Zdravljak: Poremećaji prehrane - najsmrtonosnije psihijatrijske dijagnoze

Zdravljak: Poremećaji prehrane - najsmrtonosnije psihijatrijske dijagnoze

Najsmrtonosnije psihijatrijske dijagnoze su, vjerovali ili ne, poremećaji prehrane – prije svega anoreksija, odnosno izgladnjivanje radi mršavljenja, i bulimija, u kojoj se smjenjuju prejedanja i namjerno izazvana povraćanja, opet s istim ciljem – da budemo što mršaviji. O tome razgovaramo s psihijatricom dr. Vjerom Matković Ferreri.

Poremećaji prehrane su poremećene navike hranjenja koje imaju negativne reperkusije na fizičko i psihičko zdravlje, no tu se ne ubraja pretilost. Pretilost je izdvojena dijagnostička kategorija.

Iako se čini da su poremećaji prehrane moderni, novi, javljaju se uglavnom u razvijenom svijetu gdje ima obilje hrane. Oduvijek su se u raznim kulturama određene skupine izgladnjivale na putu do duhovnosti. Svetice, sveci, razni (kvazi)mudraci su mučenjem vlastitog tijela, ekstremnim isposništvom i kontroliranjem najosnovnijeg nagona - onog za hranjenjem - nastojali dosegnuti prosvjetljenje. Krajem prošlog stoljeća bilježi se značaj porast obolijevanja od poremećaja prehrane, a sada je, izgleda, malo stalo.

Dva su osnovna poremećaja prehrane: anoreksija i bulimijaAnoreksija znači gubitak apetita, pa zapravo to i nije pravi naziv jer je oboljeli u početku bolesti gladan. No, glad se napredovanjem poremećaja gubi. Javlja se obično u adolescenciji, daleko češće kod djevojčica (1:10), no ponekad se javlja i kod muškaraca. Javlja se i u odrasloj dobi, iako rjeđe. Učestalija je u nekim skupinama kao što su modeli, plesačice, gimnastičarke, hrvači – tamo gdje je važno biti niske tjelesne težine. No i kod sportaša se naglasak premješta s performansi na izgled.

Djevojka, obično normalne tjelesne težine ili blago povećane, na početku puberteta doživljava fiziološki porast masnog tkiva s nekih 16 na 25 posto, i onda dobije kritiku na račun izgleda ili je pak netko pohvali kada je slučajno ili namjerno izgubila na težini. Tako to obično započinje, ali ima i zrelih anoreksičnih žena. U nastojanjima da zadrže mladenački / dječački izgled, izgladnjuju se i 50-godišnjakinje.

Oboljela osoba počinje sve manje jesti, bira niskokaloričnu hranu, nerijetko postaje vegan ili makrobiotičar, uglavnom sklona je isključivosti. Puno vježba, trči i kreće se, ali ne radi postizanja sportskih rezultata niti dobre kondicije nego samo i jedino s ciljem da smršavi. Anoreksični pacijenti ponekad koriste laksative i diuretike ili namjerno izazivaju povraćanje (iako je to više karakteristika bulimičarki).

Kod anoreksije ne dolazi samo do gubitka masnog tkiva i do mršavog izgleda, već nastupaju promjene u svim organskim sustavima. Kosti gube gustoću (one se najviše izgrađuju u pubertetu, pa je taj gubitak koštane mase zapravo nenadoknadiv), mišići atrofiraju, koža postaje suha, po njoj se javljaju tzv lanugo-dlačice (karakteristika novorođenčadi), koža, osobito na dlanovima, dobije narančastu boju.

Žlijezde slinovnice se povećaju pa im lice, iako mršavo, izgleda široko. Ako je djevojka imala menstruaciju, ona izostaje ili, ako je poremećaj nastupio prije menarche, menstruacija niti ne započinje. Tijelo je u safe modeu, hibernira, zaustavlja se rast. Smanjuje se tjelesna temperatura, ne podnose hladnoću.

