Dr. Valković: Povišeni krvni tlak, opasna bolest bez izrazitih simptoma

Dr. Valković: Povišeni krvni tlak, opasna bolest bez izrazitih simptoma

Povišeni krvni tlak počinje na 140/90 mmHg (Foto: Pixabay)

Povišen arterijski krvni tlak, tj. arterijska hipertenzija, jedna je od najčešćih bolesti u ljudi - od nje boluje 20 do 30 posto odraslih. Nema izrazitih simptoma ni tegoba, no posljedice i komplikacije vrlo su ozbiljne i smrtonosne. Što možemo učiniti?

Hrvatska je jedna od zemalja u vrhu ljestvice pobolijevanja od arterijske hipertenzije: od te bolesti u našoj zemlji boluje 40 posto muškaraca i 25 posto žena. Najmanju stopu obolijevanja imaju Kanada, Velika Britanija, Australija, SAD i Južna Koreja, gdje povišeni krvni tlak ima 13 posto žena i 20 posto muškaraca.

Ova bolest može biti primarna (javlja se sama za sebe, zovemo je i esencijalna) - to je najčešći oblik bolesti i na nju otpada čak više od 90 posto svih hipertenzija - ili sekundarna (u tom slučaju neko drugo oboljenje, npr. bubrega, bubrežnih krvnih žila ili žlijezda s untrašnjim izlučivanjem  uzrokuju povišenoi krvni tlaka). Ovo je veoma važno jer ukazuje na potrebu određene kliničke obrade koju je potrebno učiniti nakon utvrđivanja arterijske hipertenzije, a i način liječenja je drugačiji.

Nedovoljno jasni uzroci povišenog tlaka

Postoje dvije vrijednosti tlaka kojeg mjerimo: sistolički, poznat i kao "gornji" te dijastolički, kojeg zovemo i "donji" tlak. U nekog pojedinca može biti povišen samo sistolički tlak (izolirana sistolička hipertenzija), samo dijastolički, i sistolički i dijastolički tlak ili pak može biti povišen sistolički uz nizak dijastolički tlak. 

Primarna bolest, koju najčešće nazivamo esencijalna hipertenzija, i koja je daleko češća od sekundarne, složenog je i nedovoljno jasnog uzrokaNa nju svakako utječu genetski čimbenici, tj. nasljeđivanje većega broja gena upletenih u složene i brojne mehanizme regulacije krvnog tlaka. Stoga, ako su nam jedan ili oba roditelja bolovala od povišenoga krvnog tlaka, i mi imamo povišen rizik za razvoj ove bolesti. 

Međutim, u pojavi arterijske hipertenzije važnu ulogu imaju i čimbenici okoliša, kao što je povišen unos soli i alkohola, pušenje cigareta, stalni stres, fizička neaktivnost ili prekomjerna tjelesna težina.  

Najveća težina ove bolesti leži u komplikacijama koje ostavlja na ciljne organe, tj. na krvne žile u njima, među kojima su najvažniji srce, bubreg i mozak, pa je arterijska hipertenzija jedan od najvažnijih rizičnih čimbenika za razvoj srčanog i moždanog udara, koji su najčešći uzroci smrti u našoj populaciji.

Podmukao neprijatelj

Ona je izuzetno podmukao neprijatelj, i po toj osobini arterijsku hipertenziju donekle možemo usporediti s rakom: dugo ne daje nikakve simptome, bolesnik se dobro osjeća, nema nikakvih tegoba, ili su tegobe blage pa im ne pridaje značenje: povremene glavobolje, osjećaj pritiska u glavi, zanašanje pri hodu i slično. Štoviše, bolesnici su često simpatično crveni u licu, imaju koji kilogram viška, vole pojesti i popiti, što je sve (još uvijek) u našem narodu uvriježeno kao nešto dobro i prihvatljivo. 

Nadalje, kada se arterijska hipertenzija jednom i otkrije, teško je bolesniku objasniti da je bolest koja ga ne boli i ne stvara tegobe zapravo teška i opasna, te da je jedini spas mijenjanje životnih navika i redovito uzimanje preporučenih lijekova, uz stalne kontrole krvnog tlaka. Mnogi počnu piti lijekove, a onda, budući da su dobro, da su vrijednosti tlaka bolje ili normalne, posustanu u redovitom liječenju, nakon čega ubrzo dolazi do ponovnog porasta tlaka.

Bolest može biti asimptomatska, dakle bez simptoma. Međutim, pacijenti često navode sljedeće simptome: glavobolja, promjene vida, zujanje u ušima, zanošenje pri hodu, tj, poremećaju ravnoteže, umor, crvenilo ili pak bljedilo kože, opresije u prsima, lupanje srca, krvarenje iz nosa...

