ljEtno kino u Etnografskom muzeju

ljEtno kino u Etnografskom muzeju

U povodu 105. rođendana Etnografskog muzeja u Splitu, u sklopu muzejskog prostora iza splitske prvostolnice sv. Dujma, u dvorištu palače Božićević-Natalis, ovog tjedna prikazivat će se odabir filmova sa prošlih rovinjskih EtnoFilm festivala.

PROGRAM

ljEtnog kina EMS

 

3. kolovoza (ponedjeljak)

 

19:00 – Posljednji splavar. Drago Toroman. Hrvatska, 2014. (18')

Na drvenoj splavi teškoj nekoliko tona Fikret se s desetak nestrpljivih turista spušta silovitim brzacima u nesvakidašnju avanturu. Film ima kompoziciju jednog Fikretova dana u kojoj prevladava dilema treba li napustiti obiteljsku tradiciju i ostaviti se teškog fizičkog splavarskog rada ili nastaviti dalje.

Drago Toroman rođen je 1955. godine. Dugi niz godina amaterski se bavi fotografijom te je sudjelovao na nekoliko skupnih te jednoj samostalnoj izložbi. Paralelno radi kratke dokumentarne filmove u super 8 formatu, a s usavršavanjem tehnologije, prelazi na digitalnu tehniku. „Posljednji splavar“ njegov je prvi dokumentarni film snimljen digitalnom tehnikom.

 

19:20 - Meu pescador, meu velho / Moj ribaru, moj starče. Amaya Sumpsi. Portugal, 2013. (58')

U karnevalskoj noći 2005. godine, u zaljevu Porto Formoso nešto misteriozno uništava ribarice. Sljedećeg jutra, stanovnici zaključuju da razbijene brodice moraju biti posljedicom smrtonosnog indonezijskoj tsunamija koji se dogodio dva mjeseca prije, tisućama kilometara daleko. Zbog potonjeg, život za stanovnike tog mjesta više nikad neće biti isti.

Amaya Sumpsi započela je studij u SAD-u, nastavila ga u Madridu, gdje je diplomirala Filmsku i TV režiju. Za vrijeme studiranja, režirala je nekoliko kraćih filmova fikcijske prirode, radila kao asistentica režije u Španjolskoj, a preseljenjem u Portugal seli u domenu dokumentarnog filma. 2012. godine završila je studij Antropologije i vizalnih medija u Lisabonu. Službeno, Meu pescador, meu velho njezin je prvi dokumentarni film.

 

4. kolovoza (utorak)

 

19:00 – Ik geebar, ik leef / Ja znakujem, ja živim. Anja Hiddinga, Jascha Blume. Nizozemska, 2012. (59')

Jascha je gluhi student umjetnosti koji ne brine mnogo o čujućem svijetu. Međutim, ne može ga ignorirati želi li ispuniti svoje ambicije, a što ga čini nesigurnim i buntovnim. Naoružan kamerom, kreće u jedini europski starački dom za gluhe osobe sa željom da sazna što više o njihovom životu. Iako se Jaschin svijet u mnogome razlikuje od njihovog, pita se mogu li se ipak u njihovim pričama pronaći odgovori i na njegove probleme.

Anja Hiddinga trenutno je asistentica na Odsjeku socijalne i bihevioralne znanosti Sveučilišta u Amsterdamu. Istraživanja je usmjerila prema razvijanju koncepata zdravlja i bolesti - normalnosti i abnormalnosti - u kliničkoj medicini. Posljednjih godina specijalizirala se za proučavanje socijalnih i kulturnih aspekata gluhoće i znakovnog jezika. Sudjelovala je u izradi nekoliko kraćih filmova na temu gluhoće, objavila kolumne i eseje o istoj temi, a trenutno je i urednica nacionalnog časopisa za gluhe Woord & Gebaar.

Jascha Blume studirao je godinu dana u Washingtonu na Sveučilištu Gallaudet, jedinom svjetskom sveučilištu za gluhe osobe. Diplomirao je 2013. godine na likovnoj akademiji Rietveld u Amsterdamu. Trenutno radi kao multidisciplinarni umjetnik, a posebno zanimanje pridaje vremenu kao aspektu svoga rada. Ik Gebaar, Ik Leef je njegov dokumentarni prvijenac.

 

20:00 – Cantece pentru un muzeu / Pjesme za muzej. Eliza Zdru. Rumunjska, 2013. (63')

U selu na jugoistoku Rumunjske poznati glazbenik otkriva četiri starija muškarca, pjevača tradicionalne polifone glazbe koji iz svojeg sela kreću na turneju kako bi promovirali jedinstveno pjevanje. Starost i zdravlje nisu njihov najveći problem, već zaboravljanje dijelova pjesama koje su im prenošene usmeno. Zbog toga što ih više nemaju komu prenijeti, njihova smrt značit će i smrt te vrste tradicijskih pjesama.

