Hrvatski radio

Drugi program

21:31 / 13.04.2022.

Autor: Zlatko Turkalj, Ana Hotko

Marko Bošnjak - Moje pozitivne mantre su upalile

Marko Bošnjak

Marko Bošnjak

Foto: promo / -

Kao dječak, Marko Bošnjak oduševio je nastupom u jednom talent showu gdje je pokazao da je uistinu talentirani pjevač i da je sjajna budućnost pred njime. Ove godine je oduševio nastupom na Dori s pjesmom "Moli za nas". O svojim počecima u crkvenome zboru, velikom uspjehu u mladim godinama i planovima koje kuje sa svojim producentom Vlahom Arbulićem, Marko je otkrio Zlatku Turkalju.

Kako komentirate da je pjesma "Moli za nas" sve zanimala, svi su pričali o njoj, na top listi je u samom vrhu?


Marko: Naravno da nam je drago. Velik je to uspjeh i za mene kao izvođača i za Vlahu kao autora i zapravo smo sretni. Drago nam je da ova pjesma i dalje živi i da će vjerojatno još dugo živjeti.


Vlaho: Meni kao autoru dugovječnost pjesme je najveći izazov u pisanju. Taj produljeni vijek trajanja poveznica mi je s kvalitetom i dobrim prijemom kod ljudi. Veselim se što ona i dalje živi.


Neke verzije koje ste pripremali ili pripremate, hoće li ih biti ili je ovo sasvim dovoljno za prezentaciju pjesme?


Marko: Mislim da je ovo sasvim dovoljno jer je pjesma baš takva kakva je s razlogom i htio bih je baš ostaviti takvu kakva je i više se fokusirati na neku novu glazbu, neke nove stvari koje dolaze, a da ova ostane ljudima takva kakvu su je zapamtili i zavoljeli.


Mi ćemo pričati o stvarima koje su jako važne za vaše glazbene karijere. Ono što vam je zajedničko, počeli ste pjevati i svirati još kao djeca. Vlaho, tvoj službeni prvi TV nastup bio je u natjecanju Turbo Limach Show.


Vlaho: Da, to je bilo još davne 2002., prije no što se Marko rodio.

Marko: Da, ja sam se 2004. rodio.


Marko, znaš li možda što je Vlaho pjevao tada u Turbo Limach Showu?


Marko: Nemam pojma.


Robbieja Williamsa.


Marko: Opa!


Dobar izbor i zahtjevna pjesma.


Vlaho: Zahvaljujući sestrama, već sam u ranoj dobi bio izložen stranoj glazbi koja me prati i sada u mom kantautorskom izričaju, taj engleski jezik, tako da na tome mogu zahvaliti svojim trima starijim sestrama da su me glazbeno educirale.


Dobro, ali od malena si volio i klasiku. Tako si počeo, u osnovnoj i srednjoj glazbenoj školi. Bio si na natjecanjima, osvajao nagrade…


Vlaho: Tako je. Klasična gitara bila je moj prvi put. Imao sam genijalne učitelje, pogotovo profesore gitare, Daria Čaglja i Maroja Brčića, koji su stvarno izvlačili maksimum iz mene jer sam bio jako hiperaktivno dijete. Takvo dijete je jako teško zadržati da vježba, da ga zainteresira klasična glazba. Oni su me i izborom skladbi za natjecanja toliko zadržali u glazbenoj školi i na glazbenom putu da sam danas njima iznimno zahvalan.


Živio si i školovao se i u Americi. Dobio si stipendiju za odlazak u Ameriku. Kako je izgledao taj period tvog života, što si iz tog perioda života – daleko od kuće, obitelji i prijatelja – usvojio, promijenio u svom razmišljanju o životu, o pogledu na život?