Posljedice povišenoga krvnog tlaka ne javljaju se odmah, već postupno, tijekom više godina, ukoliko bolest nije prepoznata ili pak pravilno i uporno liječena. Nerijetko u kliničkoj praksi viđamo bolesnike nakon preboljelog srčanog udara koji imaju otečene noge, koji otežano dišu, bolesnike na hemodijalizi ili one s oduzetošću jedne strane tijela nakon preboljelog moždanog udara, a u osnovi ovih stanja često leži dugogodišnja zanemarena arterijska hipertenzija, često udružena s drugim kardiovaskularnim čimbenicima rizika.

Iako je Schweitzer rekao da je “za sreću potrebno dobro zdravlje i loše pamćenje” dobro je upamtiti ovo što smo rekli i što ćemo još reći u vezi s ovom čestom bolesti.

Jednostavna dijagnoza

Dijagnoza hipertenzije je jednostavna i svodi se na opetovano izmjeren krvni tlak koji je 140/90 mmHg (milimetara žive) ili viši (ustvari bi trebalo koristiti jedinice kilopascale - kratica kPa, ali su se milimetri žive toliko udomaćili da ih je teško istjerati iz svakodnevne uporabe). Treba naglasiti da jedno mjerenje tlaka nije dovoljno za postavljanje dijagnoze, već povišene vrijednosti krvnog tlaka moraju biti izmjerene više puta. 

Krvni tlak se, osim u liječničkoj ordinaciji, može mjeriti i kod kuće uz pomoć samomjerača, čija preciznost napretkom tehnologije raste. Zato je izuzetno korisno da s vremena na vrijeme vaše samomjerače podvrgnete provjeri i usporedite rezultate izmjerenoga krvnog tlaka na njima i na tlakomjerima vaših obiteljskih liječnika, a baterije u njima moraju se redovito mijenjati. 

Mjerenje krvnog tlaka mora biti izvedeno po svim pravilima koje vaš liječnik zasigurno poznaje (npr. prije samog mjerenja pacijent mora nekoliko minuta mirovati i biti potuno opušten, ne smije imati potrebu za vršenjem nužde, i slično). Tlakomjer mora biti ispravan, a njegova manžeta odgovarajuća uzrastu pacijenta i širini njegove nadlaktice.

Danas postoji tehnologija koja omogućava mjerenje krvnog tlaka tijekom 24 sata i na taj način dobivamo dragocjene podatke o vrijednostima tlaka tijekom cijelog dana i noći, što je ponekad potrebno za postavljanje dijagnoze ili praćenja učinka liječenja. Na ovaj se način mogi izdvojiti i pacijenti koji svaki put kada vide liječnika, od uzbuđenja i straha imaju povišen krvni tlak, dok kod kuće to nije slučaj (tzv. "reakcija bijele kute").

Kada se jednom postavi dijagnoza arterijske hipertenzije, treba odgovoriti na pitanje radi li se o primarnoj (esencijalnoj) ili pak sekundarnoj hipertenziji za što će biti potrebno učiniti neke od laboratorijskih i slikovnih pretraga.

Liječnik liječi, priroda izliječi

Liječenje arterijske hipertenzije uglavnom se svodi na sprovođenje općih mjera te na liječenje tabletama. Od općih mjera valja spomenuti smanjenje unosa soli (naročito velika količina soli nalazi se u suhomesnatim proizvodima), alkoholnih pića, masnoća i koncentriranih ugljikohidrata, redovitu tjelesnu aktivnost, povećan unos voća i povrća. Važno je prestati pušiti cigarete. Ove su mjere izuzetno važne, jer kako kaže latinska izreka, "liječnik liječi, priroda izliječi". 

Ipak, ove mjere promjene načina života često nisu dovoljne za željenu regulaciju krvnog tlaka. Danas postoji čitav niz različitih skupina lijekova protiv povišenoga krvnog tlaka. Svaki od ovih lijekova ima svoje posebnosti. Tako neki od njih, osim na arterijsku hipertenziju, djeluju i na određene bolesti srca i / ili bubrega te tako ostvaruju dodatne povoljne učinke na zdravlje. Ipak, svaki od njih ima i neželjene nuspojave koje treba poznavati. Zbog toga liječnik mora znati što više o bolesniku te lijeku kojeg prepisuje i "dizajnirati" terapiju za svakoga pojedinog pacijenta. 

