku.

Potrebno je jako puno volje, želje, upornosti, vremena i strpljivosti da se u šumi pronađe vuka, ali to je uspjelo Ivi Vičiću, čovjeku koji neumorno snima zvukove prirode. Prateći tragove vukova, nakon mnogih dana i noći provedenih u šumi, pošlo mu je za rukom napraviti zvučne snimke noćnoga zavijanja divljeg vuka – i te rijetke snimke podijelio je s nama u programu Radio Rijeke. Poslušajte: 

Komentari