Vlaho: Jako puno. Koliko god je to bio – ako gledamo u kontekstu cijelog dosadašnjeg života – kraći period mog života, izloženost takvoj jednoj potpuno drugačijoj kulturi, drugačijem obrazovnom sustavu i mentalitetu, u ključnim godinama puberteta mene je jako oblikovala. Budući da smo se ovdje skupili zbog glazbe, to se i u glazbenom smislu odrazilo na mene, iako sam pauzirao srednju glazbenu školu. Nekako me ta odvojenost od doma u sentimentalnom smislu vratila glazbu jer je to bio jedan moj način izražavanja nostalgije. U tom trenu sam i počeo pisati pjesme, tako da i kada si daleko od glazbe zapravo si joj blizu.


Tvoj talent je prepoznao Miro Vidović koji, nažalost, više nije s nama. Miro je radio s 2Cellos. On ti je prvi pružio ruku.


Vlaho: Da, Miro, fenomenalan čovjek. Zbilja je tužno da danas više nije s nama. Tolike ljude je dirnuo, tolike glazbenike je oblikovao. On je bio prva osoba koja me primila u svoj studio, s kojom sam krenuo raditi, s kojom sam imao velike planove i super ideje za inozemstvo. U njegovom studiju je sve započelo.


Osim glazbe, ti si se bavio i manekenstvom. Još uvijek ili je to gotova priča? Bio si uspješan, pa me zanima je li bilo predrasuda kada si počeo snimati, pisati pjesme, nastupati?


Vlaho: To je malo, u očima drugih, svaštarenje. Čak danas i u mojim očima. Bio sam student i naravno da tražiš razne načine em da nešto zaradiš em da se pronađeš. Meni manekenstvo nikada nije bila neka prevelika strast. Mislim da mi je dobro došlo kao javno pojavljivanje, oslobađanje u smislu sebe, svoga tijela, prezentnosti. Ali, nikada se nisam vidio na tom putu. Ako pričamo o nekakvom javnom djelovanju, glazba je puno bliže mom senzibilitetu od modelinga.


Zato sada imaš glazbeni studio Républika. Marko, ti si bio najmlađi sudionik ovogodišnje Dore.


Marko: Da, s osamnaest godina još uvijek najmlađi. Bilo je ludo i nezaboravno i baš mi je drago da sam imao to iskustvo.


Vlaho, a vaša veza su društvene mreže i Cavtat.


Vlaho: Da, zvuči dosta banalno, ali Marko ima rodbinu u Konavlima, u Cavtatu.


Osim što ima rodbinu vezanu za Cavtat, ima i profil na Facebooku. Ti si tamo lajkao njegovu objavu, video koji je objavio?


Vlaho: Njegova rodica iz Cavtata, koja je inače išla sa mnom u osnovnu školu, objavila je neki njegov video. Ja sam to slučajno poslušao. Nažalost, nisam prije znao za Marka, nisam pratio niti Zvjezdice na kojima je pobijedio, ništa od toga. Vidio sam video i baš me impresionirao vokalom. Ja sam to lajkao, Marko je to skužio, popratio, javio se, došao do studija…


Shvatio kao poziv "Javi se".


Vlaho: Da. Ta njegova osobnost s tim vokalom jednostavno me osvojila. Nema većeg zadovoljstva nego da on pjeva moje pjesme.


Da, dobio si sjajan medij za svoje pjesme.


Vlaho: Evo, baš tako.


Marko, a koliko je bilo onih koji su lajkali tvoju snimku nakon Dore, od poznatih autora i glazbenika?


Marko: Joj, pa bilo je.


Ali nisi uzvraćao pozive kao Vlahi.


Marko: Nisam. To je bio period kada sam tek došao u srednju školu u Zagreb i trebao mi je netko s kime bih radio na svojoj glazbi. Htio sam da to bude nešto što bi moglo lijepo upakirati i taj moj neki emotivni dio i moderniji izričaj. Zapravo, kada sam vidio da je Vlaho to komentirao, tada sam to shvatio kao: "Aha, budi go-getter, stvori si prilike, nađi ih i ako ti se nešto sviđa go for it.


Jesi li guglao tko je Vlaho?


