Jedna sretna priča

Jedna sretna priča Jedna sretna priča

Usvojiti dijete u Hrvatskoj dugotrajan je, vrlo složen i neizvjestan proces. Tisuće Hrvata nada se posvojenju djeteta, no većina nikada neće uspjeti ostvariti želju. Osim ako sreću ne potraže izvan granica Hrvatske. Primjerice u Kongu, u Africi. Donosimo priču o uspješnom posvojenju. Petogodišnja Astrid iz Konga već je 3 mjeseca prva Zadranka!

Tko bi rekao da je ova vesela i razigrana djevojčica do prije samo 4 mjeseca bila svega, pa i kruha gladna. Osim kruha danas najradije jede – mesa i krumpira. 

Godinu dana trajala je procedura koju je Zadranka Vesna Bilić odlučila proći sama, bez posredovanja strane agencije. Imala je veliku želju, dobre preporuke i dosta sreće. 

Ja sam se uputila u tu priču pa što bude bude. I na kraju je ispalo dobro...Astrid je tu...- kaže. 

Vesna i Astrid zajedno su od listopada prošle godine. No trebala je Vesna prije toga proći obradu Centra za socijalnu skrb, prikupljanje dokumentacije, papirologije raznih službi, sudova ministarstava...dugotrajan je to proces, koji je i dosta skup. 

Duga priča. Kad čovjek krene od svih tih taksi od odvjetničkih troškova, troškova putovanja,pošte i na koncu odlaska po dijete u Afriku... Nabere se toga. Nisam zbrajala, ne želim zbrajati to su samo cifre,a na kraju toliko smo sretne i Astrid i ja da mi nije ni u pomisli neka cifra. 

Ljubav je obostrana od prvoga dana. Još od kako su se poznavale samo preko fotografija. Prvi susret, dugo se čekao. 

Ona je bila pripremljena da mama dolazi po nju. Mi kad smo se vidjele ja sam bila sva pod adrenalinom...nisam spavala danima prije toga i onda mi je dijete dotrčalo u zagrljaj...mamamaaa..ostala sam u šoku, nisam mogla vjerovati.  – priča nam Vesna.

I onda su došle u Zadar. U okolinu u kojoj crna djeca nisu česta. Znatiželjnih pogleda ima, ali ne i neugodnih situacija. Iako nije tražila potvrdu okoline, najvažnije joj je da su Astrid prihvatila njezina sada već odrasla djeca. Kao svaka prava petogodišnjakinja Astrid ide u vrtić. Dolazak djevojčice iz Afrike koja ne govori hrvatski jezik, ovim mališanima nije bio ni najmanji problem. 

Očekivali smo reakciju drukčiju nego smo dobili od djece i to nam pokazuje kako su djeca prijemljiva kako je njima svatko dobro došao. To je bilo dijete koje je crno. Oni su je gladili, dragali, dirali joj crno lice ali su bili jako pažljivi vidjevši da ne može komunicirati – kaže teta Krešimira iz vrtića. 

No već za tjedan dana Astrid je izustila prvu riječ. Ime jednog nestašnog Frane u vrtiću se često ponavljalo. 

Kako bi rekli Frane Frane Frane tako je njezina prva u vrtiću bila Franeee. I tu je krenulo. 

Astrid je omiljena u vrtiću - kaže teta Krešimira 

Astrid je nevjerojatna. To je jedno dijete vrlo zanimljivo. Srdačno, radosno, ona je uvijek puna plesa, smijeha, zabave. Možemo reći da smo blagoslovljeni što je s nama. 

Baš kao i njezina mama. Zbog koje se Astrid ne želi ni prisjetiti staroga života u Africi, čak ni jezika kojim je do nedavno govorila. Sva ljubav svijeta za nju je sada tu. U Zadru, uz mamu Vesnu...

 

Komentari