Kako gostima dati zabavu, a domaćima noćni mir i miran san?

Kako gostima dati zabavu, a domaćima noćni mir i miran san?

Foto/Toni Pajkin

Stanovnici Poluotoka iz ljeta u ljeto negoduju zbog i traže noćni mir i miran san. Svake se godine o tome priča i priča, a ništa se zapravo ne događa. S druge strane i domaći i gosti, očekuju da će im večernji izlazak u grad donijeti razonodu, drugačiji doživljaj od svakodnevne rutine.

Početkom svake turističke sezone u Zadru se uvijek ponovno otvara, nikada zapravo zatvoreno, pitanje noćne buke u centru grada. Svake se godine stanovnici Poluotoka uporno bune i traže razumijevanje za svoje, sasvim normalne, potrebe za mirnim noćima i mirnim snom. Svake se godine o tome priča i priča, a ništa se zapravo ne događa. Čak se čini kako je svake godine sve gore po njih.

Kada naši čelnici o tome govore, ako se iz izjava izuzme sintagmica  "ljetni šušur", ostatak je najčešće nemoguće i ponoviti. Nekoliko frazica bez pravog sadržaja je zapravo tek okvir kojem je osnova spomenuta uzrečica.

Temperament mediteranske ulice

Dok te rasprave svake godine iznova započinju i završavaju s prvim danima jesenskog spokoja, svi domaći i gosti, opet sasvim normalno, očekuju da će im večernji izlazak u grad donijeti nekakvu razonodu, doživljaj koji će ih makar malo odmaknuti od svakodnevne rutine.

Potpuno su u pravu sa svojim očekivanjima. Turističko središte, pa još mediteransko, mora živjeti na ulici i pokazivati svoj temperament. Mora mirisati po Mediteranu, pa i ako užitak kvari miris užegloga ulja. Mora vikati i gestikulirati. Mora se dozivati i glasno smijati. To je dio tradicije i uobičajenog stereotipa.

            Možda ćete se zapitati u čemu je onda smisao ovoga što govorim. Na koji se način opredjeljujem i kome dajem za pravo. Ma koliko, možda, čudno zvučalo, u mojim su očima u pravu i jedni i drugi. U pravu su oni koji od grada očekuju doživljaj. Veći, sadržajniji od onih kojeg im pružaju spomenici, ustanove, turistički vodiči.

Ma koliko naše kulturno blago bilo vrijedno i nikoga se ne sramilo, ono nije jedino što čini grad. Čine ga ljudi. Oni mu daju "timbar", oni stvaraju atmosferu. I ugodnu i neugodnu. Sve ostalo su stvari, predmeti različitih veličina i vrijednosti. Tu, svugdje toliko traženu atmosferu, osjećaj, čine i domaći i gosti. Od domaćih se zapravo očekuje da svojim načinom života "animiraju" goste.

            Također su u pravu i oni kojima je noćni san potreban za normalno funkcioniranje svakog narednog dana. Oni koji, ništa manje od onih na godišnjem odmoru, trebaju vrijeme za opuštanje. Ljudi koji bi rado, ako se i sami zažele šušura, pošli negdje dalje od vlastitoga prozora. Pa makar za to i platili.

Kalelarga i Poluotok i usporedbe

            Gdje bi onda mogao biti odgovor? Zadar je sasvim specifična sredina i lako je naći rješenja koja su nam teško ili nikako primjenjiva. Ako se usporedimo s drugim dalmatinskim gradovima, lako ostajemo kratkih rukava.

Stradun je kraći od tristo metara, Trogir, Korčula, Hvar još i manji.

Kalelarga je dugačka gotovo kilometar. Zadarski stambeni fond na Poluotoku je jednostavno prevelik da bio pošao na bubanj po modelu spomenutih gradova.

Ako pogledamo Split lako ćemo vidjeti da to nikada nećemo biti. Split je prometno središte velikog i turistički razvijenog područja. Splitskoj zračnoj luci gravitira sve od šibenskog do makarskog priobalja. Gravitiraju joj veliki otoci koje mi nemamo. Naši su otoci maleni i mogu se razvojno orijentirati upravo suprotno od splitskih. Svemu samo ne masovnom turizmu. Onom koji, uz domaće ljude splitsku morsku luku čini velikom.

Tu bi na scenu trebalo stupiti ono što zovemo upravljanje odredištem, udomaćeno "destination menagement".

Počeo se, kao djelatnost, ozbiljnije razvijati kada su se mnogi svjetski gradovi (veći i manji) počeli ozbiljno suočavati s ovim problemom.

Kada je riječ o manjim gradovima i mjestima problem je često riješen po modelu kojeg vidimo kod Dubrovnika, Korčule, Rovinja, Poreča i ostalih manjih urbanih cjelina.

Život se polako iselio iz središta i zauzeli su ga turistički sadržaji. Veći su gradovi imali i veći problem. Svaki mu je doskočio na neki svoj način.

Iskustva su različita, ali jedno im je zajedničko. Na tom su pitanju godinama radili timovi stručnjaka, sučeljavali su mišljenja i stavove, donosili ideje i projekcije. 

Nakon, na taj način donesenih odluka, trebale su godine ulaganja i ustrajnosti dok se nisu provele u djelo i makar djelomično ostvarile. Nikada ni jedna projekcija nije ostvarena do kraja. Otpori i naknadno iskrsle prepreke redovito su bile prevelike.

Znam da je jako teško funkcionirati u okvirima pravila destinacijskog menadžmenta kad ne postoji nacionalna strategija. Turistička je napisana, ali je mrtvo slovo na papiru kad je jedina.

Onoj pravoj, nacionalnoj razvojnoj strategiji, nema niti naznaka. One koja bi trasirala pravce razvoja, odredila upornjake i jasno pozicionirala turizam kao djelatnost.

             Inventarizacija

            Međutim, postoji nešto drugo. Postoji inventarizacija. Također nikada do kraja provedena, iako se nekoliko puta počinjalo, pa potom prestajalo, odustajalo. Jasno nabrajanje svega s čim raspolažemo. Kada se taj posao jednoga dana obavi, mnoga će pitanja dobiti barem naznake odgovora. Nametnuti će se sami.

Potpuna i realna inventarizacija bi trebala manjiti prostor improvizacijama i paušalnim rješenjima. Onima od izbora do izbora.

Naime, kada kažemo da je Zadar grad između nacionalnih parkova, nismo rekli ništa ako nismo rekli i kako to možemo realno koristiti. Ako ne kažemo da smo istovremeno sredina s kroničnim nedostatkom hotelskog smještaja, a sumanutim viškom apartmanskog. Hotelski gosti su zahvalna klijentela za izletničke i pripadajuće djelatnosti. Apartmanski nisu. Ako se na isti list inventarskog papira stavi da nam nedostaje hotelskih smještajnih jedinica, samo po sebi se nameće da ih treba stimulirati. Ne samo kreditnim linijama i financijskim poticajima, neko i administrativnim. Od zemljišno-knjižnih pa na dalje.

Svaka uprava koja to prizna dati će sebi velikog i odgovornog posla. Puno većeg od brbljanja o ljetnom šušuru i tome sukladnih frazica.    

Do sljedećeg susreta u "Frekvencijama turizma" stojte mi dobro!   

Komentari