Marko: Moje sestre znaju cijeli život tko je Vlaho i oduvijek su fangirlale tako da oduvijek znam da on postoji, ali nisam znao da ima studio Républika i da se tamo kuhaju jako dobre i moderne pjesme. Kada sam otkrio taj dio i kada sam otkrio neke pjesme koje je radio drugim izvođačima, pomislio sam: "OK, to je to, nemam više što tražiti". Tako je i ispalo na kraju i otad je sve super.


Da, rezultat smo čuli na Dori. Imao si veliku odgovornost na Dori. Odlično si se snašao sam na pozornici, a to je bio tvoj prvi veliki nastup, veliko predstavljanje. Bilo je još značajnih nastupa u tvom životu. O njima ćemo i pričati, ali me zanima ovaj na Dori. Snimku si pregledao koliko tisuća puta?


Marko: Inače ne volim gledati svoje nastupe toliko.


Mislim, zbog analize. Jesi li zadovoljan? Sve je bilo kao što si želio?


Marko: Pa, zapravo je. Nisam si našao nikakvu preveliku zamjerku. Imam tu neku dozu samokritičnosti, ali zapravo kad sam sišao s te scene bio sam kao: "Da, to je to, ja sam odradio svoj dio zadatka stvarno maksimalno i dao sam sve od sebe". veliki teret s leđa jer sam znao da je sve gotovo i sve je na publici i žiriju. Generalno mi je bio možda neki mali pritisak, ali to je stvarno sve palo u vodu jer sam bio jako sretan i samouvjeren na toj sceni. Tako da, nije bilo nekih problemčića. Ja sam zadovoljan.


Da si uspio i da si zanimljiv najbolji pokazatelj je bilo to što je nakon tvog nastupa sve zanimalo tko si ti. Zapravo, tih upita je bilo već nakon što smo pjesme s Dore premijerno predstavili na Drugom programu. Kakve su bile reakcije kada si pjesmu puštao svojim prijateljima, poznanicima, obitelji prije no što su pjesme uopće smjele biti predstavljene?


Marko: Bilo je stvarno različitih reakcija. Neki su bili kao: "Ne znam, nešto mi tu fali. Možda bi se trebalo ovo ili ono". Sve ja to poslušam, ali ne uvažim (smijeh). Idem po nekoj svojoj intuiciji i po onome u čemu ću se najbolje osjećati, u čemu ću, dok izvodim, znati da je to stvarno nešto što želim izvoditi i da je to sto posto ona verzija koju ja želim pjevati. Ali, da, bilo je i izjava tipa: "Zašto uopće moraš ići na Doru? Mogu te odmah poslati u Torino". Obitelj i prijatelji su mi stvarno bili ogromna podrška i njima sam jako zahvalan. Bila je luda energija dok je to trajalo, i prije Dore, i tijekom Dore, i nakon Dore. To još uvijek traje. Puno je podrške sa svih strana i drago mi je da je tako.


Tijelom si bio u Opatiji, a duhom? Izgledao si kao sanjar na pozornici. Stvarno odličan nastup, uvjerljiv, sugestivan.


Marko: Sviđaju mi se svi ti pojmovi. Nastup je bio takav zato što sam nekako bio: "Nije te nigdje bilo pet godina i sada imaš svoje tri minute za pokazati cijeloj jednoj novoj publici tko si, koliko možeš i koliko vrijediš". S tim stavom sam stao, to sam si sve ponavljao i prije, te neke svoje pozitivne mantre i na kraju su, očigledno, upalile.


Ti si iz Prozor-Rame, ali u Zagrebu si jer se školuješ, pohađaš Školu za grafiku, dizajn i medijsku produkciju. Kako stvari stoje s maturom, dobro sve?


