Arhiva slušaonice - Ogledi i rasprave

Razmišljanja o ekonomskoj monomaniji suvremenog svijeta

Slušamo ogled „Razmišljanja o ekonomskoj monomaniji suvremenog svijeta“, u kojemu politolog i geopolitičar Jure Vujić ukazuje na okolnost da u suvremenome globaliziranom svijetu ekonomija prevladava u svim segmentima društva (kultura, umjetnost, društveni život ...) te upravlja političkom sferom, tako da se zaista može govoriti o demoniji ekonomije. Autor napominje da je antimoderna kritika upravo bila usmjerena protiv mita neprestanog napretka i sve većeg tehnološkog postignuća što ih je krajem 19. i početkom 20. stoljeća utjelovljavao modernitet Amerike. Koncept „Homo economicusa“ svojstven je i marksizmu i kapitalizmu pa je zato svojevrsna fikcija. Političar i politološki pisac Hermann Scheer smatra da postoji zapadnjački fundamentalizam koji u jedinstvenu smjesu pokušava spojiti racionalizam, univerzalistički moralizam, relativizam i antihistoricizam. Taj je fundamentalizam hiperindividualistički i izaziva moralni pad. Zapadnjački hipersubjektivizam pati od onog što Scheer naziva „ekonomska monomanija“, a ta se sintagma odnosi na opsjednutost ekonomijom koja uzrokuje disoluciju uzvišenog koncepta politike. Takvo stanje dobro održava opće stanje inverzije vrednota i svjetonazora u zapadnoeuropskome svijetu. Jedinstvo heterogenih poruka i tematika „ne proizlazi iz postojanja pozitivnih i realnih karakteristika, nego iz njihove opreke, antagonizma između prijatelja/neprijatelja, prema teoriji Carla Schmitta“, zaključuje Jure Vujić. Tekst je odabrao Marito Mihovil Letica. Urednica: Manuela Frkić Žaja.

O (ne)znanstvenosti filozofije

Emitiramo ogled „O (ne)znanstvenosti filozofije“ autora Boška Pešića, doktora filozofije. Problem znanstvenosti odnosno neznanstvenosti filozofije ovdje zapravo ispostavlja pitanje može li se Hegel u današnjem određenju filozofije prema znanosti uzeti mjerodavno. „Više nema nikakve dvojbe da problem mjesta filozofije u klasifikaciji današnje znanosti počiva na prešutnom stajalištu da filozofija i ono o čemu ona govori nikada u cijelosti ne može postati predmet kojim se ovladava. U većini slučajeva scijentometrijskoj analizi problematični su rezultati filozofskih istraživanja koji se opiru kvantitativno izraziti tek u obliku bibliografsko-statističke produktivnosti“, kaže autor i naposljetku zaključuje da svijet kao cjelina svega bića nikada ne može postati predmet izračuna fizike, kao što i svakoj znanstvenoj terminologiji kojoj je jedino stalo do tehnički precizne jezične razrade, uporno izmiče ono što se jezično još nije konstituiralo u beskonačnosti bića. Nije riječ o odbijanju prilagođavanja na objektivne životne uvjete koje je sa sobom revolucionarno uveo znanstveno-tehnički napredak, nego o tome da se „u pravom dosegu sagledaju okviri samokonstrukcije, onoga što je Husserl nazivao svijetom života, horizontom predznanstvenog iskustva, i čije je znanstveno zanemarivanje, gledano i iz današnje perspektive, s pravom proglasio krizom smisla znanosti, usprkos rapidnosti njenog svestranog napredovanja“. Tekst je odabrao Marito Mihovil Letica. Urednica: Manuela Frkić Žaja.

O (ne)razumljivosti filozofije

Slušamo ogled „O (ne)razumljivosti filozofije“ autora Boška Pešića, doktora filozofije. Je li moguće o filozofiji, kao nečemu što se može pojaviti nerazumljivo, promišljati i razgovarati, pita se autor te napominje da je problem verbalizma stari problem u filozofiji. Diogen Laertije uporabljuje riječ „dysnoetos“ da bi objasnio koliko je teško razumjeti Heraklitovo djelo „O prirodi“. U filozofiji, kako bi rekao Nietzsche, jezik i stil nisu nešto odvojivo od stvari, nego ono što bitno pripada stvari. Iz nastojanja filozofije da običnim izrazima dade specifično i precizno značenje kasnije će proizaći ono što filozofi običavaju nazivati „strogoćom mišljenja“. Stvaranje preduvjeta za preinaku filozofske poduke, koja bi trebala dovesti do veće razumljivosti filozofije, može početi već s jasnim razgraničenjem filozofije kao informacije i filozofije kao formacije, ističe Boško Pešić te zaključuje da filozofija koja se naizgled nekom dobronamjernom prilagodbom svede na filozofsku informiranost „redovito skončava nužno kao jalova uniformnost znanja stvorenog preciznom obradom i manipulacijom njezinih pravovaljanih 'podataka'. S druge strane, rezultat formacije nedvojbeno se prepoznaje preko svijesti da filozofirati znači ne pripadati nikomu, a opet to nepripadanje iskazivati na osobit način pripadanja, naime, kao pripadanje slobodi, koliko god ona isprva i uvijek iznova sebe pokazivala nerazumljivom.“ Tekst je odabrao Marito Mihovil Letica. Urednica: Manuela Frkić Žaja.

