Gradoplov

Gradoplov

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 6. ožujka 1462. godine, kao i četiri dana kasnije, Malo vijeće zaključuje, da ljudi nastanjeni sa strane prema Gružu, kao i oni, koji dolaze u grad kroz vrata od Ploča, moraju donositi kamen u grad. (1) U noći s 5. na 6. ožujka1817. godine, izbio je požar u Kneževu dvoru, gdje se čuvalo gradivo središnjih organa vlasti bivše Dubrovačke Republike. (14) Na današnji dan, 6. ožujka 1613. godine, u Dubrovniku je rođen diplomat i polihistor, “Otac Domovine” Stjepan Gradić. (2) Uz današnji dan, 6. ožujka, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Marcijan, Viktor, Zvjezdana i Mirko (4)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Na današnji dan, 6. ožujka 1462. godine, kao i četiri dana kasnije, Malo vijeće zaključuje, da ljudi nastanjeni sa strane prema Gružu, kao i oni, koji dolaze u grad kroz vrata od Ploča, moraju donositi kamen u grad, s tim, da ne smiju taj kamen uzimati sa međa ili inače činiti štetu.Ovoj temi Malo vijeće opet se vraća desetog studenoga iste godine, te ovlašćuje nadstojnike zidina da uzmu dva čovjeka, od kojih će jedan stajati kod belvedera Marinka Rajkovića i na putu od Gruža, a drugi na Pločama. Oni će naređivati ljudima, koji dolaze u grad, da svaki donese po jedan kamen, i to na taj način, da jači i razvijeniji donesu po veći kamen a slabiji po manji. Kamenje će odnijeti onamo, gdje to bude potrebno. Dotični će primati po jedan groš na dan. O takvom prijenosu kamenja knjige Vijeća dalje ništa ne govore, a sudeći po drugim odredbama čini se, da je to kratko trajalo. Ipak o tome je ostala tradicija, a posebno kod Konavljana, koji i danas pričaju, kad bi u staro doba išli u grad, da su morali nositi po jedan kamen.Ova, između ostalih odluka, govori u prilog tome kako je Vlada činila sve moguće napore za dovoz, odnosno donos kamenja, koji je u ogromnim količinama bio potreban za izgradnju 5-6 metara debelih i oko 20 metara visokih zidova dubrovačkih zidina. (5) 

