Zoran Predin: Ja sam bio jedini profesionalac u svim verzijama Lačnog Franza

“Najdraži Slovenci" našeg urednika i voditelja emisije Music Pub Zlatka Turkalja Turkija svoj su nastup otvorili premijernim radijskim izvođenjem novog singla "Moja prva molitva" i predstavljanjem pratećeg trija.

Predin: To je trio s kojim smo postavili novi koncertni program nazvan "Na svojoj strani" i sada polako krećemo, bacamo se publici u naručje. Bruno Urlić je violinist, Paul Kempf svira klavijature, Goran Delač bas i moja malenkost pjeva...

Uvijek ste znate odabrati glazbenu ekipu za svoj tim

Predin: Znam da su to hrabri ljudi koji se mogu i usuđuju upustiti u suradnju sa mnom. A, ja vjerojatno samo sebi. Mislim da sam ja ljubazan čovjek iako neki kažu da je taj moj ego ipak katkad prevelik. Ali, ne znam. Poznajem ljude čiji je ego deset puta veći od mojeg tako da sam tu neka zlatna sredina. Dobio sam kompliment na probama, da je glazba dobra i da nije dobra, vjerojatno danas ne bi bili sa mnom. To je trio koji zapravo još nema nekog službenog imena jer će se možda pretvoriti u kvartet, pa bi ih sad ja nazvao trojica mladih.

"Moja prva molitva" je pjesma u kojoj govorite o roditeljskoj brizi i strahu za svoju djecu, kako će se snaći u vremenima koja dolaze. Koji strah, koja briga su bili okidač da napišete ovu angažiranu, osobnu - intimnu pjesmu?

Predin: Zapravo sve je počelo prošle godine kad smo s Lačnim Franzom, završili svoju priču i otišli u povijest. Za to vrijeme davao sam puno intervjua u kojima su se novinari prisjećali naših početaka, znači zlatnih osamdesetih i tako dalje. To su bile godine u kojima sam živio svoje dvadesete godine. Moj najmlađi sin Črt, ove godine puni dvadeset, i u jednom trenutku ta sva pitanja dali su mi misliti kakvu će mladost on imati. Danas kad imamo ratove, imamo bolesti i sve te nekakve političke stvari... Kad se ponovno budi fašizam za koji smo svi mislili da nećemo više nikad čuti. Kad se ponovno događaju stvari koje su trebale ostati u devetnaestom stoljeću i onda sam rekao, ništa moram napisati jednu pjesmu o tome, da izbacim to iz sebe. I da, to je u ime svih roditelja i već sam dobio puno komplimenata da se slažu sa mnom.

Što je rekao, kako je reagirao vaš sin Črt koji je realizirao videolyrics za ovu pjesmu?

Predin: Da, njega sam nagovorio. Da mu se pjesma ne sviđa, vjerojatno ne bi pristao, ali upotrijebili smo njegove crteže za videozapis. On će studirati filmsku i tv montažu, tako da mu je to bio dobar trening. Inače kad želim prestrašiti svoju djecu, kad se okupimo, to se rijetko događa da smo baš svi zajedno, predložim im da ćemo jednog dana napraviti obiteljski bend. I, onda svi pobjegnu. Kao, sa starim je teško raditi.

"Teške parole ulicom ore. Bolje je prošlo. Sad dolazi gore. Zovu nas gavrani iz krvave zore. U gladijatore. Nadam se sine, da nisam u pravu. Da paničarim kad proričem stravu. Od crnih mi misli kuhaju kavu. Moje godine. Ti čuvaj glavu. ", Anja što vi kažete na ove stihove?

Anja: Pa, meni je to odlična pjesma i ja imam kćerku koja ima dvadeset godina i dosta puta sam si i sama postavljala takva neka pitanja i nadam se da sam samo ja panična i da možda neće biti tako strašno kako izgleda da će biti.

Anja, vi radite na Radio Sloveniji, birate glazbu. Jeste li koji put uvrstili Predina u svoj glazbeni program? Je li on vaš izbor?

Anja: Smijeh. Tricky question. Da, moj je izbor. Ja ga zapravo gotovo svaku srijedu puštam jer radim jutarnji program, biram glazbu za jutarnji program i uglavnom biram slovensku.

Znači kad pjeva, njegove snimke na hrvatskom jeziku onda ne pali, ne dolaze u obzir za vaš program?

Anja: Pa, pali, ali uglavnom biram slovenske izvođače. Dosta puta sam puštala njega i Massima u duetu. Onda kad biraš samo slovenske glazbenike, brzo ti ponestane nekih odličnih muzičara, tako da je Zoran puno puta spas, a onda i na programu.

