Stihovi pomorskog kapetana Dalibora Skejića

Stihovi pomorskog kapetana Dalibora Skejića

Prva knjiga stihova MORE PRIČA autora pomorskog kapetana Dalibora Skejića (1964.) predstavljena je u galeriji Dominikanskog samostana na splitskom Pazaru. Knjiga u vlastitoj nakladi i tisku Slobodne Dalmacije donosi stotinjak pjesama, od kojih su neke napisane u rimovanom desetercu.

Motivi pjesnika su more, plovidba oceanima, posjeti velikim svjetskim lukama, ali i zavičajni motivi, maslina, redna Poljička republika, ognjište, na kraju je i više pjesama o Božiću, a neizostavna tema je Torcida i Hajduk. U nekim stihovima o aktualnoj zbilji, krizi i izborima ima i humorističkih i satiričnih tonova.  

O knjizi su govorili Damir Čolak i dr. Milija Baldić Lukšić, stihove je čitao Tomo Matičević, u glazbenom programu pjevao je gitarist Žarko Siriščević iz klape Friži, a  autor je najavio uskoro i drugu zbirku pjesama.

Evo teksta Damira Čolaka:

"Opojni mir uvale Splitska na Braču uz more kao neiscrpnu inspiraciju, bar na kratko razdvojiše me od svakodnevne jurnjave za ni sam više ne znam čime. Ljepotu ovu i stari Rimljani prepoznaše pa kamenom ovdašnjim carsku palaču podigoše. I prošlost burnu škarpelini drevni u svakom kamenu zapisaše na slavu rođenja našega grada. Iako „tek poneki val u zbilju me vrati“ lijepa je ovo prigoda da se u miru posvetim tajnama ukoričenima u tvojoj prvoj knjizi. 

Uz more kao vječnu inspiraciju iskreno se nadam kako će na zadovoljstvo svih nas ljubitelja „morske proze“ ovo ipak biti samo jedna u nizu od tvojih morskih priča. Početak, gotovo pa romantičan; gledam naslovnicu, sunce boje naranče poput ljetnog  zalaska negdje za Kozjakom - plavetnilo mora i čelična grdosija. He, He - ovu „šaku u oko“ (da je bar neki jedrenjak…) smatram  „profesionalnom deformacijom“ pa ti je i opraštam. Otvaram knjigu i u nekoj čudno lijepoj transformaciji, postajem član posade tvog broda. Uplovljavam polako i uz strahopoštovanje - ljepote gladnim očima upijam ono što nastade u bespućima svjetskih mora. I osluškujem što ti more zbori. Čujem jasno i što ti  moru pričaš pa na trenutak se zapitam, da li si kapetan ili pjesnik? Ma oboje, čini mi se.

Od iskrenih dječačkih poskočica, od iskonskih samo dobrim ljudima svojstvenih osjećaja divljenja snazi i ljepoti mora pa do bjeline i nevinosti majčina mlijeka, do maslina, ribara, brodova i galebova. Od Čilea, Argentine, Rusije, Indije i Sahalina do komina kuće kamene i jedine nam Dalmacije. Od obitelji i prijatelja do ljubavi, križa i Boga. Sve sam čuo dragi prijatelju, svjedočio sam iskrenoj ljubavi iz koje nastade „prepuna škrinja morskog blaga“ u koricama tvoje knjige. I ako sam imao dilema da li si kapetan ili pjesnik, definitivno sada više nemam.

Ipak, neke će „nevjerne Tome“ opetovano postaviti pitanje, da li more pričati može? Naravno da može, svi oni koji su „zaplovili“ tvojom knjigom imaju dokaz ravno iz srca i ruke morem okupane -  plemenitog čovjeka, kapetana i pjesnika u jednoj duši. Reći će oni kako ne vjeruju ni da su, kako to jednom besmrtni Toma Bebić napisa – brodovi ka i ljudi. Zabludu njihovu žalim, naravno da su „brodovi ka i ljudi“. Jer „kao što vali znaju sve svoje hridi, plovimo kroz život nošeni silama zemaljskim, svakim danom smo bliži vratima rajskim“. I istina je kako se „u zadnjem hropcu ( i čovjekov )  pramac nebu vine, preda se moru, dubina ga proguta, zrak zašušti i zastor se spusti tad“. Ostaju tada samo lijepa sjećanja, ponos i vjera u ponovni susret i zajedničku plovidbu u vječnost.

Na kraju dragi Dalibore, hvala ti za ovu „đitu“. Zaista je bila nezaboravna, trudio sam se biti neprimjetan i nadam se da te nisam ometao na zapovjednom mostu tvoje čelične grdosije. Hvala ti za morske priče, hvala ti za ljubav koju trajno ostavi u nasljeđe štovateljima mora. Silni se ponos, valovi i morska pjena tvojim stihovima podigoše. I u oluji rastvori se more a sam Posejdon iz dubina modrih pozdravljati te stade. Prepoznati će se u tvojim stihovima još mnoge generacije pomoraca a i svi ostali koji zavire u „prepunu škrinju sa blagom“. Iako si uvijek bijelu Hajdukovu desetku snio naposljetku dobio si onu morsku. Čista desetka i zlatna vrpca ljubavi mora za tvoju morsku ljubav.

I dok mi dragi kapetane i pjesniče, duša i pero drhte od valova ljepote kojom se tvojim stihovima oplemenih, želim da (poput želja u emisiji Pomorska večer) tebe, tvoju posadu kao i sve pomorce čuva Vaš zaštitnik Sv. Nikola - Božji izaslanik za problematiku mora i pomorstva. Zaista mi je čast što te poznajem, želim ti mirno more i da se uvijek sretno vratiš obiteljskoj bonaci, prijateljima i svom rodnom gradu Splitu."

U Splitskoj, 11.12.2016. god.

Damir Čolak

Komentari