Državni arhiv u Dubrovniku kao samostalna ustanova djeluje od 1920. Međutim, briga za spise nastale djelatnošću grada Dubrovnika i Dubrovačke Republike duga je i bogata. Već 1251. u Dubrovniku se spominju prokuratori Svete Marije, koji u riznici dubrovačke stolnice čuvaju najvažnije gradske povlastice. Imenovanjem svjetovnjaka Tomazina de Saverea, kao prvoga školovanoga javnoga bilježnika 1278, postavljeni su temelji uređenoj notarskoj i kancelarijskoj službi u Dubrovniku. Tijekom idućih stoljeća, vlasti dubrovačke komune, potom Republike, donose odluke i odredbe kojima nastoje osigurati što bolju skrb za dokumente. Ukidanjem Dubrovačke Republike (1808) i gubitkom državne samostalnosti, na daljnji razvoj čuvanja i zaštite arhivskoga gradiva dijelom su utjecali francuski propisi o bilježničkim arhivima, a nakon 1814. austrijska politika prema arhivskom gradivu. Premda su od 1. siječnja 1812. g. na području negdašnje Republike trebali stupiti na snagu zakoni važeći u Francuskom Carstvu, pa i zakoni o arhivima (onaj od 25. lipnja 1794. g. o javnosti arhivskoga gradiva te onaj od 26. listopada 1796. g. o organizaciji pokrajinskih arhiva), za kratke francuske uprave Dubrovnikom (1808-1814), to moderno arhivsko zakonodavstvo nije primijenjeno. U duhu novih propisa o bilježničkim arhivima, ali i iz sasvim praktičnih razloga – kako bi se kancelar novoga suda zadužio za spise, arhivalije i vrijedne stvari – tadašnji sudski službenik u Dubrovniku Josip Chersa (Krša), po nalogu baruna Coffinhala, generalnoga komesara za pravosuđe u Ilirskim Pokrajinama, izradio je 1812. Generalni inventar knjiga i dokumenata koji se nalaze kod raznih sudova Dubrovačke općine. Na današnji dan, u noći s 5. na 6. ožujka1817. godine, izbio je požar u Kneževu dvoru, gdje se čuvalo gradivo središnjih organa vlasti bivše Dubrovačke Republike, pri čemu je dio izgorio, a zabilježeno je da su se arhivalije danima nakon požara raznosile po Gradu. Te 1817. godine Luka Ćurlica izradio je Generalni katalog knjiga i dokumenta, koji pripadaju arhivu bivšeg Državnog tajništva i drugih ukinutih organa nekadašnje Dubrovačke Republike. Na temelju toga kataloga, koji je poslan u Beč, Carsko-kraljevska tajna dvorska i državna kancelarija šalje popis gradiva prema kojem je već 1818. dio dokumenata poslan u Beč. Prema popisu što ga je izradio Ćurlica 1832-1835, najznačajniji dio gradiva Dubrovačkoga arhiva (orijentalni rukopisi, turske, ćirilske i latinske isprave) odnesen je godine 1833. u Beč. Ta akcija austrijskih vlasti bila je odraz opće politike u Monarhiji da se najvažnije arhivsko gradivo koncentrira u Beču. Veći dio toga gradiva po završetku Prvoga svjetskoga rata vraćen je Kraljevini SHS, ali ne u Dubrovnik. Pohranjeno je bilo u Srpskoj akademiji nauka u Beogradu, odakle su ga ponovno njemačke okupacijske vlasti u Drugome svjetskom ratu odnijele u Beč. Između 1946. i 1952. gradivo je (ali ne u cijelosti) vraćeno na svoje prvotno mjesto, u Državni arhiv u Dubrovniku. Zanimanje za dubrovačke arhivalije pokazao je povjesničar Konstantin Jireček, koji je novoutemeljenom Arhivskom vijeću u Beču pri Centralnoj komisiji za zaštitu spomenika (1894) predložio da se "četiri državna arhiva u Dubrovniku" (gradivo smješteno kod Okružnoga, potom Kotarskoga poglavarstva, gradivo suda, Financijske okružne direkcije i Pomorsko-zdravstvenog ureda) pridruže tzv. Političkom arhivu i tako sjedine. Njegovom je zaslugom 1891. za stalnoga arhivista imenovan Giuseppe Gelcich (Gelčić, Jelčić). I prije Gelcicha spisi su donekle bili sređeni, numerirani, paginirani i obilježeni natpisom "I. R. Archivium Ragusinum". Gelcich je proveo konačno spajanje svega arhivskoga gradiva i izradio prvi cjelovit popis Dubrovačkoga arhiva (Catalogus I. R. Archivi Ragusani, objavljen 1910. u Glasniku Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, XXII/1910, str. 537-588). Do srpnja 1952. Arhiv je bio smješten u prostorima Kneževa dvora, a tada se seli u palaču Sponza, gdje je i danas. (14) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 6. ožujka 1613. godine, u  Dubrovniku je rođen diplomat i polihistor, “Otac Domovine”  Stjepan Gradić. *Nakon što se zaredio za svećenika 1643., iste godine vratio se kući te uskoro postao kanonikom katedralnog zbora u Dubrovniku i zamjenikom dubrovačkog nadbiskupa. Od 1653. stalno je živio u Rimu i do smrti bio službeni diplomatski predstavnik Dubrovačke Republike pri Svetoj stolici. Najveće zasluge Stjepn Gradić stekao je u službi vlastite domovine. Ponajviše njegovu zauzimanju treba zahvaliti što su 1658. isusovci u Dubrovniku otvorili srednjoškolski zavod Collegium Ragusinum. Uložio je mnogo truda i diplomatske vještine u obrani dubrovačke pomorske i kopnene trgovine, koju su Mlečani nastojali onemogućiti. Osobite zasluge stekao je nakon katastrofalnog potresa (1667), tražeći na svim stranama materijalnu, stručnu i vojnu pomoć. Slao je u Dubrovnik stručnjake, novac, hranu, strojeve pa i oružje, izvlačio dubrovačke kapitale iz talijanskih banaka i osigurao međunarodnu političku i diplomatsku potporu Dubrovniku protiv turskih i mletačkih pritisaka i ucjena. S rimskim arhitektima izradio je plan o obnovi grada te predložio čitav niz dalekovidnih političkih, društvenih, gospodarskih, kulturnih i vjerskih reforma, koje su imale svrstati Dubrovačku Republiku u red najnaprednijih država. Za njegove zasluge Senat ga je 1680. htio imenovati dubrovačkim nadbiskupom, ali je on to odlučno odbio s obrazloženjem da kao običan svećenik u Rimu može bolje služiti domovini nego kao nadbiskup u Dubrovniku. (6)

Na današnji dan, 6. ožujka 1658. godine, u Dubrovniku je umropjesnik i diplomat Ivan Bunić Vučić. Bio je sudac za građanske sporove, član carinarnice, apelacije, providur, član Vijeća umoljenih i Malog vijeća, a pet puta bio je i knez Republike. Vlada mu je povjeravala i posebne, delikatne misije od značaja za Republiku.— Pjesništvom se Bunić bavio, najvjerojatnije, u mladosti. Najvažnija djela njegovog književnog opusa su kanconijer Plandovanja, koji završava slavljenjem dubrovačke slobode, te religiozni spjev Mandalijena pokornica, koja,nastala u slijedu talijanskih religioznih poema i Gundulićevih Suza sina razmetnoga, opjevava u tri cviljenja grijeh i pokajanje Marije Magdalene. (7)