Vratimo se još malo na tematiku pjesme "Moja prva molitva". Anja, vi ste imali samo šesnaest godina kada ste došli na audiciju za pjevačicu grupe koja će poslije biti Videosex. Pjevate od svoje treće godine, kao djevojčica svirali ste flautu, pjevali ste u školskom zboru, vaša mama je pjevala slovenske popevke, tata je bio profesor. Zašto ste im skrivali, niste odmah željeli reći da ćete biti pjevačica u grupi Videosex?

Anja: Nisam skrivala pred majkom. Moja majka je bila super žena, koja je razumjela sve i bila je jako slobodoumna, ali otac ne, on otac je bio glazbenik - klasičar, flautist, i imao neku viziju da ću biti svjetski poznata flautistica. Tako da, kad sam počela pjevati u pop bendu, nije bio baš oduševljen, zato sam neko vrijeme to skrivala.

Jedan od razloga bio je i naziv benda? Videosex.

Anja: I to naravno. Mislim ipak sam imala šesnaest godina i sad imaš bend koji se zove Videosex. Što bi netko uz to pomislio? Na seks i na video.

Što se bi se dogodilo, kako bi, recimo mama, reagirala da je saznala da njezina princeza Luna odlazi na probe i pjeva u grupi Videosex? Kakva bi bila reakcija? Što bi je zanimalo? Tko su ostali članovi sastava, kako se ponašaju, kakve stihove pišu, gdje izlaze, tko ih šalje, čiji su?

Anja: Sve to i još više. Vjerojatno bi odlazila na svaki koncert s njom.

Je li se mladima, Zorane, danas lakše ili teže kreativno izraziti? To pitam zato što se stalno se u komentarima glazbenih emisija, poput talent showa, ponavlja - moraš biti svoji, moraš biti drukčiji od drugih.

Predin: Mislim da je njima danas puno teže nego što je bilo nama. A, pogotovo zbog te nekakve društvene klime. U mojim dvadesetima ta nekakva opća radoznalost i sama situacija bila je takva da je u toj atmosferi nastalo puno, puno odličnih bendova i dogodile su se nevjerojatne stvari, da u domaćim diskoklubovima puštaju domaću glazbu, a to je do tada bilo nezamislivo. Stvorili su se novi mediji, radiopostaje su puštale domaću glazbu i tako dalje. U to je doba bilo, ako si bio, naravno na razini, dosta lako doći do svoje publike, dok je danas ta nekakva politička korektnost i ta neka nova stvarnost. Recimo i radio friendly format od tri minute, u trenutku kad se negdje poslije devedesetih i onog grungea, muzika promijenila samo još u zabavu i biznis. Autore koji su razmišljali svojim glavama i svojim ukusom njima je sve teže bilo doći do najširih medija.

Zorane, što vi kažete o važnosti sastava Videosex?

Predin: Mislim da je to bila najpoznatija slovenska grupa, iza Buldožera, Pankrta. Videosex i Lačni Franz, mi smo bili ta nekakva novovalovna reprezentacija i susretali smo se na raznoraznim priredbama i snimanjima. Dvadeset godina poslije, zamolio sam Anju da nam bude gošća na koncertu Lačnog Franza na jednom koncertu u Beogradu, u jednoj dvorani Kolarac i na taj koncert došlo je toliko njezinih fanova da je to bilo nevjerojatno. Lačni Franz je bio potpuno u sjeni. Onda se obistinilo ono moje predviđanje da je pola Jugoslavije u ono doba bilo zaljubljeno u Anju, a druga polovina u Marinu iz Denis i Denis.

Anja: Neki i u Margitu.

Predin: Možda da. Intelektualci su bili svakako za Margitu, a sportaši svi redom za Anju, jasno.

Kao glazbeni kritičar, što kažete na pjesme "Detektivska priča", "Kako bih volio da si tu" ili recimo "Ana“: Ti dobro znaš to što mi radiš je zabranjeno kod nas, ti dobro znaš kod mene uvijek možeš. Tvoji uzdasi mi puno znače, dok vosak pun je strasti”. Grupa je u ono vrijeme imala provokativne stihove. Pjesme su tada bile zabranjene teme, odnos, ljubav između dviju djevojaka, seksualne fantazije, profil serijskog ubojice, samoubojstvo. Govorimo o osamdeset i trećoj godini.

Predin: Da, ali ipak su ih puštali na radiju. Danas?

Anja: Ne bi.

Predin: Takve sadržaje sigurno ne bi.

Mislite da danas na slovenskom radiju pjesme koje je snimila grupa Videosex ne bi prošle?

Anja: Ne bi.

Predin: Ne.

Anja: Sad je cenzura iako nije cenzura. Ali, u biti je cenzura puno veća nego što je bila osamdesetih.

Znači Videosex prolazi jer je danas kultna grupa, ali da se pojavi netko novi, neka nova Anja, novi Videosex, ne bi prošlo?

Anja: Mislim da ne. Na radiju Slovenija, sigurno ne.

Cijeli razgovor poslušajte u Slušaonici.