Spielbergov film "Novine" - loša gluma odličnih glumaca

Spielbergov film "Novine" - loša gluma odličnih glumaca

Kadar iz filma (Izvor: Youtube)

Na dodjeli Zlatnih globusa film "Novine" nije dobro prošao, iako je imao 6 nominacija. Tek je za vidjeti kako će proći s nominacijama za Oscara - poznavajući Američku akademiju filmske umjetnosti smatram da priča o spisima Pentagona objavljenim u Washington Postu neće proći nezabilježeno.

The Post (2107), "Novine", redatelj: Steven Spielbergglavne uloge: Meryl Streep i Tom Hanks

Drugi "zicer" je redatelj Steven Spielberg koji je dugogodišnja holivudska institucija, a treći - odabir glumaca, a to su Meryl Streep i Tom Hanks.

No krenimo redom: Streep glumi vlasnicu novina koja je to postala igrom slučaja, a taj scenaristički rađen lik je jedan od odlika filma. Samozatajna štreberica okružena moćnim muškarcima s ipak vrlo jasnim stavom da se spisi u novinama objave, unatoč zabrani predsjednika Nixona.

Jasan je bio Spielbergov poriv da ulogu dodjeli Streep, jer "kome će, ako ne njoj", ali je nažalost to jedno od njenih lošijih glumačkih izdanja. S obzirom na kapacitet glumice s 20 nominacija i tri dobivena Oscara, ovu je ulogu odradila lijevom nogom, što upada u oči pozornom gledatelju.

Niti Tom Hanks kao energični glavni urednik Washington Posta nije briljirao, iako je ipak mrvicu bolji od svoje kolegice. Jesu li se uljuljali u svoju slavu ili su već odigrali toliko uloga da više ne mogu biti posebni, pitanje je...

Loše je i to što Spielbergova ekipa nije mogla izbjeći tipičnu holivudsku ekstazu na kraju filma, što čini korak natrag u američkim filmovima koji su konačno u zadnjih par godina tu patetiku počeli izbjegavati.

Ono što je u filmu s druge strane posebno dobro i zanimljivo, a novinarima i znakovito, jest način na koji su se nekad pripremale i tiskale novine. Taj dio je prikazan sjajno, kada su se novine tiskale u velikoj nakladi, kad se jedva čekalo jutro da se novine kupe, ta zdrava konkurencija između New York Timesa i ostalih izdanja, užurbanost u redakcijama u kojima se pod normalno puši, što je danas nezamislivo, utjecaj novinara na političare s kojima se i privatno družilo, a povrh svega je dobro prikazan taj novinarski nerv za dobrom pričom koja je tada otkrila strogo čuvanu tajnu samog vrha SAD-a.

Sve u svemu, gledljiv film ne dugog trajanja, u kojem dominira karakter glavnog ženskog lika, stanje u tiskanom novinarstvu, odnos politike, novinarstva i neovisnog sudstva, ali su za pohvalu i kostimi, scena i neodoljiva glazba maestra Johna Williamsa.

Komentari