Na današnji dan, 6. ožujka 1678. godine, u Dubrovniku je rođen pjesnik i pravni pisac Vladislav Gučetić, više puta knez Republike, član Vijeća umoljenih i senator, i vrstan sudac. Bavio se poviješću, pravom, jezikom i književnošću. Sebastijan Slade spominje ga kao autora djela »de recta senatorum electione«, što bi mogao biti spis o načinu izbora članova dubrovačkih vijeća. Također navodi da je on napisao čuveni predgovor Rastić–Gundulićevu djelu Chronica Ragusina, prvoj modernoj povijesti Dubrovačke Republike. (8)

Na današnji dan, 6. ožujka 1957. godine, u Zagrebu jerođen Mladen Kozina, automehaničar, trajno nastanjen u Dubrovniku. Poginuo je 5. listopada 1991. godine na Osojniku u neprijateljskom topničkom napadu, prilikom akcije izvršenja borbene zadaće, kao bojnik HV-e. (na visu Lupoglav kod Osojnika) (9)

Na današnji dan, 6. ožujka 1992. godine,  u Zagrebu je umro hrvatski muzikolog, glazbeni kritičar i leksikograf  Krešimir Kovačević, tijekom bogate karijere, srednjoškolski nastavnik u Dubrovniku, te zborovođa i dirigent u Zagrebu, Osijeku i Dubrovniku, gdje je 1950. utemeljio Gradski orkestar. (10) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, 6. ožujka 1991. godine, održan je zajednički sastanak devet dubrovačkih političkih stranaka i iznadstranačkih organizacija koje su djelovale na području dubrovačke općine, na kojem se raspravljalo o osnutku Srpske demokratske stranke (SDS-u). Donesena je zajednička deklaracija o političkom djelovanju stranaka, kojom se podržava suradnja sa svim strankama koje podržavaju suverenitet države Hrvatske, a isključuje suradnju s onim strankama koje ne priznaju legalnu i legitimnu izabranu vlast, teritorijalni integritet i suverenitet Hrvatske i odluke Hrvatskog sabora. Ovaj sastanak održan je samo nekoliko dana nakon što su u trebinjskom selu Ivanici 1. ožujka uspostavljene danonoćne srpske naoružane civilne straže i barikade. 5. ožujka 1991. godine, održan je sastanak Općinskog odbora HDZ-a na kojem se raspravljalo o SDS-u, i najaviosnutka Srpske demokratske stranke (SDS-a) u Dubrovniku, te se zaključilo da «ova stranka koja ne prihvaća suverenitet i Ustav Republike Hrvatske i odbacuju civilizacijske i demokratske norme, a donosi sa sobom uznemirenost, nered, provokacije i ekstremni vid djelovanja uobličen u drumskom razbojništvu i terorizmu, ne može i ne smije ući u dubrovačke prostore koji svojim slobodarskim, kulturnim i povijesnim zasadama uživaju ogroman ugled u čitavom svijetu», kao i to da « razuman građanin Dubrovnika srpske nacionalnosti zna da nije i ne može biti ugrožen ni na jedan način, te da nijedan neće prihvatiti dirigirani, boljševički velikosrpski scenarij mržnje i sveopćeg kaosa kojeg proklamira i nameće SDS». (11) 

Izvori i literatura:

(1) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 87

(2) HBL Stjepan Krasić (2002)

http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

 (4) CRKVENI KATOLIČKI KALENDAR

(5) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 87

(6) HBL Stjepan Krasić (2002)

http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(7) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

+ HBL Franjo Švelec i Dunja Fališevac (1989)

(8) HBL Nataša Bašić (2002)

(9) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -70-

(10) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(11) Jakša Raguž, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska, str. 56.57

(14) Arhivsko gradivo:  1. fond/ HR-DADU-425 Državni arhiv u Dubrovniku (stvaratelj)

Literatura:   Gelčić, Josip. Dubrovački arhiv, .str. 537-588.

Čremošnik, Gregor. Kada je postao dubrovački arhiv?, .str. 57-61.

Ćosić, Stjepan. Prinos poznavanju tajništva i arhiva Dubrovačke Republike, .str. 123-145

http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=3_1095

O emisiji Gradoplov

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Pročitaj više

Gradoplov
Gradoplov

HRT – Radio Dubrovnik — Kultura, sport, obrazovanje, društvo, život, obitelj, umjetnost

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Najave

Gradoplov

Ponedjeljak, 12.04.2021. 08:20 - 08:27

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 12. travnja 1516. godine, zaključeno je u Malom vijeću, da se obnovi boja i pozlata na slici sv. Vlaha nad vratima Ponte. ...

Gradoplov
Utorak, 13.04.2021. 08:20 - 08:27

Gradoplov
Srijeda, 14.04.2021. 08:20 - 08:27

Sve najave
Poslušajte
Nedjelja, 11.04.2021 08:20

Nedjelja, 11.04.2021 08:20

Subota, 10.04.2021 08:20

Subota, 10.04.2021 08:20

Petak, 09.04.2021 08:20

Petak, 09.04.2021 08:20

Četvrtak, 08.04.2021 08:20

Četvrtak, 08.04.2021 08:20