Feljton: Zagrebački gradonačelnici V. dio

Feljton: Zagrebački gradonačelnici V. dio

Foto: Facebook grupa Zagreb kakav je bio nekada

Najuspješniji gradski čelnik nakon Vjekoslava Heinzela dvadesetih godina prošlog stoljeća, bio je Većeslav Holjevac koji je trideset godina kasnije Zagreb preveo preko Save.

Ivu Vrhovca je na mjestu prvog čovjeka grada naslijedio Ivo Latin (1978.-1982.). U vrijeme njegova mandata otvoren je Ranžirni kolodvor, počela izgradnja Nove Branimirove (1978.), te tržnice na Utrini. Istovremeno je u "Gradskom telefonu" bilo registrirano 100 000 molbi za priključak. Zagrepčani su tada imali više registriranih automobila nego telefona. Grad se i dalje širio. U jesen 1979. počela je izgradnja tri nova naselja na Trešnjevci - Vrbana, Jaruna i Staglišća, a godinu kasnije Sloboštine. Te je godine tramvaj prvi put prešao Savu. Ukinut je Samoborček. Kroničar je zabilježio i jednu odluku, čije važnosti tada vjerojatno nisu ni bili svjesni. U studenom (3. studenoga 1980.) odlučeno je da se Zagreb kandidira za domaćina Univerzijade 87. Bilo je i manje sretnih rješenja poput odluke o preuređenju Jezuitskog samostana u muzejski prostor. Svoj uspon u to vrijeme započinje Cibona. Pobjedom nad Realom 96:95 osvojen je Kup Kupova.

Nakon četverogodišnjeg Latinovog mandata uslijedio je niz jednogodišnjih. Prvi je pripao Mati Mikiću (1982.-1983.) Bilo je to vrijeme vožnje par-nepar, kupovanja svijeća zbog redukcija električne energije, nestašica i redova pred prodavaonicama. Umjesto čestitki za Novu godinu došli su bonovi za benzin. Najprije deset litara goriva mjesečno, za motocikle pola od toga. Kasnije se količina povećala. Grad propisuje temperaturu u stanovima na najviše 20º C. Nestašice i redovi za sve i svašta postaju svakodnevica. Unatoč tome, upravo u to vrijeme, počinje realizacija ideje o bolnici u Blatu, na desnoj obali Save. Ideja iz pedesetih, nekoliko puta ponavljana, pa vraćana u ladice, u vrijeme Ive Latina bila je ponovno aktualizirana, da bi u mandatu Mate Mikića počela njezina realizacija. Građani Zagreba dva puta su izlazili na referendum o samodoprinosu (1982. i 1987.) i u deset godina u novu bolnicu uložili 1,2 milijarde kuna. Izgrađena do "roh-bau" faze i danas je predmetom predizbornih obećanja. Potkraj prvog mandata Mate Mikića započeli su radovi na gradnji krematorija. U novom jednogodišnjem mandatu naslijedio ga je Aleksandar Varga (1983.-1984.). Tada je donesena i službena kandidatura Zagreba za organizaciju Univerzijade 1987., a redovi i problemi oko snabdijevanja detergentom, benzinom i kavom nisu prestajali. U sličnim su uvjetima svoje mandate odraditi i Zorislav Šonje (1984. –1985.) i Tito Kosty (1985. – 1986.) za čijeg je mandata postavljen kamen temeljac novoj bolnici u Blatu. Mato Mikić (1986. – 1990.) ponovno je, nakon toga bio na čelu grada i to u dva uzastopna dvogodišnja mandata. Bilo je to vrijeme velike gradnje, uređivanja i šminkanja Zagreba kojem su povod bile XIV. svjetske studentske igre. Univerzijada je pokrenula u Zagrebu polet kakav nije bio viđen od razdoblja Većeslava Holjevca. Uređen je središnji gradski trg, Jarun, Šalata, kompleks Cibone, bazen na Mladosti, dvorana Sutlinska vrela u Podsusedu. No problemi nisu nestali. Nakon Univerzijade na zavodu za zapošljavanje bilo je 17 130 ljudi. Tri tisuće više nego 1986. Mikić je bio prvi čovjek grada do demokratskih promjena odnosno svibnja 1990.

Buzančić prvi gradonačelnik u samostalnoj Hrvatskoj

Nakon što je 1990. godine bila izabrana prva višestranačka gradska skupština u suvremenom razdoblju, gradonačelnikom je postao Boris Buzančić (1990. 1993.). Ovaj je glumac u poznatoj seriji „Velo misto“ igrao ulogu gradonačelnika Splita, a prvim je čovjekom gradske uprave Zagreba postao kao kandidat HDZ-a. I to Zagreba kao metropole, što je grad službeno postao osamostaljenjem i međunarodnim priznanjem Hrvatske. U njegovom je mandatu središnjem gradskom trgu vraćeno povijesno ime, a u listopadu 1990. na trg je vraćen i spomenik banu Jelačiću. Druge Buzančićeve gradonačelničke planove onemogućio je rat. Zagreb je postao sklonište za stotine tisuća izbjeglih iz okupiranih dijelova Hrvatske, a i sam grad je bio izložen bombardiranjima poput Banskih dvora, odašiljača na Sljemenu i drugih rubnih dijelova grada.

Teritorijalnim preustrojem Hrvatske 1992. godine Zagreb je postao grad sa statusom županije na čijem je čelu i dalje gradonačelnik. Na tu je dužnost u travnju 1993. bio izabran Branko Mikša (1993.- 1996.). Za njegova je mandata grad obilježio 900.-tu obljetnicu postojanja. Izgrađeni su prvi „shoping centri“ poput Importane galerije na Starčevićevom trgu, hotel Sheraton, uređen Medvedgrad, te preuređeni Starčevićev, Tomislavov i Cvjetni trg. Dovršena je i nova zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice. U Zagrebu su u Mikšinom mandatu boravili i dva najmoćnija čovjeka svijeta - papa Ivan Pavao II. i američki predsjednik Bill Clinton. U listopadu 1995. grad je bio spojen sa županijom pa je Branko Mikša obnašao i dužnost župana na kojoj se zadržao do ožujka 1996. Tada su na izborima za novu skupštinu Grada i Županije većinu dobile oporbene stranke koje su za gradonačelnika izabrale Gorana Granića. Tada započinje dvogodišnje razdoblje u kojem je predsjednik države odbijao prihvatiti kandidate koje je potvrđivala Skupština grada i obratno. U lipnju 1997. za prvu gradonačelnicu u povijesti grada bila je izabrana Marina Matulović Dropulić (1997.-2000.). Njezin je mandat trajao do ožujka 2000. godine a obilježili su ga veliki građevinski radovi. Dovršena je tramvajska pruga do Prečkog, uređena Avenija Dubrava s prugom do Dupca, izgrađeni Kaptol Centar i Importanne galerija na Iblerovom trgu, podvožnjaci kod Vjesnika, na Zagrebačkoj i Čulinečkoj. Za starije od 65 godina uveden je besplatni javni prijevoz. U Zagreb u to vrijeme dolaze i prvi strani trgovački lanci, ali se otvaraju i prve javne kuhinje. Godine 2000. na čelo grada dolazi aktualni gradonačelnik koji na tom mjestu, uz prekid od 2002. do 2005. kada je gradonačelnicom bila Vlasta Pavić, dočekuje ove izbore.

Feljton "Zagrebački gradonačelnici" za Radio Sljeme pripremio je Miroslav Šašić.