Crijeva sporije rade, djevojka je opstipirana; zbog atrofije sluznice i ono malo hrane što unese u sebe, ne apsorbira se. Kada pojede, osjeća napetost, napuhavanje, a možda neke probavne enzime i zauvijek izgubi, zbog čega se javlja intolerancija brojnih hranjivih sastojaka. Nastaju promjene srčanog ritma, usporenje pulsa (što u tom slučaju nije znak dobre kondicije), pad krvnog tlaka, a moguća je i nagla srčana smrt.

Javljaju se i poremećaji u funkcioniranju mozga, od onih na biokemijskoj razini (neurotransmitorski) do patoanatosmkih promjena – vidljiva je, doduše reverzibilna, atrofija mozga. Izgladnjivanje je adiktivno, pokreću se slični neurobiološki mehanizmi kao kod bilo koje druge ovisnosti.

Iako je izrazito pothranjena, anoreksična osoba sebe doživljava debelom - ima sasvim iskrivljen doživljaj svoga tijela. Patološki strah od debljanja dosiže sumanutu razinu. Razuvjeravanja, pozivanje na zdrav razum, ukazivanje na brojke na vagi ili konfekcijski broj, na odraz ogledalu - izazivaju gotovo suprotan učinak, idu joj na živce. 

U ostalim domenama funkcioniranja i testiranja realiteta nema distorzije, nema "ludila", sumanutosti.  Djevojke dugo u bolesti mogu dobro funkcionirati, budu odlične učenice, perfekcionistice, stroge prema sebi i drugima. Stoga se često ne prepozna prije nego što izmakne kontroli.

Gubitak na težini ili nedostizanje težine predviđene za dob i građu vrlo su striktni i precizni pokazatelji anoreksije. Indeks tjelesne mase niži od 17,5 kriterij je ekstremne mršavosti, odnosno težina niža od 85 posto normalne za visinu, dob i građu. Djevojka izbjegava obroke, sporo jede, jede "bez gušta", "prebire po pijatu", "popuje" o tome što je zdravo, a što nije. Postaje vrlo isključiva prilikom hranjenja.

Ponekad kao kompenzatorno ponašanje nakon obroka povraća, odlazi u toalet i zaključava se. Neke sate provode vježbajući, plesajući, gubeći kalorije. Mogu koristiti laksative i diuretike, čak i klizme. Paradoksalno su preokupirane hranom, sakupljanjem recepata, brojenjem kalorija, gledanjem kuharica. Stalno ruminiraju o hrani i hranjenju, no kad nešto pojedu, umjesto ugode, utjehe i ispunjenja, osjećaju sram, nelagodu i krivnju.

Kao uzroci anoreksije naglašavaju se vanjski utjecaji - medija, mode, standarda ljepote. To definitivno ima ulogu u nastanku poremećaja. Podložnije su mu žene jer još uvijek, unatoč emancipaciji, vanjski izgled žene važniji je od vanjskog izgleda muškarca.

Naše mjere se tijekom desetljeća povećavaju, a uzori su sve mršaviji. To generira sve veće nezadovoljstvo tijelom. Čini mi se da zadnjih godina to nekako jenjava, valjda zahvaljujući Kim Kardashian. No sada su cure zaokupljene selfijima, bildanjem stražnjica, botoksiranjem... što nije dobro, ali, za razliku od anoreksije, beauty sickness ne ubija.

Od psiholoških i karakteristika pogodnih za razvoj anoreksije, obično se radi o djevojkama s niskom razinom samopoštovanja, duboko nesigurnih i nezadovoljnih sobom i svojim tijelom, inače perfekcionisticama, s opsesivnim crtama. Nastoje uspostaviti kontrolu nad sobom (adolescencija je, kao i menopauza, period kada tijelo "podivlja") upravo kontroliranjem ishrane.

Bulimija se također češće javlja kod žena, odnosno djevojaka, i češća je od anoreksije. Obično započinje kod djevojaka normalne i blago povećane tjelesne težine. Imaju napadaje prejedanja u kojima gube kontrolu nad time što i koliko jedu. Ne uživaju u hrani, već je kompulzivno gutaju. Prejedu se do osjećaja prepunosti, praćenog krivnjom i sramom. Napadaji prejedanja obično se događaju noću, u samoći. Nakon toga slijedi kompenzacija izazivanjem povraćanja.

