Grupa Orvel – nagrada Moj prvi Music Pub - grupa godine

Na Drugome programu Hrvatskoga radija nastavljena je tradicionalna dodjela nagrade „Music pub“ istoimene emisije urednika i voditelja Zlatka Turkalja Turkija. Nagrada „Moj Prvi Music Pub“ za grupu godine otišla je u ruke zagrebačkog rock benda Orvel. Svoje goste - Igora Ilića, frontmana i Marka Jankeka, električnu gitaru benda Orvel Turki je najavio pjesmom „Arhitekt“, trećim singlom s njihovog albuma “Priče o putovanjima i stajanju na mjestu”. 

Igore, tvoji su stihovi i glazba, pjevaš, sviraš električnu gitaru, bas gitaru, bubnjeve, klavijature. Kako pored svih tih tvojih glazbenih funkcija izgleda uopće onda rad u grupi? Svi sudjeluju u kreativnom radu? Završnom zvuku benda? Kako to funkcionira? Zanima me, je li baš uvijek sve tako složno, od početnih ideja do završnog mixa ili je ipak netko malo glavni u Orvelu?, započeo je Turki razgovor s članovima benda.

- (Smijeh). Ovaj, prvi album sam, sam snimao. Dobro bilo je tu još nekoliko članova koji su se mijenjali u početku, ali kada bi ostao bez člana onda bih sjeo na bubanj ili na klavijature i snimio to sam. Ali, na ovom albumu svi sudjeluju. Ovo je baš album benda. A, funkcionira tako da...

Ti doneseš skicu. 

- Da, da, da, potvrdio je Igor. Donesemo skicu i zajedno radimo na tome. Tako da na ovome albumu ne sviram toliko puno instrumenata kao ona prošla dva. Pogotovo ne na prvome.

Dao si drugima da se malo dokažu, primjetio je Turki.

- Da, da, da, nastavio je Igor i ponovno istaknuo kako je album “Priča o putovanjima i stajanju na mjestu” baš album benda.

Što slušate? Što vam se sviđa od glazbe kada nije Orvel u pitanju, upitao je Turki svoje goste – Igora i Marka.

- Hmm, pa više se baziram nekako na ovu, na strane izvođače. Šta ja znam, mislim meni, ne znam Arctic Monkeys to mi je nekako ono bend koji uvijek volim i uz kojega sam nekako naučio svirati i gitaru i kroz njihove pjesme tako da je recimo njihov zadnji album je ono nešto što se sad često vrti. A, što ja znam. Što slušaš ti, Igore, upitao je Marko frontmana benda.

- Pa, ja slušam dosta i nepovezanu glazbu s našim nekim žanrom. Zapravo pratim što se vani događa i ono slušam dosta te nove glazbe. Vraćam se unazad ono, isto poslušam ne znam sad Arctic Monkeysi novi su izašli što novo izađe to poslušam ako mi se nešto zakači uglavnom.

- Ima tih nekih kanala na Youtube-u, nastavio je Marko, koji imaju dobre ove neke sessione na primjer tajni desk ili...

- Da, dosta glazbe uživo dosta tih sessiona, potvrdio je Igor.

To sam vas pitao zato jer meni se s vašeg albuma sviđa pjesma „Arhitekt“ koja u instrumentalnih dijelovima ima atmosferu grupe The Cure. A, to je pohvalno istaknuo je Turki te upitao članove benda Orvel jesu li bili na koncertu u zagrebačkoj Areni koji je grupa The Cure održala u listopadu prošle godine.

- Hvala puno, zahvalio je Marko na usporedbi i objasnio kako se datum gostovanja poklopio s datumom promocije njihovog albuma, te kako nažalost nisu mogli biti na zagrebačkom koncertu sastava The Cure, čiji su veliki fanovi.

Tko je u grupi Orvel zadužen za atmosferu, raspoloženje u bendu? Tko je pokretač, ali onaj koji diže ekipu kada nije sve po planu? Tko je recimo taj kao u pjesmi Arhitekt. Dižem zid koji nosi sve/Tako jak - a pada sve/ Sve opet ispočetka, upitao je Turki, citirajući stihove iz pjesme Arhitekt.

- (Tišina) Hajde, priznaj, rekao je Marko – Što, upitao je kroz smijeh Igor te rekao: Ti reci. - Pa ti si, što. 

