Osvrt Lovorka Magdića: I za najstrpljivije ovo je bilo - previše

Postoje porazi i "porazi". Oni koji su sastavni dio sporta i oni koji prelaze granicu dobrog ukusa. Sinoćnja utakmica hrvatske košarkaške reprezentacije u Szombathelyu do kraja je razgolitila nemoć. Na parketu, u pristupu, načinu...

Mađarska je s jučerašnjih 84:65 ostvarila najveći trijumf nad Hrvatskom u posljednjih nekoliko desetljeća ako se uzmu u obzir nogomet, košarka i rukomet zajedno.

 

Četvrti put hrvatska vrsta neće na SP. Bilo je objektivnih okolnosti, krajnje bizaran sustav natjecanja u kojem su u najvažnijim kvalifikacijama jednog cikusa najbolji bili dostupni na kapaljku. Jer je takav sustav natjecanja. U kojem su se jedni snašli, drugi provukli, a treći poput Slovenije i Hrvatske – krahirali.

 

Ali još jednom, način na koji je Hrvatska posrnula u Savaria Areni dugo će se pamtiti i vrlo jednostavno – nije se smio dogoditi. Bilo je to 40 minuta rasprodaje ugleda i košarkaške časti, mukotrpno stvarane godinama i desetljećima. Hrvatski velikani košarkaškog sporta, oni kojima je borba za svaku loptu bila imperativ, a pobjeda u nacionalnom dresu sportska svetinja, ne pamte ovakav debakl. Debakl za koji je i Miro Bilan imao ponajbolji sažetak.

 

- Rekao bih da je ovo sramota za koju nema opravdanja. Ostaje nam samo ispričati se publici - rekao je Bilan.

 

Sustav natjecanja, borba za primat izmedju nacionalne i regionalne lige, spušteno s viših razina sukoba FIBA-e i ULEB-a, štogod i kako god... Ovo je i za strpljivog košarkaškog poklonika bilo zbilja previše. Hrvatska će zahvaljujući renkingu možda ipak i izboriti kvalifikacije za Olimpijske igre, ali u njima kao i natjecanjima koji slijede A reprezentacija mora imati jasnu strategiju i kontinutitet, u kojem će szombathelyska večer biti nedvojbeni primjer do kojih razina hrvatska košarka, zbog prije svega nje same, jednostavno ne smije potonuti.