Stari autobusni kolodvor za iskrcaj turista, parking za autobuse van grada

Stari autobusni kolodvor za iskrcaj turista, parking za autobuse van grada

Gdje iskrcavati turiste? / Foto/Toni Pajkin

Uredimo stari autobusni kolodvor za mjesto prvog susreta turista s gradom. Posadimo stabla, postavimo klupe... i tu neka se turisti iskrcavaju ili ukrcavaju, a parking za autobuse nek bude na drugom mjestu, pa i van grada. Danas autobusne goste očekujemo na potezu od Carine do Pozdrava Suncu.

     davor-stipanic1.jpg
Mjesto iskrcaja i ukrcaja je jedno, parking je drugo.

Jako se rado hvalimo ljepotama našega grada. Često ćemo isticati njegove prednosti i na uštrb ostalih. U svojim usporedbama s drugima znamo koji put biti i okrutni: …te tko ima Donat, na čijoj katedrali ne postoje dva jednaka kapitela? …tko čuva neizmjerno blago Stalne izložbe crkvene umjetnosti? …gdje se na jednom mjestu može vidjeti toliko profinjene elegancije kao u Muzeja antičkoga stakla? 

Da ne govorimo o Morskim orguljama koje su popratile sve medijske kuće svijeta. Ponosno ih pokazujemo gostima i često se ljutimo kad su kod nas samo u prolazu i nemaju vremena onoliko koliko bi mi mogli pričati. 

Svojedobno je dosta nezadovoljstva izazvala primjedba tadašnje ministrice turizma Pave Župan-Rusković o tome kako bi nam ulaz u grad mogao biti ljepši. Unatoč nezadovoljstvu i gunđanju posađeno je stotinjak metara oleandra i ulaz u grad je bljesnuo u novom svjetlu. Svima na ponos. 

Od tadašnje sadnje pa do danas u Zadar se ulazi kroz lijehe cvijeća. Kada je riječ o turističkim autobusima, je li nam potreban ministarski autoritet da nam kaže kako nam je potrebno jasno, lijepo uređeno i dotjerano mjesto na koje ćemo ih primati. Istina i nije presložena.

Mi takvo mjesto jednostavno nemamo. Godinama je  tome improvizirano služio  dio nekadašnjeg autobusnog kolodvora. Potezom pera je to ukinuto, ali nije niti riječju određena alternativa. Danas autobusne goste očekujemo na potezu od Carine do Pozdrava Suncu.  Ne kao posljedica sustavne odluke, nego kao nužna improvizacija. Jednostavno, negdje moraju doći. 

Kada se na Puntu Grada veže kakav cruisser čiji gosti idu na izlete autobusi se poput mrava onuda guraju. To otežava posao svima, i vozačima i vodičima. Vodiči su prisiljeni dva puta ići istim putem. Vozači se kolegijalno sklanjaju jedni drugima,ako to mogu i žele,a da gostima ne ide na štetu. 

Kad god se govori o turističkim autobusima, odgovorni kao da se uporno prave gluhi i ludi na ono što im godinama govorim. Mjesto iskrcaja i ukrcaja je jedno, parking je drugo. Mjesto ukrcaja i iskrcaja mora biti što je moguće bliže najznačajnijim gradskim znamenitostima.

Parking, gdje autobusi čekaju da gosti obave razglede, bilo gdje. Zato je "otok" bivšega autobusnog kolodvora idealno mjesto iskrcaja i ukrcaja. Tamo otprije postoji sva moguća infrastruktura koju samo treba obnoviti. Urediti klupama, javnim WC-om, rasvjetom i cvjetnjacima.

S tog mjesta je vodičima lako improvizirati. Grupe koje kasne neće ništa primijetiti niti ako se vođenje skrati. S Pozdrava Suncu to nije moguće. 

Istovremeno parking je negdje drugdje. Ima po gradu dovoljno prostora koje bi za to mogli namijeniti. Toliko se volimo pozivati na tuđa iskustva. 

Pogledajmo talijanska i austrijska. Gosti se iskrcaju i autobus odlazi na neki parking. Vozač u cijeni parkinga dobiva bicikl kojim dolazi do grada da bi se gostima pridružio na ručku. Na isti način odlazi na parking i dovozi autobus na mjesto ukrcaja. Na tom mjestu gosti imaju sve što im je potrebno nakon dolaska, odnosno prije povratka. To mjesto je lice grada baš poput onih oleandara na Bulevaru. 

Ma koliko predstava bila dobra, svi se teoretičari slažu da se ono pravo događa iza kulisa. Mi imamo prigodu da to i stavimo na scenu. Do slijedećeg susreta u "Frekvencijama turizma", stojte mi dobro!

Do slijedećeg susreta u "Frekvencijama turizma", stojte mi dobro! 

Komentari