"Pick & Play" - predstava za jednog izvođača i samo jednoga gledatelja

"Pick & Play" - predstava za jednog izvođača i samo jednoga gledatelja "Pick & Play" - predstava za jednog izvođača i samo jednoga gledatelja
Aleksandra Stojaković Olenjuk u predstavi (Foto: Drugo more) Aleksandra Stojaković Olenjuk u predstavi (Foto: Drugo more)

Plakat za predstavu (Foto: Drugo more)

Zamislite predstavu na kojoj ste vi jedini gledatelj i sami birate što želite gledati... Riječka glumica Aleksandra Stojaković Olenjuk autorica je i izvođačica specifične predstave “Pick&Play”, odnosno “Izaberi i zaigraj se”, koju izvodi za samo jednu osobu.

Telefonom sam rezervirala termin u Filodramatici - četvrtak u 20 sati. Na drugome katu zgrade na Korzu, u prostoru Udruge Drugo more, dočekuje me autorica i izvođačica predstave, mlada riječka glumica Aleksandra Stojaković Olenjuk. Pozdravile smo se, upoznale, sjele u fotelje i - predstava je počela.

Autorski tim predstave, uz Aleksandru Stojaković Olenjuk, čine i inženjer zvuka Danijel Žuvela te dramaturginja Ivana Đula. Producent predstave je Udruga Drugo more iz Rijeke, a program je podržala Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Zaklada Kultura nova te Odjel za kulturu Grada Rijeke. 

Aleksandra mi je najprije objasnila zašto radi takvu predstavu i koja je moja uloga u tome - taj dio možete poslušati u snimci ispod teksta - a onda mi je ponudila da izaberem jednu od pet točaka: od ulomaka iz klasične dramske literature preko opuštajuće seanse do pustolovine na ulicama grada... 

Što sam izabrala, ne smijem otkriti. Naime, trenutak spontanog odabira je Aleksandri Stojaković Olenjuk vrlo važan jer je cijela predstava osmišljena upravo oko toga - što gledatelj zapravo želi. Ali mogu reći da je bilo izvrsno, zanimljivo i čudesno.

Sljedećeg dana obrnule smo situaciju i Aleksandra je došla k meni, u radijski studio, gdje je situacija "jedan na jednog" uobičajena stvar, za razliku od njezinog posla glumice, gdje izvođač ponekad jest samo jedan, ali gledatelja je najčešće puno više.

- Tako je, ali ja sam u ovoj prilici, kada sam radila sama sa sobom, stvarno primijenila onu izreku: manje je više. Nekako sam svela stvar na osnove, na komunikaciju gledatelja i izvođača. To je ono od čega sam htjela krenuti u ovom projektu.

Između izvođača i publike obično je onaj nevidljivi, tzv. četvrti zid, koji dijeli pozornicu od gledališta. U ovoj je predstavi sve potpuno drugačije - zid je potpuno nestao, i mi smo se pola sata zapravo družile.

Aleksandra Stojaković Olenjuk rođena je u Rijeci 1987. godine. Diplomirala glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 2012. Zaposlena je u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Sudjelovala je u filmskim, televizijskim i kazališnim projektima. Njezin umjetnički rad nagrađen je nagradom publike za najbolje umjetničko ostvarenje 21. Marulićevih dana za ulogu Ružice i Zorke u predstavi "Reces i ja".

- Moje polazište i jest ostvarivanje kontakta, pa sam tako prepoznala umjetnost kao sredstvo i mjesto tog susreta. Četvrti zid jest srušen… iako, moglo bi ga se uspostaviti, moglo bi ga se i održati, ali - zašto? Htjela sam da se nama zajedno nešto dogodi, da to bude naš zajednički trenutak. Ponekad to uspijemo, gledatelj i ja. Zapravo, čini mi se da uvijek uspijemo, ali predstava je mlada, vidjet ćemo što će se u budućnosti događati.

Gledatelj bira jednu od ponuđenih pet točaka, čime nam daješ mogućnost da svojim odabirom odredimo slijed umjetničkog čina, što je rijetka privilegija.