Eliza Zdru diplomirala je Filmske i televizijske studije, a ima diplomu i iz Komunikacijskih i PR studija. Radila je u rumunjskoj Media Pro Pictures kao čitač i koordinator, a kasnije i asistent produkcije. Posljednje tri godine filmski je novinar pri Astri - Internacionalnom festivalu dokumentarnog filma. Cantece pentru un museu je njezin prvi dugometražni dokumentarni film.

 

 

5. kolovoza (srijeda)

 

19:00 – Cast in India / Indijski odljevi. Natasha Raheja. SAD, 2014. (26')

Više od 300 000 sveprisutnih, a opet nevidljivih poklopaca šahtova tiho šaraju ulice New Yorka. Priča o njihovu nastanku vodi nas u Indiju i otkriva nam mukotrpne procese izrade kroz koje dnevno prolazi oko tisuću radnika.

Natasha Raheja trenutačno živi i djeluje u Brooklynu. Doktorantica je na studiju Kulturne antropologije Sveučilišta u New Yorku.

 

19:30 - Valea plangerii / Dolina uzdaha. Mihai Andrei Leaha, Andrei Crisan, Iulia Hossu. Rumunjska, 2013. (53’)

Između 1943. i 1945. godine, 25 000 Rumunja deportirano je u Pridnjestrovlje, a tek ih je polovica preživjela uslijed gladi, hladnoće i ostalih nevolja koje su ih tamo dočekale. Sedamdeset godina kasnije, kroz sjećanja nekolicine preživjelih koji su tada bili djeca, film želi rekonstruirati njihovo putovanje, mjesta i tragična iskustva prošlosti.

Mihai Andrei Leaha je voditelj Triba Filma, nezavisne dokumentarne produkcije kuće. Prvostupnik je Komparativne književnosti i Engleskog jezika, magistar Multikulturalnih studija te Kazališnih i medijskih studija. Izdao je nekoliko radova o vizualnoj antropologiji te režirao niz dokumentarnih filmova za koje je dobio brojne nagrade.

Iulia-Elena Hossu je istraživačica pri Institutu za istraživanja nacionalnih manjina Rumunjske (ISPMN) te članica Triba filma. Hossu je magistrirala Antropologiju i Multikulturalne studije, te doktorirala Antropologiju.

Andrei Crisan jedan od utemeljitelja je Triba filma. Diplomirao ja na Fakultetu za kazalište i televiziju. Zajedno s Mihaijem Leahom radio je na brojnim projektima i dokumentarnim filmovima.

 

20:30 – S vama kroz život. Vjekoslav Gašparović. Hrvatska, 2014. (12')

Dokumentarni film s Vama kroz život donosi priču o zanemarivanju odgovornosti prehranjivanja vlastitog tijela te zaboravu procesa pripreme i obrade hrane, prouzročenih sve većim brojem supermarketa.

Vjekoslav Gašparović diplomirani je arhitekt, rođen u Puli 1980. godine. Od 2007. godine surađuje s kazališnom skupinom BadCo, udrugom Platforma 9,81, neformalnom skupinom arhitekata Pulska grupa, umjetničkom skupinom Montažstroj, a član je i građanske inicijative za Muzil i zadruge Praksa. Godine 2013. upisuje studij režije na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, koji prekida 2014.

 

20:45 – Tu pored puta. Rasim Karalić. Hrvatska, 2011. (15')

Oni su tu pokraj puta, na gradskom smetlištu. Ne znaju koliko su stari, ne znaju ni čitati, ali znaju da moraju preživjeti…

Rasim Karalić rođen je 1967. godine. Od 2007. godine aktivno snima dokumentarne socijalne filmove, najčešće o problemima običnih ljudi i starim zanatima koji nestaju. Za svoja filmska ostvarenja dobio je niz priznanja i nagrada.

 

 

6. kolovoza (četvrtak)

 

19:00 – The orchard keepers / Čuvari voćnjaka. Bryony Dunne. Egipat, 2014. (28')

Daleko od silnih političkih prevrata, u sušnoj pustinji Sinaj još uvijek postoje zeleni vrtovi čiji opstanak ovisi o dva beduina. U svom voćnjaku oni nude bezvremenu i neprocjenjivu mirnoću, a koristeći znanje i ljubav, pokušavaju sačuvati jedno od posljednjih uporišta biljnog života u vremenu koje ga briše, u prostoru koji mu ne dopušta živjeti.

Bryony Dunne irska je umjetnica koja trenutno živi i radi u Kairu. Kroz različite projekte Dunne istražuje ponajprije ljudske odnose s krajolikom te evoluciju kultivacije i naseljavanja. Osim interesa za film i fotografiju, autorica istražuje i koncepte nematerijalne kulturne baštine, mitova i tradicionalnih praksi.

 

19:30 – 52 veroes / 52 ljeta. Fabio Cunha. Portugal, 2014. (57')

Manuel i Augusta žive u nestajućem, ruralnom dijelu sjeveroistoka Portugala. Njihov 52 godine dugi bračni suživot oduvijek se stvarao kroz agrokulturu. Danas su svjesni da će ta grana, odustanu li, zauvijek umrijeti. U ovom se filmskom portretu prisjećaju ljeta kad su se upoznali i krenuli u zajednički život jedno s drugim, ali i s prirodom.