- Možda, ne znam, kazao je Igor i nastavio: Ma, međusobno. Ajmo reći tako, da se međusobno podižemo. Grupa je baš sad dobra klapa, sve to zajedno. Vjerovatno jesam, ja taj, koji to malo više vodi to sve zajedno, ali mislim da smo svi zajedno u tim padovima i dizanjima zaslužni.

Zajedno sudjelujete. Ali, ti si ipak taj koji dođe: Ajde, dečki nije sve tako crno. Sve se srušilo ali idemo dalje, upitao je Turki Igora koji mu je potvrdio kako uvijek ima volje za to. Prije deset godina potpisali ste diskografski ugovor. Je li za vas svaki album, svaka pjesma - taj novi početak, novi zid? Kako doživljavate rad grupe? Taj kreativni dio?

- Je. Mislim i sada kada je izašao ovaj album baš smo sjeli na zadnjoj probi i pričali smo o tome što dalje. I onda smo razgovarali o tome što dalje u kontekstu zvuka. I onda je to uvijek zanimljivo jer bend da ono svoje, taj svoj zvuk i uvijek to ispadne da zvuči kao Orvel, ali ipak na početku sjednemo i pogledamo gdje smo sa tim zvukom.

Turkija je zanimalo i što se ključno mijenjalo u bendu, osim članova. Što se promijenilo u vašem radu i odnosu prema glazbi od prvog singla „Vodi me“, upitao je svoje goste.

- Promijenilo se jako puno ljudi i onda isto doprinesu tom zvuku. To, prvo bih rekao da se promijenilo. Mislim to je ono, 10 godina je dosta za bend i promijenilo se dosta članova i došlo je ove fiksne situacije, rekao bih, do dobre ekipe koja se zadržala još od polovice drugog albuma izjavio je Igor te nastavio: Tako da to je to. Do negdje drugog albuma se baš dosta ljudi promijenilo dok to nije sve sjelo na svoje mjesto.

A, u zvuku?

- A u zvuku postao je zvuk dosta siroviji. Na početku su to bili nekakvi sintisajzeri i ritam mašine baš zato jel sam bio sam. Uglavnom. Sada je to više bend zvuk. Znači siroviji zvuk koji smo na ovom albumu snimali uživo baš zato.

- Ne želimo ostati, ono u mjestu, nastavio je Marko i ono imat neki svoj zvuk, stvarno svoj zvuk u smislu... Mene uvijek kad pitaju ono kaj svira Orvel, teško mi je reći zato što se se stvarno promijenilo od tog prvog albuma do ovog što danas radimo.

Na albumu imate jednu pjesmu kojoj dižete zdravicu, primjetio je Turki i citirao stihove pjesme „Gadovi“ prvog singla sa albuma "Priče o putovanjima i stajanju na mjestu" snimljenog uživo u kino dvorani Kuće Klajn koju prati i zanimljiv video spot. U video spotu za ovu pjesmu gad je šef kojeg zapravo svi vole, a na kraju to nije tako i ostaje sam, primjetio je Turki te upitao Marka kakav je šef Igor.

- Najbolji šef, izjavio je Marko kroz smijeh.

Nije kao iz spota, upitao je Turki i nastavio: To, pitam zato, jer Igore, ti i režirao spot, a članovi benda su radnici.

- Zanimljivo. Ja bih bio isto u spotu da ga nisam snimao, rekao je Igor kroz smijeh. Evo stvarno. Oni su pitali: Pa dobro, hajde daj presvuci se mi ćemo snimiti, ali morao je netko snimati spot tako da ja nisam u njemu, zapravo. Nisam gledao do sad, na taj način da ja (smijeh) preneseno neko značenje, prenesen bend u spot.

Kada pišeš stihove? Nakon nekog osobnog događaja situacije u kojoj se nalazite vi ili neka bliska draga osoba ili si onako promatrač? Slušaš vijesti i ljude oko sebe.

- Pa upijam sve zajedno, naravno i onda kad je vrijeme da tekst legne na neku glazbu sjednem i bitno mi je da ubodem neku temu. Za pjesmu. I onda sjednem. Ako ne ide drugi dan pa treći dan, ali uglavnom padne mi prvo na pamet neka tema se držim te teme i onda ono...

