Legendarni radijski voditelj i glazbeni urednik Zlatko Turkalj Turki:

Legendarni radijski voditelj i glazbeni urednik Zlatko Turkalj Turki: Legendarni radijski voditelj i glazbeni urednik Zlatko Turkalj Turki:

“Sve se mijenja, ali glas ostaje duša radija” Popularni glazbeni urednik, radijski voditelj, promotor domaće glazbe i recentni urednik Zabavnog programa Hrvatskog radija karijeru počeo sa 16 godina. Zlatko Turkalj Turki! !

Da mu se ime nađe među pitanjima Milijunaša, garant bi bilo ono tamo negdje na početnim razinama kad se prepreke lako prelaze, jer za Turkija znaju svi, makar mu godina i nije puno. 

Zato je ostavština njegova već sada velika. Zlatko Turkalj Turki dobri je duh hrvatske glazbe, glazbeni urednik, radijski voditelj, promotor domaće glazbe i recentni urednik zabavnog programa Hrvatskog radija. Idealan za pokušaj skiciranja lika i djela, pri čemu je, barem autoru ovog teksta, iznimno značajan podatak da su obojica prije novinarske karijere pokušali studirati – kemiju!

 

Elem, koja je to tajna veza kemije i novinarstva. Turkalj tu dilema i nema.

– I za jedno i za drugo važni su elementi koje spajamo. Treba paziti na doziranje, prema točnoj formuli voditi računa da ničega ne bude premalo, ali niti previše. I za jedno i za drugo treba imati dobar osjećaj i mjeru. Ako se dogodi željena, očekivana reakcija onda je u laboratoriju eksperiment uspio, odnosno eter je dobio dobru slušanu radijska emisiju – detektira Turkalj.

 

Radijska revolucija

Predaja kaže da je Turkalj radijsku karijeru počeo sa svojih 16, da je praktički ušetao u jednu radijsku postaju, fascinirao nazočne izgovorenim i ostao. Samo, ispravlja nas Turkalj, počelo je sve i ranije.

– Radio Zagreb – Prvi i Drugi program – počeo sam intenzivno slušati s devet godina. Znao sam nazive i termine svih emisija koje su emitirali, posebno kada su na rasporedu bile glazbene emisije.

To je vrijeme kada sam o glazbi učio slušajući radio i sve novitete s radija snimao na kasete. Radio je u to vrijeme bio jedini pravi izvor informacija i svaka riječ voditelja – urednika bila je važna.

Sjećam se da u osnovnoj školi malo tko od mojih vršnjaka je poznavao glazbu i rad Stevieja Wondera, Davida Bowieja, Pink Floyda, Fleetwood Maca ili recimo Petera Gabriela. A ja sam već imao dobru kolekciju njihove glazbe snimljenu na kasetama, a uz u svojoj bilježnici i dosta zabilježenih informacija o njima koje sam saznao slušajući radio Zagreb – prisjeća se Turkalj.

Veli da je još kao klinac radijski program slušao tako da mu je sve bilo važno: od sadržaja emisije, načina vođenja, glazbe do opreme emisije jinglovima.

– U 80-ima uz programe radio Zagreba počeo sam slušati RVG, Radio Velika Gorica, koja je imala dosta programa koje su uređivali DJ, a i njihov način vođenja programa u to vrijeme bio je drugačiji, puno dinamičniji i ležerniji. RVG je u to vrijeme baš bio radijska revolucija i moj veliki san – priznaje Turkalj.

Šteta bi, međutim, bila ne vratiti se još samo koračić unatrag prije nego otvorimo poglavlje RVG-a. Čast RVG-u, ali nije to Turkalju bila njegova prva radiostanica. Imao je on iskustvo radijskog programa i prije i to zahvaljujući ekipi iz kvarta.

– Napravili smo od starih tranzistora odašiljač i emitirali program koji se čuo u pet ulica. Svi su znali za nas jer kada bi uključili našu tehnologiju, dobar dio bi imao TV smetnje, a čulo bi se nas i na TV-u i na više frekvencija. Tako da smo svima bili dragi, hahaha. Zato smo pazili na vrijeme emitiranja da kojim slučajem ne smetamo roditeljima dok gledaju Dnevnik – smije se Turkalj.

Music pub

Elem, izuzmemo li ovaj kvartovski podvig, prvi njegov radijski pokušaj bio je RVG. Presudila je audicija za koju se, priznaje, ozbiljno pripremao.