Finlandizacija Europe

Ogled finske spisateljice Sofi Oksanen

Fysiks group

O tome kako je skupina fizičara pokušala promišljati suvremenu fiziku nakon prestanka Hladnoga rata.

O uzročnosti u filozofiji i ekonomiji

Dr Željko Ivanković raspravlja o shvaćanju kauzalnosti u ekonomiji i filozofiji.

Lisa Moren: Algoritamsko zagađenje

Umjetnost ponavljanja

Koja je funkcija ponavljanja u izvedbi nekog glazbenog djela? Kako se repetitivni postupak primjenjuje u praksi, te kako se on odražava na proces slušateljevog emotivnog unošenja pri susretu s određenim djelom? Današnja emisija posvećena je upravo tom, odavno prepoznatom ali nedovoljno objašnjenom fenomenu, karakterističnom prije svega (ili gotovo isključivo) za glazbenu umjetnost. Na redu je ogled pod nazivom Stuck on Repeat: Why We Love Repetition koji je profesor glazbe, urednik, novinar i kritičar Tom Service objavio u listu Guardian u travnju 2016.

Funkcioniranje njemačke "kancelarske demokracije"

Emitiramo ogled „Funkcioniranje njemačke 'kancelarske demokracije'“, koji je napisao Gojko Borić, novinar, publicist i dugogodišnji urednik RTV postaje Deutsche Welle. Autor govori o Angeli Merkel, donedavnoj predsjednici njemačke Kršćansko-demokratske unije (CDU-a) i još uvijek moćnoj kancelarki treće po razvijenosti industrijske sile u svijetu, Njemačke, koja i politički dominira u Europskoj uniji. “Bude li joj uspjelo biti na čelu vlade i bez stranačke dužnosti, bit će to velik osobni pothvat gospođe Merkel, ravan njezinoj dosadašnjoj 'bezalternativnosti' (njezin termin 'alternativlos') u njemačkoj visokoj politici“, napominje Gojko Borić te kaže da će mnogo toga, već u bliskoj budućnosti, ovisiti o djelovanju nove predsjednice Kršćansko-demokratske unije Annegret Kramp-Karrenbauer, koja bi, možda prije nego što trenutačno izgleda, mogla postati kandidatkinjom za kancelarku Njemačke. „No dok se to ne dogodi, za kormilom vlasti čvrsto stoji sadašnja predsjednica njemačke vlade Angela Merkel čija je velika zasluga da je Anagret Kramp-Karrenbauer uopće postala čelnicom najveće njemačke stranke, Kršćansko-demokratske unije. A vjerojatno najvažnije u ovoj priči o njemačkoj 'kancelarskoj demokraciji' jest činjenica da se prijelazi od jednog do drugog kancelara, bez obzira na njihovu stranačku pripadnost, događaju bez lomova i da se novi predsjednik vlade određeno vrijeme 'zagrijava' na ostavštini svojega prethodnika“, zaključuje Gojko Borić. Tekst je odabrao Marito Mihovil Letica. Urednica: Manuela Frkić Žaja.

Hannah u zemlji čudesa

Slušamo ogled Zorana Brajevića „Hannah u zemlji čudesa“ u kojemu se autor dohvaća fenomena nacističkoga nepojmljivog zla, koje neki pokušavaju objasniti tvrdeći da su nacisti u tim zlodjelima bili vođeni okultnim i demonskim silama. Ne slažući se s takvim objašnjenjima, autor napominje da je svijet bio razočaran kada je znamenita politologinja i filozofkinja Hannah Arendt okarakterizirala Adolfa Eichmanna kao „običnog činovnika sličnog nama“, koji iz jednostavne kancelarije učinkovito upravlja birokratskim i logističkim mehanizmima potrebnima za prijevoz Židova i ostalih tzv. ne-arijevaca do konačnog odredišta – logora i masovnog istrebljenja. Autor napominje da ga je televizijski kanal National Geographic uspio vrlo neugodno iznenaditi: susrevši se s naslovima emisija – „Hitler's Jurassic Monsters“, „Nazi Temple of Doom“, „Nazi Underworld“, „Himmler's SS Cult“ i „Nazi Occult Conspiracy“ – ostao je zatečen. Zoran Brajević nadalje nas upoznaje s motivima pisanja ovog ogleda: „'Nacistička večer' National Geographica djeluje kao neka zemlja čudesa u sklopu koje je Himmler smješten u okružje kojeg se ne bi posramio ni čarobnjak Saruman iz 'Gospodara prstena'. Zadatak ovog eseja jest odgovoriti na dva pitanja: Prvo, zašto smo uopće bili nezadovoljni običnim činovnikom i njegovim banalnim zlom? I drugo, što ubojicu čini više ubojicom: njegova eventualna sličnost nama ili njegova različitost od nas?“ Tekst je odabrao Marito Mihovil Letica. Urednica: Manuela Frkić Žaja.

Koje vrste umova postoje?

Daniel Dennett raspravlja o osnovnim temama filozofije uma.

Emisija 07.02.2019.

U večerašnjoj emisiji čitamo esej znamenitog francuskog filozofa Alaina Badiou pod naslovom "Istina i pravda", u prijevodu Ozrena Pupovca. U sklopu razvoja vlastite filozofije politike, koja je posljednjih dvadeset godina postala globalno poznata i prepoznatljiva, autor pokušava na normativni način uspostaviti odnos nekih temeljnih političkih kategorija

Od antropologije žena do rodne ideologije

O vezi uma i jezika

Filozof Daniel Dennet raspravlja oshvaćanju jezika u kontekstu filozofije uma.

SVEMIRSKA TAMNA MATERIJA

Misterij kao filozofski pojam

Maj 68. u svjetlu Lacanove dijalektike perverznog

O zlu

Bog, čovjek i bogočovjek

Slušamo ogled „Bog, čovjek i bogočovjek u djelima Jordana Petersona i Yuvala Noe Hararija“ koji je napisao teoretičar književnosti Matija Štahan. Godine 2018. na svjetskome su se tržištu ideja i publicističkih naslova pojavile dvije značajne knjige, svojevrsni priručnici za uvod u misao svojih autora, po mnogočemu srodnih naslova, ali i suprotstavljenih sadržaja. Riječ je o „12 pravila za život: Protuotrov kaosu“ kanadskoga psihologa Jordana Petersona i knjizi „21 lekcija za 21. stoljeće“ izraelskoga povjesničara Yuvala Noe Hararija. Matija Štahan smatra da upravo iz svojstvene im, eksplicitne ili implicitne, hijerarhizacije dihotomije „red–kaos“ možemo uspostaviti istinsku distinkciju između mislioca okrenutih prema religijskomu mišljenju i mislioca okrenutih protiv takvog mišljenja. „Onaj tko vjeruje da se red nalazi unutar nadređenog mu kaosa, poput Hararija, istodobno ne može vjerovati i u Boga – osim, eventualno, sebe sama kao boga – dok onaj tko vjeruje kako se kaos nalazi unutar višega reda, izjašnjavao se vjernikom ili ne, samim svojim poimanjem svijeta, poput Petersona, demonstrira minimum vjerničke svijesti“, zaključuje Matija Štahan. Tekst je odabrao Marito Mihovil Letica. Urednica: Manuela Frkić Žaja.

Razmatranje o aristotelovskim uzrocima

Objavljujemo ogled magistra filozofije Marita Mihovila Letice „Razmatranje o aristotelovskim uzrocima“. Autor se osvrće na Aristotela koji ističe da čovjek samo onda nešto zna u bezuvjetnom smislu, a ne na sofistički način, kada poznaje uzrok zašto to nešto jest upravo tako kako jest. „Aristotelu imamo biti zahvalni na pronicavom i obuhvatnom objašnjenju promjena (kretanja) s pomoću četiriju uzroka“, ističe autor i zaključuje: „Upravo je spoznavanje uzroka za Aristotela ona toliko tražena dodirna točka duha i svijeta. Filozofiju je Aristotel odredio kao znanost o posljednjim uzrocima, a pod uzrocima je razumijevao nešto posve drugo od onoga što se pod pojmom 'uzrok' danas uobičajeno shvaća. Na pitanje 'Zašto?' Aristotel je razložno ponudio različite vrste odgovora, a u korijenu svih četiriju vrsta tih odgovora razaznaje se filozofovo čvrsto uvjerenje da nespoznatljivost pojavnoga svijeta može biti nadiđena jedino utemeljenim kauzalnim objašnjenjima, objašnjenjima uzrokâ – bez kojih bi svijet i život bili za čovjeka neshvatljivi, a spoznaja, kako znanstvena tako i svagdanja, otežana ili štoviše nemoguća.“ Urednica emisije: Manuela Frkić Žaja.