Izražavaš stav u tim pjesmama, u tim stihovima? Svoj bunt? Ili si baš ono promatrač? Vidio si nečiju reakciju pa si je samo prenio u zgodan stih? Kada je nastala pjesma "Gadovi", zanimalo je Turkija.

- Hmm. Pa u tih, dvije dosta čupave godine za glazbenike i općenito za sve. Ovaj, u tom nekom promatranju ljudi kako se ponašaju prema drugima i ajmo reći u tom nekom razdoblju.

Znači to onda ima tog nekog tvog stava? Tvog bunta.

- Pa naravno da. Pa naravno mislim promatranje, upijanje i to mora izaći kroz pjesmu. Ne mogu pisati o nečemu što ne mislim i što ne opažam

-Ne osjećaš, dodao je Marko.

Osjećam ili ne osjećam da, zaključio je Igor.

Neću te pitati tko su gadovi iz vaše pjesme. Ali, koliko vašu mlađu publiku zanimaju angažirane pjesme Nekada su glazbenici kroz stihove bili jako za žestoki i pogotovo u borbi protiv nepravde, a danas?

-Pa s obzirom na naše ime ljudi bi pomislili da smo baš dosta angažiran bend što se tiče tih stvari, ali nismo bili od početka. Možda, ajde ta pjesma „Gadovi“ najangažiranija do sada. Ali, znaš ono upališ TV, vijesti i ono dođe ti ta pjesma. Nekada ju ne želiš napisati zato jer ne želiš zamarati ljude s time i ovako im je previše toga, ali onako to je pjesma ohrabrenja. Zapravo ovak – Nismo sami, poručio je Marko.

Kad definiraju glazbu Orvela onda kažu to je rock bend iz Zagreba. Indie rock bend. Ali, slušajući vašu glazbu, ona je dosta sjetna, dosta je emotivna. Nostalgična pa onda evo na momente i angažirana. Koji je vama najdraži grad? Gdje bi voljeli živjeti? Je li to Zagreb?

- Meni je, meni je brz je bio Igor.

Marko?

-Pa, ja sam dosta vezan za Šibenik jer mi je žena iz Šibenika...

Pa, da. Odakle ti je žena od tamo si ti, to znaš našalio se Turki.

- Da, da, da, ali to se mora reći, nasmijao se Igor na Markov račun, no Marko se nije dao smesti. - Da, ali ne stvarno. Meni je taj grad jako prirastao srcu i ljudi su predivni. Stvarno se ono čovjek, pa ja se tamo osjećam stvarno ono ko' doma i volim taj neki ono duh tog grada i tu neku energiju koji ima.

Neimenovani grad se često spominje u vašim pjesmama na albumu, primjetio je vrsni poznavatelj glazbe Turki te tvrdnju potvrdio primjerima. Kad tama prekrije grad/Svaki put kažem joj/sve je loš san to su stihovi iz pjesme „Nakon svih ovih tama“ ili recimo Ne tako davno / Ovaj grad je bio živ/ Život postao je povijest iz pjesme „Gradovi u mraku“. O Zagrebu se radi?, zanimalo je Turkija.

- Da, ja kad pišem, pišem o svom gradu i u tom kontekstu znači ta pjesma je o svim mjestima koja su se zatvorila u međuvremenu. U tih dvije, dvije i po godine. Na kojima smo se mi sastajali, nas dvoje upoznali, prije ne znam koliko – sedam, osam godina ili koliko već. Znači, dosta mjesta se zatvorilo, i ne mogu ne...

Govoriš o klubovima?

- Govorim o klubovima, kinima znači mjestima gdje smo se sastajali.

Ja moram reći, i u moje vrijeme, prisjetio se Turki, znači više nema Lapidarija...

Da, da, potvrdio je Igor.

To niste ni doživjeli. Kulušića i tako dalje. To se samo nastavilo, dakle govorite o tim vama važnim mjestima?

- Pa da. Ne mogu to zanemariti na neki način. Znači ne mogu pisati to je sjajno kada pišem o svom gradu. Kad meni nije. Kad nema mjesta na kojima sam se susretao s kreativcima i meni dragim ljudima.

Ali, što vam je najljepše u gradu? Što je ostalo lijepo?