Marko: Zasad je dobro. Pisao sam probne mature i rezultati su bili i više nego što sam očekivao da će biti s obzirom na moje izostanke sad uz sve ovo. Evo, i danas ste me "izvukli" iz škole, tako da neku ispričnicu očekujem (smijeh). Kad maturiram, bit ću medijski producent. Definitivno želim upisati neki fakultet, obrazovati, ali još moram baš dobro razmisliti o tome.


Moramo reći kako je sve počelo. Ti se glazbom baviš od svoje pete godine. Pjevao si na festivalu duhovne glazbe, osvojio prvo mjesto. Časna sestra Anđelina Perić jako je zaslužna što si se baš izdvojio iz tog zbora u svojoj župi. Ja sam je kontaktirao. Nažalost, nismo je mogli snimiti. Ona je trenutno u samostanu sestara Služavki Malog Isusa. Ovako je rekla: "Recite mu da mu šaljem Božji blagoslov", poručila da i dalje pjevaš Bogu na slavu. Jako je ponosna na tebe. Ispričala je kako si sa sestrama dolazio na pjevanje. U zboru je bilo stotinjak djece, ali mi je rekla kako si se ti baš izdvajao pjevanjem. Od svih njih, ona je čula baš tebe. Svake godine imali ste festival "Djeca pjevaju Isusu". To je zapravo bio župski blagdan, događaj na trgu, tridesetak pjesama se izvodilo.


Marko: Baš vam hvala što ste je kontaktirali, jer to je osoba koja je stvarno zaslužna za puno toga. Ona je taj neki pokretač svega što ja danas radim, tako da sam joj baš zahvalan.

Vlaho: Da se nadovežem, mene su isto kontaktirale časne sestre iz Služavki Maloga Isusa, pošto je Luce, moja kći, kod njih na Kaptolu išla u vrtić. Zvale su me i pohvalile pjesmu. Između ostalog su rekle kako je Markova sestra Anđelina iz njihovog reda i one se sve poznaju i druže.


Vlaho, kako si zadovoljan Markom?


Vlaho: Ja sam uvijek zadovoljan kada Marko pjeva moje pjesme. To je stvarno posebna čast.


To znači da imaš medij za svoje pjesme i da ti više nećeš snimati pjesme ili ćeš ipak neke sačuvati za sebe?


Vlaho: Svoju neku fuziju countryja, popa i svih svojih utjecaja koji su u mojoj kantautorskoj glazbi…


Kada se country pojavio?


Vlaho: Pa, u Americi zapravo, ali i kod Robbieja ima utjecaja countryja. "Road to Mandalay", to su sve gitaristički rifovi koji imaju u sebi malo tog američkog folka. Volim taj senzibilitet tematike countryja i jakih, a jednostavnih emocija koje su prožete kroz pjesme. Kada uđu neki drugi žanrovi i pomiješaju se s time, dobiju se jako zanimljive stvari. To je ono što mene privlači u ovoj mojoj kantautorskoj glazbi.


Country na hrvatskom ili na engleskom?


Vlaho: Meni na engleskom.


A sad iskreno, "Moli za nas" si pisao za sebe, za Marka ili za neku treću osobu?


Vlaho: Za Marka.


Koliko ti je važno da dobro poznaješ osobu da možeš do kraja završiti pjesmu?


Vlaho: Jako mi je to važno zato što mislim da je strašno bitno koliko samouvjereno izvođač nosi emocije i koliko se u njima pronalazi. To su neke stvari koje danas možda podcjenjujemo, ali se to osjeti u pjesmama. Mislim da je jako bitno da je to personalizirano koliko god može biti.


Apsolutno da i pjesma mora biti odlična, ali kada dođe interpretacija onda pjesma živi ili ne živi. To je jako važno. Znamo puno lijepih pjesama koje su snimili neki izvođači, ali nisu dobacile, pa su neki drugi to napravili i onda su postale mega pjesme. 2015. godine, Marko, ti si bio u talent showu.


Marko: Uuu! Znate kako se staro osjećam već sad. Ne staro duhom, nego kad vidim da stvarno toliko dugo pjevam. Da, 2015. je bio taj famozni talent show.