– Imao sam veliku tremu, jer na radiju me je dočekao Borivoj Zimonja u to vrijeme jedan od najboljih radijskih urednika i voditelja. U režiji sam ostavio ploče i ušao u studio i počelo je snimanje. Nakon desetak minuta tonski realizator Stjepan Ivaci zaustavio je snimanje, meni u slušalice rekao: »Dobro, bit će dosta!«

Ja sav pod adrenalinom mislio sam da je to kraj. Kada sam došao u režiju, on je Zimonji rekao: »Evo ti snimka, ovaj dečko ti je odličan i može sutra ići u program.« Zimonja je na to rekao da se slaže i da će me kontaktirati čim snimku preslušaju i ostali članovi ekipe. I to je to. Dio njihove ekipe, u zlatno vrijeme RVG-a, bio sam do 1997. – veli Turkalj.

U startu je Turkalj svu svoju pažnju usmjerio na domaću glazbu. Pače. Među prvima je, ako ne i prvi koji zove goste u studio, ‘tjera’ ih na živi nastup, daje priliku neafirmiranim izvođačima. Prvi je javnosti predstavio ET, Maju Blagdan, Divasice, Coloniu, Gibonnija…. Njegov »Music pub« ne da postaje slušan i njega čini poznatim, već evo i dan danas traje.

– RVG je imao taj posebni stil vođenja programa koji je bio ležerniji, ali koji je tu ležernost dopuštao samo ako je urednik bio dobro pripremljen i u potpunosti vladao materijom o kojoj govori.

Glavni adut programa bio je i stalni kontakt sa slušateljima. Zato si uvijek morao biti dobro informiran, koncentriran i brz na riječima. Premda sam radio reportaže, priloge i javljanja za sve dijelove programa glazba mi je uvijek bila najbliža jer sam i sam svirao gitaru i pjevao.

Emisija »Music Pub« koju sam predložio ekipi 1989. bila je zamišljena i u početku realizirana kao talk show u kojem su gostovale poznate osobe iz javnog i kulturnog života koje su uz ležeran razgovor birale svoje najdraže pjesme, a uz to obavezno i nešto uživo i otpjevale.

Nakon prve sezone emitiranja postao je jedina radijska glazbena emisija koja je predstavljala popularne, ali mlade neafirmirane glazbenike tako da je akustični nastup u uživo bio obavezan, sastavni dio talk showa.

Pored toga od prve emisije u Music Pubu se uvijek razgovaralo, komentiralo i raspravljalo samo o glazbi, glazbenim događajima i problemima. Tako da je puno toga citirano u novinama, ali i televizijskim emisijama – kazuje Turkalj.

 

Prva nagrada

Spomen na »Music Puba« i same početke čine svoje. Priznaje Turkalj kako danas, kada razmišlja o počecima i svemu što je realizirao kroz svoj rad, najviše mora biti zahvalan ljudima koji su mi dali priliku, tonskim realizatorima s kojima sam radio i nevjerojatno talentiranim i posebnim ljudima kojima sam bio okružen. A tu su i to su ljudi poput Zdenka Runjića, Nikice Kalogjere, Olivera Dragojevića, Arsena Dedića, Dina Dvornika, Đorđa Novkovića, Kreše Blaževića ….

– Najvažnije priznanje za svoj rad uz vjerne slušatelje, svakako mi je povjerenje glazbenika i autora, koji sa zadovoljstvom dolaze u emisije i koji mi redovito šalju demo snimke na preslušavanje i zajedničko komentiranje.

Prva godišnja glazbena nagrada »Music Puba« održana je 1992. godine u klubu Amazona, koji je za vrijeme Domovinskog rata služio i kao sklonište. To je bila prva domaća glazbena nagrada koja je obuhvaćala rad glazbenika kroz cijelu godinu uključujući diskografska objavljivanja, uspjeh na top listi, medijsku aktivnost, festivalske nastupe i koncerte.

Te 1992. prve godišnje glazbene nagrade dobili su mladi izvođači Gibonni, Electro Team te poznati Daleka obala, Josipa Lisac, Animatori… – ističe Turkalj.

Karijera je duga, više je tu godina nego što ih u mlade naše države ima. Pamte se uz »Music Pub« i »Topoteka«, »Detektivska agencija«, »Turki party«, a »Music Pub« i danas veseli ponedjeljkom na Drugom programu HR-a.

Slušaj Hrvatsko

No, koliko se kroz godine mijenjao radio kao medij, koliko se mijenjala domaća glazba, koliko se na koncu mijenjao voditelj!?