Fábio Cunha rođen je 1985. godine. U Portu je stječe diplomu magistra arhitekture, a potom radi i živi u Čileu, Barceloni i Beču, a gdje se počinje zanimati i eksperimentirati s dokumentarnom formom i fotografijom. 52 ljeta njegov je prvi dugometražni dokumentarni film.

 

20:30 – Dzhokopay  / Šojka. Olesya Molchanova. Rusija, 2014. (26')

Stanovnici Urmudske Republike nekoć su, kada bi im djeca bila bolesna, za brže ozdravljenje nadijevali sinovima i kćerima imena životinja i biljaka. Tako je Olga Nikolaevna postala Šojka ili - na urmudskom - Dzhokopay. Od devetero braće i sestara, ona i brat jedini su preživjeli bolest i nastavili „pjevati“ i voljeti život, bez obzira na veliku obiteljsku tragediju.

Olesya Molchanova rođena je u malom ruskom gradiću Izhevsku 1990. godine. Nedavno je diplomirala Kulturu i umjetnost na Državnom sveučilištu u Sankt Peterburgu.

 

 

7. kolovoza (petak)

 

19:00 – Mauavaise herbes / Zlo sjeme. Catherine Wielant, Caroline Vercruysse. Belgija, 2013. (50')

Plešući na granici propitivanja i fascinacije, film Mauavaise herbes nam nudi pomalo nestašan, ali lucidan pogled u podzemni svijet bruxelleskih grafita i taggera, pokušavajući otkriti viziju iza tog aktivističkog pokreta koji supostoji između etike i estetike, a uspoređujući ga pritom sa sveprisutnim uličnim korovima.

Catherine Wielant studirala je novinarstvo u Bruxellesu. Deset je godina na čelu Carrefour Documentation Urban Lezarts te je režirala nekoliko emisija i dokumetaraca, posebno o hip-hopu. Osjetljiva je prema svim oblicima nestandardne upotrebe javnog prostora i preispitivanja te je vrlo zainteresirana za grafite i uličnu umjetnost.

Caroline Vercruysse arhivistica je u knjižnici. Već četiri godine radi u dokumentacijskom centru Urban Lezarts. Strastveno je zanimaju grafiti i ulična umjetnost te ima znanja i informirana je o svemu što se crta ili piše na zidovima. Organizira vođene obilaske i izložbe.

 

20:00 – The sisterhood  / Sestrinstvo. Roger Horn. Južnoafrička Republika, 2010. (74')

Hope, Rollie i Pietie netipične su južnoafričke vinarice. Dok se Hope nada pobijediti u lokalnom izboru ljepote, Rollie priželjkuje muža, a Pietie se bori s vlastitom religijom i bavi se svojim ružama, kokošima i golubovima. Te transrodne dive svakog se dana susreću s predrasudama na svim razinama. Ipak, zajedno predstavljaju portret trijumfa, radije nego samoće i uloge viktimizacije.

Roger Horn započinje s filmskom karijerom 1998. godine, prvo kao glumac, kasnije i kao producent, snimatelj, montažer i redatelj. Godine 2006. seli se u Južnoafričku Republiku i odlučuje se baviti pravima manjina i marginaliziranim osobama. Trenutačno radi na dva nova dokumentarna filma, predaje Dokumentarnu produkciju na SAE Institutu u Južnoafričkoj Republici te studira na Diplomskom studiju Vizualne i medijske antropologije na Slobodnom sveučilištu u Berlinu.

 

8. kolovoza (subota)

 

19:00 – Le canape de Mohamed / / Muhamedov divan. Sophie Glanddier. Francuska, 2014. (30')

Autorica je jednog dana upoznala Muhameda. Odlučili su nalaziti se svake srijede i raspravljati o vlastitim vizijama ljudskih življenja i osobnim istinama. Film donosi isječke njihova tjednoga trosatnog rituala.

Sophie Glanddier je vizualna umjetnica koja se bavi režijom nefikcionalnih, modnih i glazbenih video uradaka. „Muhamedov divan“ njezin je prvi samostalni dokumentarni film.

 

19:30 – Bitter honey / Gorki med. Robert Lemelson. SAD/Indonezija, 2014. (81')

Bitter Honey dinamičan je emocionalni portret tri poligamne indonezijske obitelji koji donosi slike psihičkih borbi protiv manipulacije te prikaz ekonomske i emocionalne težine koje te utišane žene svakodnevno proživljavaju.

Robert Lemelson antropolog je, filmaš i filantrop čiji je fokus u radu usmjeren na osobno iskustvo, kulturu i mentalne bolesti društva SAD-a i Indonezije. Osim profesorske pozicije na Sveučilištu u Kaliforniji te istraživačke pozicije na Institutu za neuroznanost i ljudsko ponašanje Centra za kulturu i zdravlje, Lemelson je i osnivač tvrtke Elemental Productions koja u suradnji s Holywoodskim filmašima stvara razne edukativne video uratke.

 

Komentari