Tada si sve oduševio. Jedna od pjesama koju si pjevao bila je "Što te nema" – i to na svoj način. To je bilo lijepo za vidjeti: dječak koji dođe i nisi imao neki problem. Ako ti se kašljalo, ti si zakašljao, ali si nastavio, potpuno siguran u sebe.


Marko: Mislim da tako apsolutno i treba biti jer sam tamo došao izvesti tu pjesmu jer sam je htio izvesti na neki svoj način. U tom trenutku mi je puno značila. Nisam siguran koliko sam tu emociju tada možda znao racionalizirati, s obzirom na to da mi je bilo jedanaest-dvanaest godina, ali samo sam je htio prenijeti na van, da je ljudi prihvate i da im bude super. Tako im je stvarno i bilo. Ljudi su stvarno emotivno doživjeli tu izvedbu. Meni se doista malo kašljalo tijekom te izvedbe (smijeh).


Meni je to baš super.


Marko: I meni je super da je to tako ostalo jer se stvarno vidi da je to bilo dječački i iskreno, emotivno i neka je bilo tako.


Što se događalo u međuvremenu, od 2015. do 2021.? Jesu li se javljali neki autori?


Marko: Da je bilo nekakvih preludih, predobrih ponuda za mene u tom trenutku – nije, zato što se nitko nije usudio napisati pjesmu za dijete od dvanaest godina. Oni koji se jesu javili, napisali su pjesmu za dijete od dvanaest godina.


Podcijenili su te.


Marko: Da, malo su podcijenili mene i moje mogućnosti, tako da je tu bio jedan dugačak period u kojem sam prvo pronalazio sebe kao glazbenika i, pobogu, odrastao na kraju krajeva.


Biti maturant nije mala stvar.


Marko: I dalje je mojih osamnaest godina dosta mlado, ali dvanaest je stvarno mlađe. Tako da, u tom periodu sam samo tražio neke stilove koji mi se sviđaju, u kojima se pronalazim, školovao se i čekao tu neku priliku kada ću opet moći zablistati na sceni. Čak mi je drago da sam uzeo tu pauzu dok nisam odrastao, shvatio koje stvari me čine sretnim i kakvu glazbu volim pjevati. Sad se sve posložilo i došlo na svoje.


Kada govoriš o svojim glasovnim mogućnostima, nešto se događalo u toj pauzi. Sada ćemo čuti što je rekla Ivana Husar Mlinac. Kada je u pitanju pjevanje, znamo da joj možeš biti i muž, možeš joj biti sin, i brat, i prijatelj, ali ako si van glazbe, ako si "fulao" ton, ona će ti to reći.


