Ville Matvejeff dirigira Beethovena i Šostakoviča

Ville Matvejeff dirigira Beethovena i Šostakoviča

Foto: HNK Zajc

Simfonijski koncert: Ville Matvejeff dirigira Beethovena i Šostakoviča održat će se večeras u HNK Ivana pl. Zajca u 20 sati. Solistički dijelovi zahtijevaju tri solista, Riječane Filipa Faka, pijanista i violončelista Petra Kovačića te gosta iz Zagreba, violinista Martina Draušnika.

U prvom dijelu programa koncerta izvodimo Beethovenov Koncert za violinu, violončelo i klavir u C-duru. Djelo, skladano 1803. godine, jedinstveno je u svom žanru. Čak je i skladatelj, šaljući ga izdavačima godinu kasnije, posebno naglasio da se radi o nečem posve novom. A radi se o svojevrsnoj sintezi konceta grosso i koncertantne simfonije, jedinom Beethovenovom koncertu koji je napisao za više od jednog solo instrumenta. Sva su tri solistička dijela jednake važnosti, a ravnoteži među njima Beethoven je poklonio naročitu pažnju. Solistički dijelovi istodobno su tehnički vrlo zahtjevni pa njihova izvedba zahtijeva tri vrsna solista. 

Drugi dio koncerta predstavlja jednu od najpotresnijih simfonija skladanih u 20. stoljeću: 11. simfoniju u g-molu Dmitrija Dmitrijeviča Šostakoviča, poznatu i pod nazivom Godina 1905. Slavljen ali i osuđivan i proganjan, Šostakovič je cijeli život djelovao u Sovjetskom Savezu boreći se za slobodu stvaranja. 11. simfonija govori o revoluciji iz 1905, godine prije Šostakovičeva rođenja, kojoj je svjedočio njegov otac i o kojoj se često razgovaralo u obitelji. Priče o masakru gladnog naroda nakon njihova mirnog okupljanja ispred Zimskog dvorca duboko su se dojmile senzibilog dječaka, a naročito ona o ubijenim dječacima, bačenim na saonice, koji se nisu uspjeli niti prestrašiti strašne smrti već su umrli s osmijehom na licu. I u zreloj su dobi Šostakoviča proganjale te slike, pa je puno vremena proveo čitajući o događaju iz 1905. i pokušavajući istražiti što se uistinu dogodilo.

Simfonija o duhu revolucije, nasilno ugušene, dijelom počiva na revolucionarnim pjesmama, a bliska je filmskoj glazbi pa je nerijetko nazivana i filmskom glazbom bez filma, koja jednostavnošću i snagom melodije izaziva snažnu emociju. Iako pripovijeda o jednom događaju, riječ je o univerzalnoj, svevremenskoj glazbi.

Komentari