Krstanovićevih 100: Pokraj svih golova u HNL-u, najdraži sam zabio Dinamu

U eteru Sporta i glazbe u petak navečer njegov smo pogodak Interu ispratili pjesmom ''Doživjeti stotu''. U 38. godini života doživio je stoti prvoligaški zgoditak i svrstao se u izabranu petorku HNL-topnika koju sad čine Vugrinec, Cvitanović, Popović, Mumlek i – Ivan Krstanović.

- Osjećaj je fenomenalan, ali hvala suigračima bez kojih ovo ne bi bilo moguće, prvo je što nam je rekao nakon pobjede Slavena nad Interom (3:1) na parkingu koprivničkog stadiona, držeći u rukama mobitel koji nije prestajao vibrirati od čestitarskih poruka. Razlog nisu tri osvojena boda, već njegova ''stotka''.

- Ponosan sam na ovo što sam napravio, a veseli me podatak koji sam upravo spoznao, da sam i svoj prvi prvoligaški pogodak zabio istom suparniku, Interu iz Zaprešića, prisjeća se Ivan Krstanović tog rujna 2008. godine, nedugo nakon što je iz rodne Hercegovine stigao u redove NK Zagreba. Malo tko će primijetiti, već je tada imao 25 godina na leđima.

- U Zagreb sam stigao sasvim slučajno, zapravo su došli gledati jednog drugog igrača na utakmicu koju sam odigrao odlično, pa me Igor Čalo zamijetio i doveo u NK Zagreb. Prema tome, relativno kasno sam ušao u ozbiljan nogomet, jer hrvatska liga bila je za mene puno veća razina od onoga što sam ranije igrao.

Prilika za iskorak iz HNL-a bilo je napretek, ali nije se dogodilo. Da jest, ne bi bilo troznamenkastog učinka. Umjesto inozemne karijere, Krstanović je odabrao ulazak u povijest hrvatskog nogometa.

- Imao sam mnoštvo ponuda i stalno me pitaju kako to da nisam otišao, ali ja sam vam nostalgičar, jedva sam došao živjeti u Zagreb. Stalno me vuče rodni Tomislavgrad. Ne treba žaliti ni za čim, ponosan sam na ovo što sam ostvario.

A to što je ostvario nije nimalo jednostavno u modernom nogometu, kroz 256 nastupa okruglih stotinu pogodaka u jednoj ligi. Najviše u dresu Zagreba (31), zatim još kao napadač Dinama (17), Rijeke (16), Zadra (6), Lokomotive (11) i Slaven Belupa (19). Pitate li ga koji mu je posebno drag, izdvojit će jedan izvan HNL kvote, postignut na međunarodnoj sceni - u remiju zagrebačkog i kijevskog Dinama na pozornici Lige prvaka.

- Taj mi je najdraži, otvoreno priznaje.

Očito jer je jedini, time i poseban. Na domaćim je travnjacima ionako zabijao svugdje i svakako. U borbi za ostanak, ali i na putu do trofeja (dva naslova prvaka i dva kupa). Više od četvrtine (26) postigao je kao nepogrješivi ''penaldžija'', a premda je visok i dominantan u skoku, nisu mu strani bili ni pogoci izvan kaznenog prostora. Raznovrsnost koja krasi majstore nogometa.

- Svi očekuju da sam najviše zabio glavom, ali mislim da sam na taj način zabio najmanje pogodaka. Bilo je stvarno prelijepih, sve to me čini sretnim, ne znam što više reći, sa smiješkom će Krstanović, ostavljajući dojam skromnog čovjeka kojemu je nelagodno biti u centru pozornosti. Sasvim suprotno od dojma koji je znao ostavljati na travnjaku, kidajući nerve suparnicima i njihovim navijačima.

- Nisam jedini koji se razlikuje u ponašanju na travnjaku i izvan njega, to je sasvim normalno, opet će kratko i jasno poručiti, jer s takvima naširoko ne ide. Bio je i ostao od onih koji više vole pričati – na terenu.

A tamo, kaže, kani ostati još ''godinu-dvije''. Sa Slavenom je načelno dogovorio nastavak suradnje, prije formalizacije i kraja sezone uhvatio se ceste i pravac – Hercegovina. Obećao je počastiti obitelj i prijatelje, uz zakusku i zdravicu, možda i uz pokoju pjesmu ... Svakako, ''Doživjeti stotu''.

Razgovor s Ivanom Krstanovićem nakon utakmice Slaven-Inter poslušajte u nastavku: