Projekt ARHIV RENATO PERNIĆ

Budimir Žižović, urednik edicije Arhiv Renato Pernić

ARHIV RENATO PERNIĆ

 

Projekt ARHIV RENATO PERNIĆ počiva na rezultatima ustrajnoga etnomuzikološkog rada Renata Pernića (1938.-2002.) koji je više od trideset godina bio glazbeni urednik na Radio Puli. Zahvaljujući tom pothvatu nastala je jedinstvena zbirka glazbenih zapisa, kao bitno obilježje života jedne zanimljive regije, kakva je Istra. Riječ je o zbirci kojom se, osim Istre, malo koja regija u Europi može pohvaliti. Renato Pernić marljivo je i vrlo stručno prikupljao i snimao građu koja se, među ostalim mjerilima, može iskazati i s gotovo dvije tisuće obrađenih snimaka.

Cijeli svoj radni vijek posvetio je istraživanju glazbene tradicije, koja u osnovi ima istarsku ljestvicu, i svih varijacija koje su iz nje proizašle u različitim dijelovima Istre. Od 1963. godine, sa svojim ton-majstorom, Branimirom Paićem, redovito je zbog svojih radijskih emisija obilazio obitelji, mjesta, sela, gradiće i snimao tradicionalne pjesme u dvoglasju, svirce na roženicama, mihu, sviralama, bajsu, vijulinu... i majstore koji su te instrumente izrađivali. Moglo bi se nedvojbeno reći da nema kuće u Istri, u kojoj se njeguje narodna glazba, koju Renato Pernić i Branimir Paić barem jedanput nisu posjetili.

Pritom je Pernić pomno bilježio sve relevantne podatke i pojedinosti koji su zbirci davali znanstvenu etnološku vrijednost, a poslije je to rezultiralo i knjigom MEŠTRI, SVIRCI I KANTADURI.

Taj njegov sistematičan pristup olakšao je cjelokupan posao u vezi s digitaliziranjem Arhiva, sređivanjem cijele građe i reprezentativnog odabira za kolekciju od 20 CD-ova, kolekciju koja se počela stvarati 1963. godine, a obuhvaća 500 originalnih snimki pjesama i interpretacija.

Glazbeno- istraživački nerv sigurno je nosio u sebi i po obiteljskoj tradiciji, ali poticaj za stvaranje tako opsežne građe, za selektivan i stručan pristup istraživanju, dao mu je, još u vrijeme studiranja, njegov mentor Ivan Matetić Ronjgov koji je i sam 1925. godine objavio radove „O istarskoj ljestvici“ i „O bilježenju istarskih popijevki“. Poslije je taj stručni i prijateljski utjecaj preuzeo Slavko Zlatić, istaknuti glazbenik, skladatelj i dirigent. Mnogo su zajedno radili na lokalnim osobitostima tradicionalne istarske glazbe. Osim toga, pokrenuli su i poduprli mnogobrojne glazbene manifestacije i smotre, a poslije ih je Pernić i proširio. Tako su, u poplavi suvremene glazbe, spasili i očuvali tu tradiciju te dali poticaj i mladima da se njome bave. Program Radio Pule i Hrvatskoga radija bio je nezamisliv bez Pernićevih emisija, koje su uza sve suvremene zahtjeve, imale jednu dinamičnu, živu i posve prihvatljivu osobitost. A muzička osobitost Istre potvrđena je i time što je istarsko dvoglasno pjevanje i sviranje na istarskoj ljestvici stavljeno na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske kulturne baštine u Europi.

 

Sve što je Renato ostavio u baštinu, HRT Radio Pula je sačuvala i o tome skrbi. Nakon njegove smrti 2002. godine odlučeno je da cjelokupnu građu treba sistematizirati, presnimiti uz pomoć digitalne tehnologije i dati joj veću društvenu i kulturnu dimenziju. Tonske su vrpce ograničenog trajanja i praktički nedostupne izvan radijskog emitiranja, a suvremena radijska tehnika više ih i nije bila u mogućnosti rabiti. Prijetilo im je propadanje. Odlučeno je da se pokrene projekt ARHIV RENATO PERNIĆ.

Zahvaljujući financijskoj pomoći Odjela za kulturu Grada Pule i Istarske županije Radio Pula uskoro je započela presnimavati tu opsežnu građu i izdavati po jedan ili dva CD-a s reprezentativnim odabirom. Odabir snimki radio je Daniele Pernić, a digitalnu obradu Aldo Spada.

Prigodom ukupnoga presnimavanja, digitalna obrada bila je usmjerena u dva smjera; jedan je bio da se presnime sve nesavršenosti koje su proizlazile iz snimanja nagrom na terenu, sazvučja iz dvorišta ili iz kuće na selu, koja se vrlo često nisu mogla izbjeći; i drugi da snimke budu pročišćene i uredno tonski obrađene.

Uredničko vijeće tada: Edi Cukerić, Marino Jurcan, Bruno Krajcar, Dario Marušić, Branimir Paić, Daniele Pernić, Ludvik Slana, Aldo Spada i inicijator projekta i urednik edicije, Budimir Žižović, redovito je dogovaralo dinamiku i smjer rada. Vrlo važnu organizacijsku i administrativnu potporu, od samog početka, Uredničkom je vijeću davala Vesna Ivetić. Prilike u posljednjih nekoliko godina usporile su završetak edicije, planirane na 20 CD-ova, ali ona je sada konačno pred nama.

I dok je nastajala već je bio zavidan interes pojedinaca za pojedinim primjercima CD-a, jer je HRT Radio Pula, kako su CD-ovi izlazili, priređivala prezentacije po mjestima u Istri i na sajmu knjiga u Puli. Interes su iskazivale mnogobrojne glazbene, edukativne i akademske institucije u Europi i svijetu. Stoga je već slijedilo nekoliko reizdanja, a bit će ih i ubuduće. HRT je kao osnovni vlasnik preuzeo brigu nad Arhivom Renato Pernić. Arhiv, zajedno s edicijom od 20 CD-ova, opće je kulturno dobro koje će poslužiti daljnjim proučavanjima, istraživanjima i obradama. S njime HRT i Radio Pula pridonose očuvanju kulturne baštine Istre i Hrvatske.

 

 

Arhiv Renato Pernić
Arhiv Renato Pernić

HRT – Radio Pula — Glazba, kultura

Arhiv Renato Pernić projekt je pokrenut 2002. godine kako bi se očuvao dio arhivske građe Radio Pule - narodna glazba snimana po istarskim selima - koju je radeći kao glazbeni urednik sačuvao Renato Pernić. Na Radio Puli se presnimilo i sistematiziralo ove snimke, a dio njih tiskan je na 20 CD-ova.