– Radio kao medij stalno se mijenja dolaskom nove tehnologije, ali jedno uvijek ostaje to je glas, duša radija. Uvijek će biti važno tko je za mikrofonom, kako se obraća slušateljima i gostu, što govori i na koji način. Pjesma koja svira na radiju može vam se sviđati više ili manje, ali nećete promijeniti radiostanicu ako vam se sviđa osoba koja je za mikrofonom, ako vas zanima što će sada na svoj način reći ili što će sljedeće pitati gosta – ne dvoji Turkalj.

Što se pak domaće glazbe tiče, vrijedi se možda ponajprije podsjetiti kako je upravo Turkalj pokretač akcije »Slušaj Hrvatsko«.

– Akcija »Slušaj Hrvatsko« bila je moja reakcija na stalno omalovažavanje domaćih autora i izvođača. To stalno uzdizanje u visine stranih izvođača koji pjevaju na engleskom. Najžalosnije je bilo to što njihova produkcija, a još manje stihovi kad se prevedu na hrvatski nisu bili bolji od onoga što je nudila hrvatska glazbena industrija – kratko i jasno će Turkalj.

Čudan je taj odnos hrvatske publike i domaće glazbe. Kritični su slušatelji preko svake mjere, a opet kad krene kakav Eurosong navija se bez obzira na sve. Ovu priredbu Turkalj godinama prati kao radijski profesionalac i znao o njoj skoro pa sve.

– Eurosong me uvijek zanimao kao profesionalca. Naime, puno toga sam o radijskoj i televizijskoj tehnologiji naučio gledajući izbliza kako se priprema i kako nastaje najveći godišnji audio i video event.

Eurosong je svojevrsna prezentacija najnovije radijske i televizijske tehnologije, a uz to i odlična prilika za upoznavanja tehnologije rada kolega iz ostalih velikih medijskih kuća. Imao sam priliku biti u ulozi novinara i komentatora kada je hrvatska na ta natjecanja dolazila s odličnim pjesama i bila ozbiljan favorit natjecanja.

Za Eurosong mnogi će reći da ga ne prate i da ih ne zanima, ali točno znaju što se je dogodilo i tko im se nije sviđao. Problem natjecanja danas je najviše u tome što postoji velika razlika između savršene produkcije natjecanja i ponuđenih pjesama čiji dojam u velikoj mjeri popravljaju video i svjetlosni efekti – veli Turkalj.

Hrvatska je i tamo znala postići puno i dobaciti se daleko i bez posebnih efekata. Goranu Karanu je tako sudjelovanje na Eurosongu donijelo slavu u Turskoj, a kako to izgleda Turkalj je gledao izbliza s Karanom na turneji.

– To je bilo iznimno iskustvo, ali i ponos vidjeti kako vlada veliki interes za hrvatskom glazbom i izvođačem. Novinari iz Turske morali su danima na sedmodnevnoj promotivnoj turneji Gorana Karana čekati svoje termine kako bi razgovarali i upoznali Karana – kaže Turkalj.

 

Emisije za mlade

U svakom slučaju dobra je stvar za hrvatsku zabavnu glazbu da ima svoga zagovornika na mjestu urednika Zabavnog programa Hrvatskog radija, makar definicija radijske zabave išla i dalje od same glazbe. Planova i želja je mnogo, pri čemu Turkalj ponavlja kako dobrog programa nema bez kvalitetnog kadra.

– Zabava je dosta širok pojam, puno toga obuhvaća. Pored važnosti koncepcije programa sve se gradi i razvija oko ljudi koji moraju imati osobnost i prepoznatljivost. Odličan sadržaj bez odličnih prezentera, radijskih urednika i voditelji ostat će neprimijećen.

Kad imate jedno i drugo, imate slušatelje i uspjeh. Dokaz tome je veliki porast slušanosti HR Mreže u koju je uključen i Drugi program Hrvatskoga radija na kojem radim svoje emisije.

Naime, u vrijeme pandemije Hrvatski radio realizirao je i to na najkvalitetniji način sve sadržaje programa. Što je najvažnije bio je tijekom većeg djela emitiranja programa na usluzi svojim slušateljima, slušao njihove probleme i komentare, a često i pomagao u rješavanju njihovih problema.

Uz to svi programi Hrvatskog radija, a posebno Prvi i Drugi program pojačano su emitirali domaću glazbu i na taj način uključili smo se u akciju glazbenih udruga UNISON-a, HUZIPA-a i HDS-a. Isto tako na kvalitetan način emitirali smo razgovore i mini koncerte autora i pjevača koji su nam se javljali i pjevali iz svojih domova.