- Pa, teško pitanje.

Da. Znam da je.

- Ljudi koji su ostali tu. To je to.

A njih je isto jako malo?

- Da.

Tko vam je sve od priznatih uspješnih producenata, aranžera pomagao? Jeste li nekog tražili baš ono pomoć savjet za neko svoje glazbene rješenje?

-Pa, inače baš dosta posla obavljamo sami što se tiče produkcije i ovih video spotova i u ovom glazbenom dijelu, ali producent nam je moj stari. Znači on nam je ta osoba koja u finalnom stadiju, miksu kaže što valja, što ne valja i pomogne nam definitivno svaki put. On nas je i snimao u Klanjcu gdje smo snimili album. Tako da on nam je producent glavni. Zapravo, ima tu još dosta ljudi koje ulete. Znači Hrvoje Prskalo iz benda Bang Bang, on nam je isto dugogodišnji suradnik u toj finalnoj fazi zapravo ne. Tko još? Ne znam, Šiljo znači...

On je gostovao na albumu, podsjetio je Turki.

- Da, on je gostovao na albumu ali je isto postao na ovom zadnjem albumu, osoba kojoj barem ja idem po savjet.

A, gostovao je i u Močvari na promociji albuma.

- Je, je bio je. Tako da ima dosta iskustva.

Pridruženi član je ili nije ili je još na promatranju, hoće biti, neće, pitao je Turki.

- Smijeh. Čak smo snimali jedan live koji će izaći ove godinje. Znači jedan session nam kojem nam je on uletio umjesto basista. Zato jel basista nije mogao doći tako da pa ono usudio bi se reći bez da pitam bend da je on pridruženi član. Da. Stvarno uvijek na može uletjeti, rekao je Igor, a nastavio Marko: Osoba na kojoj se možemo uvijek nasloniti.

- Da, da, da. To je važno dosta imati, složio se Igor.

Rekli smo da ste album snimali uživo. Zgodno je, da je to snimano u staroj kino dvorani u Klanjcu. Baš je album, konceptualni album koji donosi svjetlu i tamnu stranu benda ili društva, zanimalo je Turkija.

- Više su se tako posložile pjesme po atmosferi. Više bi bilo društva nego benda, mada benda u zvuku, ajmo reći da je ta strana koja je malo tamnija ajmo reći kad smo radili pjesme odmah smo znali na koju će stranu ići po atmosferi. Kada bi napravili nekakav kostur i čuli bi pjesmu, znali bi, ova je za svjetlu, a ova je za tamnu stranu. Ali, tematski je to sve isto. Samo možda zvukom je svetlije ili tamnije.

Ja baš volim tu vašu melankoliju i tu vašu sjetu u interpretaciji u stihovima, u gitari i zapravo u svim aranžmanima i zahvaljujući svemu što smo ispričali vezano za vaš aktualni album, emisija Music Pub dodjeljuje vam nagradu za grupu godine - Moj prvi Music Pub, obrazložio je Turki.

- Wow, ajme meni, komentirali su iznenađeni Turkijevi gosti iz grupe Orvel.

– Ne mogu vjerovati. Ovo je fakat iznenađenje ogromno. Šok malo, istaknuo je Igor, a s njim se složio i Marko: Da i dodao kako se sad sav naježio. - Jesi se probudio? Sad si se probudio, ne treba ti kava sada, uz smijeh su nastavili članovi benda.

- Ajme meni, ovo je predobro. Hvala puno. Ne mogu vjerovati. Hvala ti Turki. Predobro. Ajme, meni. To nam je prva nagrada. Ovo nam je prva nagrada da u deset godina postojanja tako da stvarno nam ovo jako, jako, jako puno znači. Hvala, istaknuli su Igor Ilić i Marko Jankek.

Dugo ste čekali, ali ovo je zasluženo, istaknuo je još jednom Turki.

- Hvala, hvala puno.

Što kažeš Marko?

- Da opišem? Ja, Yankee promatra nagradu. Drži ju u rukama i promatra je. Jako, jako zadovoljno. Smijeh.

- Da, ne znam. Malo sam sad ostao bez riječi. Smijeh. Baš si me iznenadio, istaknuo je Igor.

- Da, ovo je stvarno jako, jako veliko iznenađenje, zaključio je Marko.