27 splitskih umjetnica izlažu radove nadahnute prirodom

27 splitskih umjetnica izlažu radove nadahnute prirodom

U povodu šeste dodjele nagrade "Splitski cvit", u Staroj gradskoj vijećnici u Splitu, u srijedu, 1. ožujka u 19 sati je otvorenje izložbe „Zemaljski raj“. U 8 dana trajanja, izlaženi su radovi 27 slikarica, kiparica, multimedijalnih umjetnica i fotografkinja koje nadahnuće pronalaze u prirodi.

Na izložbi sudjeluju: Ivana Bilić Antičević, Ana Bošković Freund, Ana Marija Botteri Peruzović, Alma Božanić Čače, Nives Čičin-Šain, Branka Dubovac, Karin Grenc, Tonka Jelača, Tisja Kljaković Braić, Petra Kovačić, Daria Lepkova, Tea Morić Šitum, Andrea Musa, Gloria Oreb, Nina Petrović, Ivana Puljić, Danijela Šušak, Sanja Taraš Praničević , Žaklina Antonijević, Maja Gijevski, Anna Hero, Lidija Lolić, Jagoda Mihanović, Ivana Miletić, Bruna Miličić, Lili Zaneta i Anita Živaljić Čotić.

Izložbu će otvoriti povjesničar umjetnosti Ivor Igrec čiji tekst će biti objavljen u e-katalogu.

"Ulazak izložbe „Zemaljski raj“ unutar niza ovogodišnjih aktivnosti koja rezultiraju dodjelom 6. nagrade „Splitski cvit“ utjelovljuje stoljetna nastojanja žena-umjetnica za oslobođenjem od često društveno oktroiranih poimanja njihove uloge koja su ih pratila od nestanka egalitarnih i ponekad matrijarhalnih paleolitičkih i neolitičkih društava.

Proces izlaska iz relativne anonimnosti od vremena, na primjer, svestrane Hildegard iz Bingena do Berthe Morisot bio je, uz određena odstupanja, gotovo pravocrtno ravan, da bi se napokon u XX. stoljeću konačno ubrzao pojavom snažnijeg sufražetskog pokreta, prvi put dovodeći žene do značajnije i masovnije zastupljenosti unutar samih epicentara općeg društvenog djelovanja, pa tako i onog umjetničkog.

Ipak, ulaskom u XXI. stoljeće te formalizacijom jednakosti spolova u zapadnom kulturnom krugu, još uvijek nije postignuta jednaka vidljivost i zastupljenost žena u mnogobrojnim djelatnostima, pa tako i u umjetničkoj praksi. No izlazeći iz „zapadne hemisfere“ trenutnih društvenih te rodnih odnosa, u mnogim azijskim i afričkim državama nailazimo na društvene odnose u kojima žene mogu samo sanjati o spomenutim, makar formalnim pravima, ne stvarajući nikakve opće preduvjete za formiranje umjetnički „žive“ osobe. Naziv izložbe „Zemaljski raj“ evocira nastojanje da se ostvari svojevrsni Eden na našem planetu, u kojem bi Adam i Eva bili stvoreni jednaki i istovremeno bez starozavjetnih, nekada još aktualnih, pitanja o „prvotnom i drugotnoj“ te samoj krivici za progonstvo iz onozemaljskog Edena. Pitanje nejednakosti/nepravde, ili pak izravne opresije nad ženama, predstavlja samo jedan u nizu razloga zašto je trenutni svijet ponekad užasan, paklenski, a ujedno često i prekrasan, rajski. „Paklensko“ je prvenstveno proizvod mračne strane ljudske ličnosti, dok „rajsko“ proizlazi iz prirodnih ljepota različitih zemaljskih „rajskih vrtova“, prenesenih kroz ljudski smisao za lijepo u različite forme umjetnosti, čime nam oboje svima stvara sklonište i mjesto za odmor u trenutcima kada mračni i nepravedni aspekti svijeta postanu ipak preveliko breme."
Ivor Igrec 

 

Komentari