Ivana: Bit će mi teško u svega par rečenica ispričati sve što želim ispričati o Marku Bošnjaku, pogotovo jer je Marko na jedno duže vrijeme bio i stipendist u školi Husar & Tomčić. Tu smo Martina i ja dobile priliku gotovo na svakodnevnoj bazi jako dobro upoznati Marka. Zato ću se osvrnuti na onaj trenutak mog prvog upoznavanja s Markom na umjetničkoj razini koje se dogodilo na jednoj ljetnoj radionici. To je bilo prije no što je on krenuo s našim redovitim musical classom. U jednom nepretencioznom trenutku, na kraju same radionice, svi su dobili zadatak otpjevati jedan kratak solo dio. Kada je došao red na Marka, mi smo odmah znali da će se on istaknuti, da će to biti vanserijski, jer smo itekako bile svjesne s kojim paketom vještina je on došao kod nas. Međutim, ono što nismo očekivale je razina razumijevanja glazbe, pogotovo za nekoga tko u tom trenutku ima četrnaest godina. Tu sam shvatila da Marko jednostavno ulazi u kategoriju rijetkih, jer kada je to datost, kada to nije naučeno, tada to razumijevanje iz dana u dan može biti samo sve veće i dublje. U tom slučaju glazba naprosto bira vas i kao da nemate baš puno opcija u životu jer na kraju cijele priče glazba bude vaša najbolja opcija. Zato mi je drago da je Marko još uvijek u toj opciji i ono što mi je posebno drago je da je sada skočio na jednu stvarno ozbiljnu, profesionalnu razinu na koju se može skočiti samo i isključivo s jako dobrom pjesmom. Naime, kad sam prvi put čula pjesmu, bila sam pod tako snažnim dojmom da sam je "šerala" sa svima koje poznajem, čisto da se uvjerim da to nije moj subjektivni dojam zbog povezanosti s Markom. Na kraju je ispalo da to nikako nije bio subjektivan dojam, nego da je to itekako bio objektivan dojam po nekakvom prijemu publike i po tome koliki je domet postigla pjesma, a ja vjerujem da će taj domet biti još veći i izuzetno mi je drago zbog toga. Drago mi je da je Vlaho uspio pokupiti taj jedan Markov životni trenutak i to pretočiti u stvarno jako dobru pjesmu. To je formula koja je najteža, ali je u konačnici najbolja i zato smo od Marka dobili izvedbu kakvu smo dobili, tu iskrenost i istinu koja vrišti iz svakog stiha pjesme. Čestitam od srca, veselim se jako albumu, veselim se svakom vašem novom koraku. Super ste tim, super ste tandem i samo tako dalje.


Marko: Ja mislim da vi ovdje očigledno imate neki cilj da se ja rasplačem od ovih silnih pohvala i komentara. Meni je izuzetno drago da sam imao priliku proći kroz školu Husar & Tomčić, surađivati i s Martinom i s Ivanom, i jako puno toga naučiti od njih. Bez obzira na to što je to škola pjevanja, nikada nisu oduzele te neke moje dijelove. Uvijek su htjele da ostanem svoj i da pjevam onako kako volim i znam. Neke tehničke dijelove smo, naravno, morali ukomponirati. Ja joj stvarno zahvaljujem na ovim riječima jer znam da su iskrene, znam da su od srca. Znam da to stvarno misli. Toliko mi je drago da sam sve ovo čuo.


Veliku podršku imate za nastavak rada zahvaljujući pjesmi "Moli za nas". Spremate li neku novu pjesmu, album?


Marko: O da. Napravili smo nešto fenomenalno prije par dana, sasvim slučajno, zapravo. Imamo jednu pjesmicu za koju ja jedva čekam da izađe. Ja isto pišem svoje tekstove, samo ih nikada ne dajem ljudima da ih čitaju, niti sam ikada Vlahi htio pročitati neki svoj tekst, dok nismo bili u Opatiji na nekom druženju…


Vlaho: Hajde da ja to malo direktnije kažem.


Marko: Možda nemoj (smijeh). To je bilo u tri ujutro.


Vlaho: Marko je bio malo opušteniji i podijelio neku svoju poeziju koju je pisao, što je meni genijalno da sam dobio nekakav uvid u njegovo stanje, u njegove iskrene emocije, koje su me onda potakle na pisanje teksta i glazbe za tu pjesmu. Opet ponavljam ono o čemu smo maloprije pričali, koliko je bitan taj autobiografski element u pjesmi koji utječe na izvedbu i užasno mi je drago da smo to još pojačali u ovoj novoj pjesmi. To nije jedino što imamo. Spremili smo dosta toga, sad se samo trebamo odlučiti strateški kako i što u kojem periodu izbaciti. Mislim da imamo jako puno toga što ne sliči nimalo ni na što – što ja jako volim – niti u smislu emocije ni produkcije. Baš se radujem tom njegovom specifičnom putu koji ga čeka.


To će još malo pričekati, pretpostavljam, pošto je pjesma "Moli za nas" tek sada dobila videospot.