American College of Cardiology (ACC) i American Heart Association (AHA) imaju nove smjernice za liječenje visokoga krvnog tlaka. Po tim smjernicama, koje već važe u SAD-u, smatra se da je povišen tlak već od 130/80 mmHg naviše, te da već i ove vrijednosti treba liječiti, možda ne odmah medikamentozno, već drugim dijetetskim mjerama. Ovo će, naravno, u SAD-u dovesti do velikog povećanja bolesnika od ove bolesti – čak 46 posto odraslog stanovništva. Ove promjene donesene su na temelju velikog istraživanja koje je pokazalo da u hipertoničara s 50 ili više godina, uz sniženje sistoličkog tlaka sa 140 na 120 mmHg, smrtnost od srčanih oboljenja pada za 43 posto, a srčani zastoj za 38 posto. 

Počesto nije dovoljan samo jedan lijek protiv povišenoga krvnog tlaka, već je za zadovoljavajuću regulaciju potrebno bolesnika liječiti s dva ili više lijeka iz različitih skupina antihipertenziva. U današnje vrijeme postoje tzv. fiksne kombinacije lijekova, što znači da se u jednoj tableti nalazI više kemijskih supstanci, tj. lijekova za liječenje povišenog tlaka, što bolesniku olakšava život jer umjesto dvije, uzima samo jednu tabletu. Naravno da, ako je arterijska hipertenzija sekundarna, tj. izazvana nekom drugom bolesti, liječenje te bolesti dovodi i do izliječenja povišenoga krvnog tlaka.

"Tlak je sad u redu, zašto moram i dalje piti lijekove?"

Cilj liječenja je krvni tlak niži od 140/90 mmHg, a u bolesnika sa šećernom bolesti te onih koji imaju visok ukupni kardiovaskularni rizik - niži od 130/80 mmHg.

Ono što treba uvijek govoriti, jer je to jedna od najčešćih pogrešaka u liječenju arterijske hipertenzije, jest da lijekove protiv povišenoga krvnog tlaka treba uzimati redovito, bez iznimke, dakle i onda kada su vrijednosti tlaka uredne - jer su uredne upravo zbog redovitog liječenja. 

Jedino vaš liječnik može procijeniti je li došlo vrijeme da se prekine s nekim od lijekova protiv tlaka. Ponekad od bolesnika čujemo da ove lijekove uzimaju "po potrebi", dakle samo kada izmjere visok krvni tlak (baš kao da tretiraju glavobolju ili žgaravicu). To, naravno, nije ispravno i ne može dovesti do dugotrajne kontrole arterijske hipertenzije i sprječavanja njezinih komplikacija.

Krvni tlak treba redovito kontrolirati i na taj način zapravo "tragati" za ovom bolesti koja najčešće ne daje značajne simptome. Kada se arterijska hipertenzija jednom otkrije, neizostavno je treba redovito i sustavno liječiti, čak i kad je krvni tlak tek blago povišen, a sve kako bismo spriječili teške i po život opasne komplikacije ove bolesti, kao što su srčani ili moždani udar te oštećenje bubrega ili cirkulacije u nogama.

I na kraju, spomenimo i sniženi krvni tlak, odnosno hipotenziju: riječ je o stanju o kojemu govorimo nakon više puta izmjerenoga krvnog tlaka od 100/60 mmHg ili nižih vrijednosti. Ako je riječ o primarnoj hipotenziji, odnosno sniženome krvnom tlaku koji nije posljedica neke druge bolesti, tada to, sa stajališta kardiovaskularnog zdravlja nije štetno stanje. Kardiolozi se često znaju našaliti da ljudi s niskim krvnim tlakom žive dulje, ali nekvalitetnije - jer se brže umaraju, imaju povremene vrtoglavice, omaglice i slične tegobe, no potrebno je pripaziti na posljedice eventualne nesvjestice i povrede koje na taj način mogu nastati.

Ne postoji specifična terapija za niski tlak, već se on regulira općim mjerama i stilom života: važan je dovoljan unos vode, može se oprezno povećati unos soli i kofeina (ali umjereno!), a smanjiti alkohol koji pojačava dehidraciju.

(U sljedećoj emisiji "Zdravljak" govorit ćemo o povišenoj razini šećera u krvi, odnosno o dijabetesu, još jednoj tihoj bolesti koja se neprimjetno "ušulja" i razara naše zdravlje...) 

------------------ 

Doc. dr. sc. Toni Valković, internist hematolog, odjelni liječnik u Zavodu za hematologiju, reumatologiju i kliničku imunologiju Kliničkoga bolničkog centra Rijeka i redovni profesor na Katedri za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci

Zdravljak: Povišeni krvni tlak - česta i opasna bolest bez izrazitih simptoma i tegoba, pripremili Toni Valković i Tajana Petrović Čemeljić

Komentari