Obzirom da su najčešće normalne tjelesne težine, bulimija nije primjetna okolini, pa roditelji ne shvate da im kćer ima težak problem. Zbog učestalog povraćanja nastupa oštećenje jednjaka želučanom kiselinom, javlja se upala jednjaka, a moguće je krvarenje ili ruptura sa smrtnim posljedicama. Ponekad imaju na kažiprstu i srednjaku ožiljke od zuba (kako guraju prste da bi izazvale povraćanje), no one uvježbane povraćaju i bez guranja prstiju u usta. Poremećaji elektrolita i manjak kalija (zbog povraćanja, diuretika, laksativa) mogu izazvati aritmije, pa i iznenadnu srčanu smrt. Ponekad ih otkriju stomatolozi, zbog oštećenja zubne cakline.

Anorexia nervosa je psihijatrijska dijagnoza s najvećom smrtnošću. Pacijentica ne vidi da ima problem, odnosno mršavost joj je ego-sintona, pa se ne želi liječiti. Prvi cilj liječenja je izvući osobu iz smrtne opasnosti, dakle popraviti nutritivni status i nahraniti je. Ponekad, unatoč intenzivnom (obično prisilnom) liječenju kombinacijom psihijatrijskog i internističkog liječenja, ekstremna kaheksija vodi u smrt.

Nema psihofarmaka koji ciljano djeluje na anoreksiju. Iako je preokupacija tjelesnom težinom i strah od hrane zapravo psihotičan, antipsihotici nemaju djelovanja. Antidepresivi i anksiolitici (sedativi) mogu pomoći kod komorbidne depresije ili anksioznog poremećaja. No, kod ekstremno pothranjenih nužan je poseban oprez, a isto tako kod djece i adolescenata, jer antidepresivi nemaju jednak učinak kao kod odraslih - moguće je čak i povećanje suicidalnosti kod uzimanja antidepresiva.

U liječenje treba biti uključena obitelj, prvenstveno zato jer se radi o maloljetnicama ovisnim u svakom pogledu o obitelji. Nerijetko obiteljski odnosi generiraju smetnje kod najslabijeg člana. Ali treba sagledati i drugačije: teško bolestan član obitelji (prekrasna, zdrava cura, odlična učenica, koja je sebi utuvila u glavu da je debela i više ne želi jesti, tvrdoglava), na rubu smrti, teško poremeti obiteljsku dinamiku.

Svi poremećaji prehrane mogu se javiti u komorbiditetu s depresijom, pa niti suicidi nisu rijetki. Još značajniji komorbiditet su poremećaji osobnosti, obično granični. Jedini lijek za anoreksiju je hrana. Dokazano je da popravkom nutritivnog statusa, prestaju kognitivne distorzije, opsesivno razmišljanje i kompulzivna ponašanja.

Anoreksije i bulimije ima i kod muškaraca, no daleko rjeđe (plesači, boksači, hrvači se izgladnjuju da upadnu u kategoriju). No postoji poremećaj sličnih korijena i slične psihodinamike, a također s ozbiljnim posljedicama na psihičko, mentalno i društveno funkcioniranje. Javlja se rastući poriv za izgrađivanjem velike mišićne mase, mišićna dismorfija. Ne prezaju od uzimanja golemih količina jaja, krtog mesa, nadomjestaka u hrani (proteini, gaineri u pakiranjima koji više nalikuju pakiranjima deterdženata ili fasadne farbe), hormona (nepoznatog porijekla, većina je ilegalna, s interneta, s nepoznatim nuspojavama). Ne pada im teško provoditi sate u teretanama.

Ni to nije bezazleno, osobito što se tiče uzimanja anabolika, dakako s crnog tržišta, sumnjivog porijekla i sastava. Javljaju se akne, atrofija testisa, sterilitet, maligne bolesti, oštećenja jetre, srca pa i smrt. Visoko cijenjeno vanjsko obilježje - vitkost, mišićavost - dovode se do ekstrema (gdje je ljepota odavno nestala, zamijenila ju je karikaturalnost), što postaje opsesija i ogroman intimni problem.