Vlaho: Da, osjetili smo potrebu da zaokružimo tu priču. Ali, već smo umom u sljedećim pjesmama, u sljedećem projektu. Naravno, užasno nam je drago da ova pjesma živi, uvijek je rado izvodimo i slušamo, ali uvijek gledamo dalje što još ponuditi ljudima, kako na još neki način otkriti Marka. Ono što sam ja upoznao u radu s njim i u druženju s njim, želim da baš to kakav je on izađe i da se ljudima jer to je ono što je neprocjenjivo. I ovaj spot je jedan način kako otkriti još jednu Markovu stranu. To nije nekakav spot koji je toliko u službi pjesme ili očekivanja ljudi kako bi oni možda vidjeli, interpretirali pjesmu, nego baš kako bi je Marko interpretirao. Nekakav je kontrast neke svetosti u toj pjesmi, njegovog ludila, njegovih unutarnjih borbi. Mislim da je on, ali i svi mi kao tim, definitivno zadovoljni tim rezultatom.


Marko, čiju glazbu najbolje osjećaš? Koga voliš slušati?


Marko: Ovisi. Volim slušati Franka Oceana, ali to nije baš dobro za moje mentalno zdravlje jer ako ga slušam, ridat ću narednih pet sati. Volim Lorde i baš idem na njezin koncert u Šibeniku ovo ljeto i apsolutno sam preuzbuđen radi toga. To jedva čekam. Volim Amy Winehouse, od malena volim Adele. Moja glazba je raznovrsna. Neki dan sam bio i na Dritu, volim trap glazbu. Volim tu neku fuziju apsolutno svega. Neki lonac, sad ne znam je li bosanski, ali volim mješavinu raznih žanrova. Nekad slušam klasičnu glazbu, nekad slušam mongolsko grleno pjevanje, tako da sve ovisi o mojoj fazi i o željama i o danu i o suncu i o kiši…


Prije nastupa na Dori izjavio si kako je tvoja najdraža pjesma koja je predstavljala Hrvatsku na Eurosongu "Moja štikla".


Marko: Apsolutno. Ja i dalje stojim iza toga. To je najgenijalnija hrvatska predstavnica na Eurosongu ikad. Kunem se, da ona danas ide na Eurosong, ostvarila bi još bolji rezultat nego tada jer je stvarno bila ispred svoga vremena. Ljudi to možda malo podcjenjuju i gledaju na kriv način.


A s Dore, koja ti se pjesma sviđa?


Marko: "No War" mi je apsolutno genijalna stvar. Ja sam sve te pjesme toliko puno puta čuo i toliko smo ih intenzivno slušali tih tjedan dana. Eric mi je imao neku funky, catchy, fora pjesmicu. Naravno, Mia Dimšić, iako mi je ova hrvatska verzija možda bolja od engleske. ToMa mislim da je apsolutno razvalio svojom izvedbom i pjesmom. Ima ih jako puno.


MARKO BOŠNJAK, VLAHO ARBULIĆ, VIŠNJA KORBAR

Emitirano 04.04.2022. 14:00

Započnimo novi tjedan uz odličnu glazbu. Budite uz frekvencije HR2 i emisiju Music Pub Zlatka Turkalja u kojoj ovoga ponedjeljka od 14 sati gostuju Marko Bošnjak i Vlaho. U 15 sati i 10 minuta premijerno slušamo "Ljubav", pjesmu u kojoj su glazbene snage udružili Headoneast i Jakob, a u 15.20 sati slušamo premijeru pjesme "Sve", novog singla Matea Pilata. Od 15.40 sati uz glazbenu divu Zdenku Kovačiček prisjetit ćemo se još jedne naše dive, Višnje Korbar, jedne od najpopularnijih pjevačica 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća.

Emisija

Music pub Zlatka Turkalja

Music pub Zlatka Turkalja, premijerno predstavlja domaća glazbena izdanja te najznačajnije svjetske glazbene materijale. Emisija donosi recenzije, komentare, reportaže, prikaze, osvrte, kritike glazbenih događaja, gostovanja, akustične koncerte, promocije i najave.

Poslušajte u Slušaonici