Dokumentarna radio drama

Dokumentarna radio drama

Dokumentarna radiodrama je osobita radijska emisija, u svijetu poznatija kao radio feature, koja nastoji bilježiti vrijeme i stvarnost u kojoj živimo obraćajući pri tom naročitu pozornost na zvuk i strukturu donošenja priče.

Mikrofon, dakle, želi biti u središtu zbivanja loveći sve zvukove i atmosfere koje ga određuju i tako svjedočiti, a autor(i) nastoje u fokus dovesti glavne aktere samog događanja pokušavajući razotkriti goruće uzroke i posljedice koje su događaj proizvele a onda iz njega i proizašle.

Posljednje emisije

HRT – HR 3 — Utorak, 22.09.2020 14:00

Lada Martinac Kralj, Marija Pečnik Kvesić:" I to ništa nekome znači"

Knjiga o zvonima, album starih fotografija, obiteljsko stablo od deset tisuća imena, knjige o božićnim i drugim običajima otoka nastale su iz znatiželje, ljubavi, ali i pitanja o sebi samima glavnih sugovornika ove emisije - spisateljice Marice Buratović i bračnog para Barbarić, koji dijele ne samo interes za tradiciju već i vezanost za malo mjesto u unutrašnjosti otoka Hvara, Zastražišće. "I ovo ništa nekome znači" natopljen je zvukom hvarskih zvona, procesija, običajnih okupljanja i pučkog pjevanja, i ostavlja utisak plemenitog slavljenja života iako nad svim lebdi pitanje opstanka života na otoku o kojem statistički najviše znaju njegovi - župnici, također sugovornici u emisiji. Novi val iseljavanja neodoljivo podsjeća na egzodus koji je Dalmaciju zahvatio prije sto godina.

HRT – HR 3 — Utorak, 08.09.2020 14:00

Đino Đivanović: "Pero Zlatar - I taka nataka" - PREMIJERA

Pero Zlatar, legendarni je novinar, urednik, publicist, pisac, sportski funkcioner. Kada se na papir stave i zbroje svi Zlatarovi uspjesi, intervjui i tiraže, slobodno se može reći da on i listovi koje je vodio, još uvijek uživaju kultni status. Mnogi će na spomen njegova imena i prezimena kazati kako se radi o posljednjem velikom novinaru eksjugoslavenske epohe. Bilo je to vrijeme u kojemu je Zlatar stvarao trendove, rušio tabue i uspostavljao profesionalne standarde. 1971. postaje glavni urednik televizijskog magazina Studio, kojeg je uskoro učinio najnakladnijim i najprodavanijim listom u povijesti ovih prostora. Rekord i danas drži broj Studija tiskan u 373.600 primjeraka. Bio je u više od 180 zemalja svijeta, a skoro 40 godina živio je i radio na relaciji Zagreb-Beograd. Dokumentarna radio drama "I taka nataka" snimana je u veljači 2019. u Beogradu. Autor Đino Đivanović i snimatelj Srđan Nogić s Perom Zlatarom proveli su tri snježna dana, razgovarajući, slušajući i bilježeći njegove misli, sjećanja i dogodovštine. Snimljeni materijal čekao je godinu dana da bude montiran te je u ožujku 2020. konačno i dovršen. Nažalost, Pero Zlatar napustio nas je prije nego je uspio čuti svoj radijski portret. Iz poštovanja prema našem velikom novinaru te zajedničkom provedenom vremenu, autori su dokumentarnu radio dramu odlučili zadržati u integralnom obliku, onako kako je originalno zamišljena i završena, bez napomena o Perovoj nenadanoj smrti, želeći tako sačuvati sve dragocjene trenutke druženja, ispunjene Perovim humorom i vječnom optimističnom vizijom života, koju je svjedočio te beogradske zime. Autor: Đino Đivanović; ton majstor: Srđan Nogić; glazbena urednica: Adriana Kramarić; urednik: Nikica Klobučar

HRT – HR 3 — Utorak, 01.09.2020 14:00

Marina Pejnović :"Azilfabet"

"Azilfabet“ prati priču Shaymaae i Wisama te njihove djece. Nalazimo se u njihovom stanu i razgovaramo o njihovom životu u Bagdadu, o Wisamovom izbjegličkom putu od Iraka do Austrije pa potom Hrvatske, o ujedinjenju obitelji, o životu azilanta u Hrvatskoj Shaymaa i Wisam otvoreno, bez skrivanja vlastitog identiteta, govore o svim događajima i već su ih puno puta ispričali. Dok su tražili azil, dok su sudjelovali u predstavi Arterarij, susjedima, novim prijateljima. Govorimo malo na engleskom, malo na hrvatskom, malo na iračkom arapskom, malo na libanonskom arapskom. Pokušavamo razgovarati. Emisija je strukturirana kao abecedarij i sastoji se od pojmova ključnih za razumijevanje izbjegličke drame i teškoća svih onih ljudi koji traže azil u Republici Hrvatskoj te pokušava staviti u dijalog obitelj koja je tražitelj azila i one koji unaprijed donose zaključke. Razgovor ne postoji ali postoji niz monologa koji redateljičinim postupkom stvaraju imaginarni dijalog kojeg jedni žele, a drugi ne. Kroz taj imaginarni dijalog vodi nas prevoditeljica Diana Meheik. Koliko nam i ona sama može prenijeti tuđa iskustva i tuđu dramu? Može li sve? Želi li sve? Pitamo se u ime Shaymaae i Wisama: Hoće li netko čuti? Jesmo li izgubljeni u prijevodu?