Kad život piše romane: riječke uspomene na Prvi svjetski rat

Kad život piše romane: riječke uspomene na Prvi svjetski rat

Foto: Europeana

Život je nenadmašni scenarist koji piše najnevjerojatnije priče i nema tog filma ni serije koji se mogu mjeriti s gospodinom Životom.

To se još jednom pokazalo na nedavnom prikupljanju uspomena iz Prvoga svjetskog rata. Sredinom prosinca dva su dana građani mogli donijeti uspomene svojih predaka na to burno razdoblje iz kojega više nema živućih svjedoka. Djelatnici Gradske knjižnice Rijeka sve su to fotografirali, skenirali, obradili - i sve je završilo na internetu, na Europeani, najvećoj svjetskoj digitalnoj knjižnici, arhivu, muzeju, novome hibridu kojeg je omogućilo digitalno doba.

Rijeka je bila jedan od pet hrvatskih gradova u kojima su prikupljane uspomene i bilo je puno sumnji i straha hoće li se Riječani odazvati i u kolikom broju - ali sve je prošlo iznad svih očekivanja i prikupljene su doista vrijedne uspomene, rekao nam je Kristian Benić iz Gradske knjižnice Rijeka. Pozivu se odazvalo 40 Riječana koji su donijeli ukupno 393 predmeta, a zabilježene su 63 životne priče.

U knjižnicu je tako stiglo svašta - od sablji preko vojničkih čuturica do emotivnih pisama s fronte. Posebno su dirljiva pisma Ladislava Vukovića koja je slao svojoj supruzi Giseli u Sarajevo, a u riječku Narodnu čitaonicu šezdesetak ih je donio njegov unuk. Od kraja ljeta 1914. do veljače 1915. kad je skončao na bojištu u Galiciji, Ladislav je čeznuo za domom i užasavao se rata, a sudbina je htjela da u međuvremenu još i sazna za rođenje svoga drugog sina, a potom, nakon samo mjesec dana, i za njegovu smrt. 

Sasvim je drugačija priča o Antici Paliski s Cresa, koja je sinu, mobiliziranome 1914. godine, mudro savjetovala da u vojarni u Puli radi sve suprotno od onoga što mu kažu. Kad ga je u pismu pitala sluša li njezine upute, nadležni su je pozvali na suđenje zbog prekršaja, no ona nije odustala od svog nauma - izjavila je da je njezin sin osoba ograničenih sposobnosti. I povjerovali su joj, sin je, umjesto na front, vraćen kući, a ona je stekla reputaciju najmudrije žene na Cresu.

Goranin Josip Curl zarobljen je još 1915. godine, a kući se vratio tek dvije godine nakon završetka rata. Put iz zarobljeničkog logora u Sibiru vodio ga je pune dvije godine preko pola svijeta, a s njega je, uz prsten iz Sibira, donio i svoju sablju iz Galicije koja je završila na Europeani.  

Prikupljanje i sortiranje tih davnih uspomena bilo je nešto sasvim novo i za osoblje Gradske knjižnice Rijeka, posvjedočio nam je Kristian Benić - poslušajte:

Europeana post festum 1

Europeana post festum 2

Komentari