- Sve je krenulo od toga što je mene zanimalo što gledatelj želi. Ta se komunikacija nikad nije mogla direktno odviti između mene i gledatelja, tako da ogolimo mehanizam i postavimo to pitanje jedan drugome. Zanimljivo je da ovdje JA ne mogu birati. Naravno, imaš neki odabir, slobodan si čovjek, ali uvijek su određeni okviri posla, kako unutar njega djeluješ. Pa sam, eto, htjela da se dovedemo u tu zajedničku situaciju izbora, da snosimo odgovornost za naš izbor. To je možda i neka moja gotovo primitivna potreba za time da nekoga usrećim. Da kažem: "Što želiš? Što želiš da ti sada izvedem? Nudim ti to i to - ok, uvjetovanoje, ne mogu ponuditi sve na svijetu, imam neki ograničeni dijapazon - ali unutar toga, reci mi, i ja ću biti sretna ako mogu ispuniti tvoju želju."

Što ljudi najviše biraju? Privlače li ih više sadržaji unutar Filodrammatice ili oni u kojima se izlazi van?

- Mogu reći da dečki biraju Filodrammaticu, znači onaj klasičniji dio ponuđenih programa, a djevojke često žele van. Žene od akcije u ovom gradu… (smijeh) Dečki su više pristalice onoga - držimo se mi umjetnosti. I kazališta...! 

Kako gledatelji mogu doći na tvoju predstavu? - Mogu se javiti na broj telefona 095.733.9880, upitati kada igramo, odabrati svoj sat i dobit će termin. Rekla mi je prijateljica da je to kao da se kod mene naručuješ na depilaciju, pregled ili terapiju  - kao, "kod Aleksandre u osam..." Javit će se moj tajnik Borko (smijeh). Sve informacije možete naći na internetskim stranicama Drugog mora koje je produciralo ovaj projekt.

Kažeš da kao glumica nerijetko primijetiš da ljudi zaspu u publici. Nama se kao gledateljima često čini da vi glumci nas ne vidite, da smo zaštićeni mrakom gledališta. Kako glumci zapravo doživljavaju publiku? Primjećujete li nas uopće?

- Primjećujemo, da. Naravno, to ovisi o tisuću faktora. Na energetskoj razini apsolutno primijetimo, a ostalo ovisi o tehničkim detaljima - rasvjeti, poziciji gledatelja, koliko smo blizu, koliko smo udaljeni… Naravno, vidimo i neke pojedince, i zamijetimo kad netko "čačka" po mobitelu - to uglavnom ne prođe neprimijećeno. Tako da, prisutni smo. Mogu govoriti o sebi, ali vjerujem da i ostali moji kolege dijele isto iskustvo.

Koja je situacija ugodnija - biti sam s gledateljem ovako u izravnom kontaktu kao u tvojoj predstavi ili iza toga četvrtog zida, pod reflektorima, pred gledalištem?

- Meni je ugodno i jedno i drugo. To su zapravo iste stvari, samo je različita skala Volim tu vrstu komuniciranja. Ovako, pojedinačno, to je zbilja profilirano, i u ovom slučaju, direktno. Mi zaista zajednički dolazimo do toga što će sada uslijediti. U nekim drugim uvjetima, to nije tako, ali svejedno se i dalje odvija komunikacija na nekim drugim razinama.

Grad je isto važan protagonist predstave, toliko smijemo otkriti…

- Rijeka, da. Sadržaj i život grada upisan je u svaki moj osobni rad. Smatram da je to i moja dužnost - osvijestiti prostor u kojem jesmo. To mi se čini kao polazište iz kojeg treba kretati. I drago mi je da kao Riječanka to imam prilike ovdje činiti. Voljela bih to isprobati i u nekim drugim gradovima. Naravno, ovaj je moj, pa mi je samim time ovdje lakše.

Pick & Play, pripremila Tajana Petrović Čemeljić

Komentari