"Naše nasilje i vaše nasilje": istina snažno boli kad je bačena u lice

"Naše nasilje i vaše nasilje": istina snažno boli kad je bačena u lice "Naše nasilje i vaše nasilje": istina snažno boli kad je bačena u lice
Foto: HNK Zajc Foto: HNK Zajc
Foto: HNK Zajc Foto: HNK Zajc
Foto: HNK Zajc Foto: HNK Zajc
Foto: HNK Zajc Foto: HNK Zajc
Foto: HNK Zajc Foto: HNK Zajc

Foto: HNK Zajc

Predstava Olivera Frljića "Naše nasilje i vaše nasilje", hrvatsku je premijeru imala sinoć u Hrvatskome kulturnom domu na Sušaku. Burne reakcije publike izazvala je i prije prve izvedbe, ali riječka premijera prošla je mirno, bez incidenata.

Redatelja Olivera Frljića nije bilo na predstavi, niti na tribini priređenoj nakon predstave, a službeno obrazloženje je da nije mogao doći zbog akutnog gihta. Dramaturg predstave Marin Blažević, ali i obnašatelj dužnosti intendanta HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, stoga je kazao da ne može odgovarati na sva pitanja vezana uz predstavu, s obzirom na to da je to Frljićev autorski projekt i nisu zajedno odlučivali o svim njenim elementima. Istaknuo je da je njegovo mišljenje da se trebalo odustati od te predstave u jednom trenutku, ali ne zato što prikazuje ili se bavi nečim što se ne bi smjelo prikazivati nego zato što je, po njemu trebala biti dosljednija sebi svojom odlučnošću i radikalnošću. Vrijednost predstave je više u hrabrosti i beskompromisnosti izvođača te njihovom utjelovljenju problema nego u tome o čemu predstava govori, rekao je Blažević. Na pitanje iz publike zbog čega se odlučilo koristiti zastave koje nisu hrvatske službene državne, dok je u svim zemljama u kojima se predstava igrala prije tako bilo, te je li to rezultat prijetnji tužbama, nije dat jednoznačan odgovor. Glumica Nika Mišković je pročitala tekst objašnjenja koji joj je poslao Frljić, a u kojem on navodi da je tom odlukom htio doskočiti mogućim prijavama, ujedno se referirajući na to da je u Hrvatskoj od devedesetih godina provođena fašizacija zemlje. Glumci su potvrdili da je tijekom dana bilo polemike oko toga koju zastavu koristiti, a Blažević je naveo da je hrvatska državna zastava kao jak simbol već dovoljno korištena u riječkome HNK. (Hina)

Sveprisutna tamna tema naše svakodnevice ogoljena do grubosti, oštra u tišini bez pokreta, tragična u iskarikiranome humoru i dokumentiranome zlu. Predstava je to koja traži preispitivanje naših životnih stavova, koja nas sukobljava britko s našom izgubljenom ljudskošću i poimanjem čovjeka i njegova bitka, s koje god strane započeli priču.

S vjerske, rasne, nacionalne - jer postoji li uopće razumijevanje, osjećaji, ili smo samo robovi svojih malih, vakumiranih svjetova u kojima mislimo da nam je dobro? Mi, Europljani, koji sebe smatramo civiliziranima i koji povlačimo vidljive i nevidljive granice prema onima za koje mislimo da nisu poput nas. A koji bježe iz svojih domova i dolaze k nama jer smo im mi to nametnuli. Svojom bešćutnošću, svojom nadmenošću kroz vjekove, ne osvrćući se na leševe koje za sobom ostavljamo.

Gola tijela glumaca, pucnji, oštrica noža na grkljanu, silovanja, ismijavanje tuđe nemoći duboko dotiču unutrašnjost svakoga gledatelja koji postaje dio priče sa scene. I ostavlja olovnu težinu. Jer istina snažno boli kad je bačena u lice. A u uhu ostaju riječi zapisane u Bibliji, ne u Kur'anu - tko je zadnji, bit će prvi, tko je prvi, bit će zadnji. Da, to je naša stvarnost. A možda bismo poželjeli na daskama vidjeti malo manje bola od onoga što nas svakodnevno okružuje. Ili ne? Poslušajte kako je reagirala publika:

Teško, tužno, šokantno, ali iskustvo koje valja doživjeti, pripremila Gloria Fabijanić Jelović

Komentari