Želja mi je na jesen realizirati serijal emisija za mlade koje će voditi novi glasovi i nove radijske snage na svoj način i s temama zanimljivim srednjoškolcima i studentima – podsjeća i najavljuje Turkalj.

Mlade snage i stari hitovi

Tu negdje dade se i detektirati koja je budućnost domaće glazbe u ova moderna digitalna doba. Jer, kako to ističe Turkalj, Hrvatski radio uvijek je bio najbolji poligon, najzahvalnija pozornica za početak jedne karijere.

– Tako je to bilo još od vremena Ive Robića i cijele te nenadmašne glazbene generacije, a tako je i danas. Na Drugom programu Hrvatskoga radija svakoga tjedna u emisijama »Music Pub«, »Svijet diskografije« i »Glazbeni MHz« premijerno predstavljamo sve ono što je novo na domaćoj jazz, blues, rock, pop, zabavnoj, plesnoj i demo sceni.

Organiziramo glazbene događaje i mini koncerte i posebnu pažnju dajemo neafirmiranim autorima i izvođačima. Ja se za domaću scenu što se promocije na Hrvatskom radiju tiče ne bojim, a koliko će ona biti uspješna i zanimljiva publici ovisi o kreativnosti autora pjesama, izvođačima, producentima i diskografima – poručuje Turkalj.

Straha dakle nema, nema ga za domaću glazbu, a nema ga ni za opstanak dobrih starih evergreena. Akcija se zove »Zimzeleno a novo« i tu mlade snage pjevaju stare, dobre šlagere, taman da se za kraj pita Turkalja koji je stari dobri šlager njemu najdraži. Ili, još bolje, koji šlager voli, a kakve bi mu pjesme svirale na tulumu da je on DJ!?

– Najdraži šlageri, uh ima ih dosta, ali na prvom mjestu su »Ostala si uvijek ista« u izvedbi Miše Kovača i »Nocturno« u izvedbi Olivera. Od novijih jako mi se sviđa »Ne daj na nas« pop šlager koji su snimili Pavel i Tedi Spalato, ali i »Ljubav« koju je snimila Ana Opačak. A na tulumu bi to bila kombinacija različitih stilova, ali dobrim dijelom oda 80-ima. Glazbena lista od punka, ska, rocka, popa, disca i reggae – veli na to Turkalj.

Zlatko Turkalj Turki! Čovjek uz kojeg itekako ide ona o tihoj vodi koja brege dere. I da, da je kojim slučajem Turki pitanje za Milijunaša, svi bi ga kao od šale prolazili kad su za Turkija svi, makar jednom negdje, čuli.

 

 

Ponosan na dokumentarnu seriju o Dini Dvorniku

Među brojnim projektima što ih je realizirao ima i onih na koje je Turkalj posebno ponosan. Jedan takav je realizacija osam dokumentarnih emisija o radu i životu Dine Dvornika. Slušatelji su po prvi put imali prilike čuti kako su nastale neke od njegovih najpoznatijih pjesama, na koji način je Dino radio u studiju, birao suradnike ili recimo kako je pojedinim bojama opisivao zvukove i tonove koje je želio dobiti u pjesmama.
– Prekrasne glazbene priče, dirljiva svjedočanstva iz studija između ostalih su nam ispričali: Danijela Dvornik, Gibonni, Dragan Lukić Šegedin, Neno Belan, Josipa Lisac, Davor Gobac, Željko Banić, Alka Vuica…. Posebnost ovih radijskih emisija je i objavljivanje dvostrukog vinila na kojem se nalaze originalne snimke Dine Dvornika, te nove verzije koje su snimili poznati glazbenici i izvođači – ističe Turkalj.
 

ABBA me podsjeća na djetinjstvo

– Glazba grupe Abba podsjeća me na djetinjstvo na prve ploče koje sam kupio. Uvijek sam bio oduševljen kako su Bjorn i Benny snimali vokale, višeglasno pjevanje i prateće vokale u svojim pjesmama. Prema onome što su ostavili iza sebe i dan danas mnogi mogu puno toga naučiti o klasicima pop glazbe. Sam dokaz koliko su bili genijalci je i taj što se pjesme grupe Abba redovito mogu čuti u radijskim programima. Slušajući glazbu stvaram slike, točno znam kada sam neku pjesmu prvi puta čuo. Glazbu vežem uz vrijeme, ljude i događaje. Tako da mi je glazba grupe Abba jako važna jer me puno toga lijepog veže uz njihove pjesme, uz bezbrižno djetinjstvo – pojašnjava Turkalj.