Poremećaj prehrane je i kompulzivno prejedanje, binge eating - uzimanje velike količine hrane u kratkom vremenu bez uživanja. Među tzv. nespecificirane poremećaje prehrane spada i ortoreksija: restriktivni, izbjegavajući način hranjenja (ne govorim o moralnim ili vjerskim razlozima), kojeg karakteriziraju bizarne prehrambene navike. Naglasak je na "zdravoj" hrani, ma što god to značilo.

Nastanku ortoreksije zna prethoditi anoreksija, a kao društvenoj pojavi pogoduju joj različite moderne dijete (bez glutena, bez laktoze, samo sirovo). Pogođeni je uvjeren da mu nešto škodi, da neka hrana nije zdrava, pa izbjegava određenu hranu. Poremećaj je dvosmjerni: počnete li izbjegavati neku hranu, ta hrana zaista počne kasnije i smetati jer se gube probavni enzimi.

Zbog isključivosti u jelu gubi se društvena i hedonistička komponenta hranjenja. Brojne interakcije odvijaju se za stolom, za ručkom ili večerom, a pogođeni uskraćuje sebe i bliske osobe za značajan dio društvenog života i ugode. Da ne kažem da idu na živce kada drugima propovijedaju kako bi trebali jesti, kako je gluten otrov…

Roditelji i profesionalci koji rade s djecom i mladima ne bi trebali spominjati dijetu, već naglasiti zdravu ishranu i rast tijela. U odgoju ne bi trebali stavljati naglasak na ljepotu, pa čak niti na uspjeh, ne njegovati kompetitivnost, već trud i upornost. Ukratko, pohvalite nekoga jer je drag i dobar, bolje nego jer je lijep i pametan.

----------------------

Dr. Vjera Matković Ferreri, psihijatrica i specijalizantica neurologije u KBC-u Rijeka

 

----------------------

U sljedećoj emisiji govorimo o ovisnostima – od onih "klasičnih" kao što su ovisnost o cigaretama, alkoholu i drogama, pa do onih koje često ne doživljavamo ozbiljnima i razornima, a one to itekako jesu, poput ovisnosti o kupovanju, kocki, seksu, videoigrama, internetu, društvenim mrežama, pornografiji… 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Zdravljak: Poremećaji prehrane - najsmrtonosnije psihijatrijske dijagnoze

O emisiji Zdravljak

Nakon proljetne serije emisija o prevenciji tjelesnog zdravlja, koju smo radili u suradnji s dr. Tonijem Valkovićem, jesensko izdanje "Zdravljaka" posvećujemo mentalnom zdravlju, uz pomoć dr. Vjere Matković Ferreri, psihijatrice iz KBC-a Rijeka. Emisiju uređuje i vodi Tajana Petrović Čemeljić.

Pročitaj više

Komentari

Zdravljak
Zdravljak

HRT – Radio Rijeka — Obrazovanje, znanost

Nakon proljetne serije emisija o prevenciji tjelesnog zdravlja, koju smo radili u suradnji s dr. Tonijem Valkovićem, jesensko izdanje "Zdravljaka" posvećujemo mentalnom zdravlju, uz pomoć dr. Vjere Matković Ferreri, psihijatrice iz KBC-a Rijeka. Emisiju uređuje i vodi Tajana Petrović Čemeljić.

Najave
Zdravljak: Bolesti ovisnosti - od cigareta i alkohola do kompjutora i pornografije

Zdravljak: Bolesti ovisnosti - od cigareta i alkohola do kompjutora i pornografije

Četvrtak, 15.11.2018. 18:05 - 18:30

Nakon što smo govorili o demenciji, spavanju, depresiji, žalovanju i poremećajima prehrane, danas su na redu ovisnosti – od onih "klasičnih" o duhanu, alkoholu ili drogama, pa do onih o ...

Sve najave