Poezija naglas

Posljednje emisije

HRT – HR 3 — Četvrtak, 14.11.2019 22:03

Ana Brnardić - Vuk i breza

ANA BRNARDIĆ: "VUK I BREZA" Uvodna bilješka: Dorta Jagić Pred nama je rukopis poezije autorice koju znamo kao jedan od najmoćnijih glasova suvremenoga hrvatskoga pjesništva. Svaka nova zbirka poezije Ane Brnardić za književnost veliki je događaj, iz više razloga. Beskrajno inventivnom imaginacijom te od prve knjige dosljednom provedbom tema i motiva na takorekuć onirički hipnotičan, duboko ambijentalan način, Brnardić se u svakoj novoj zbirci ovjerovljuje kao pjesnikinja prirode. Pedantna arhitektica raskošnih pjesničkih vrtova. Njezina se poezija može usporediti s ishodištem koje sebe i svoj razvoj pisanjem spoznaje te razdvaja bića i stanja, kao što kaže stih pjesme Enigma "Ljubljeni prsti, koji odvajaju čistu zimu od povijesti." Eteričnost i toplina njezina kazivanja prirode i tajni životinjskih bića uvijek zahvaća u igru naoko neobičnih spojeva i slutnji puno logičnijeg svijeta iza površine ovog varavoga vidljivoga te danosti iskustva. Primjerice, od početka zbirke, u prvome ciklusu Drveće svjedočimo samorazumljivosti simbioze stabla i majčinstva. Iako je ta tendencija odmaka od urbanoga, društvenoga i praksa spektakularizacije prirode, točnije slavlje rafinirane, a mjestimice silno duhovite biofilne lirike u rukopisu zbirke "Vuk i breza" i dalje prisutna, možda se ponajprije čuje čista i posve slobodna pjesnička glazba. Analizama i bilo kakvim mjerenjima posve izmičuća. Ne radi se o samom ritmu ove poezije, već o beskraju milozvučja tih elegantno građenih, lijepo složenih pjesničkih rečenica i figura. Čitanjem dolazimo do neslućenih harmonija, tonova i ljestvica koje otkrivaju neki čisti i drevni šum iza emocije, te evociraju neke meke, lelujave epifanije ili blještave spoznaje koje nastaju minutu ili dan nakon čitanja pjesama. Naime, u nizovima pomno izbalansiranih pjesničkih iskaza, istraga i ispovijedi, u rađanju lanca asocijacija, lako se uviđa da je autorica vična onom svemu prethodećem, primordijalnom jeziku glazbe. Tom jeziku prvoga uvida i utjehe. Jeziku koji je - na koncu - prvi, najdublji jezik istine i - jasno - istine kao poezije. Jer, sjetimo se, poezija je čista glazba jezika. Osim što je istančana portretistica vanjskih i nutarnjih pejzaža, Ana Brnardić posjeduje jedinstven talent da nas kroz svoje stihove uči slušanju one teško uhvatljive, najprobranije glazbe koja nastaje spojem strasti prema mogućnostima, atrakcijama jezika i praksi muziciranja. Ana Brnardić i dalje suvereno vlada fascinantnom bajkovitom slikom, ali metaforom koja nije napadna; samo je do puknuća, do zadnjih granica začudna. Radi se o urođenoj gipkosti kretanja po divljoj, grbavoj plohi sveukupnosti bića i stvari, o akrobatici koja izvodi čuda na trapezu jezika. I stoga joj od srca vjerujemo kad nam se iskazuje u pjesmi Motor - "Umjesto nogu i glave imam fenomenalne motore/ na pogon od cvijeća." I ta je cvjetna glava ono što svi mi, njeni vjerni čitatelji volimo kod njezine poetike. Uvjerenje u spektakl i moć noći u vlatima trave, u glazbi, šumi i kraljevanju ptica. (Dorta Jagić)

HRT – HR 3 — Četvrtak, 07.11.2019 22:03

Emisija 07.11.2019.

Mahmoud Darwish: Pod opsadom- lica stvarnosti Mahmoud Darwish rođen je u Palestini, u malom selu Birwa 13. ožujka 1941. u obitelji u kojoj je otac bio sitni zemljoradnik a majka nepismena kućanica, ali djed ga je naučio čitati i pisati. Njegovo djetinjstvo nasilno je prekinuto 1948. godine kad je izraelska vojska zauzela Birwu. Umjesto u osnovu školu, Mahmoud Darwish zaputio se u izgnanstvo iz kojeg se do kraja života nije vratio. Svoju prvu zbirku poezije simboličnog naslova Ptice bez krila objavio je 1960. godine. Četiri godine poslije nje, objavio je zbirku poezije Lišće masline, koja ga je proslavila kako u Palestini tako i u čitavom arapskom svijetu. Zbog naglašenog referiranja na stvarnost i povijest, Darwish je već tada bio proglašen za pjesnika palestinskog otpora. Darwish smatra kako ljudsko pamćenje, dakle povijest ali i poezija, usprkos svim nasilnim promjenama, čuva prvobitnu, nepatvorenu sliku prostora i vremena. Izraelski napad na Libanon i okupacija Bejruta 1982. godine označavaju zrelo doba Darwisheve poezije. Kao preživjeli svjedok razaranja Bejruta, Darwish je napisao dvije izrazito dirljive zbirke o tim vremenima: Bejrtuska kasida i Pohvala visokoj sjeni. Bejrutska tragedija predstavljala je veoma značajan događaj u Darwishewom životu, ali i u njegovom pjesništvu. Jer, tada je, prema vlastitim riječima "izgubio i posljednji motiv da vjeruje kako pjesma može nešto promijeniti osim samog pjesnika", što će se snažno odraziti na njegovu poeziju. Svoj novi način pisanja ili drugu i konačnu fazu svoje poezije Darwish je nazvao epskim lirizmom. U jednom od svojih posljednjih intervjua, Darwish je kazao: "moji stihovi predstavljaju continuum estetske arheologije kojom nastojim sačuvati izvornu sliku svojega prostora i domovine u poetskom tekstu". Izbor, prijevod i uvodna bilješka: Vojo Šindolić. Urednica: Irena Matijašević

HRT – HR 3 — Četvrtak, 24.10.2019 22:03

Ključne kosti - Vanda Petanjek

VANDA PETANJEK: KLJUČNE KOSTI Pjesme suvremene hrvatske pjesnikinje Vande Petanjek, rođene 1978.,krajnje su neobičan spoj velike jezične razigranosti i pomalo divlje mašte, zbog čega se stvara dojam da je to poezija koja ima elemente znanstvene fantastike. Sva uporišta zbilje se gube i nestaju. Ostaju samo odnosi, između nje i njega. Ostaju njihova tijela, kao prostor istraživanja, zatim fantazijski ili stvarni porođaj,i- ili gubitak djeteta. Petanjek kaže "Svake jeseni donosim na svijet isto dijete, kvrgavu ideju bez oca koji ništa ne sluti". Snaga njezine poezije je u tim izdvojenim i jakim stihovima, dojmljivim slikama, koje su nastale u nekom drugom prostoru, daleko od realizma. To je lirski SF, to putovanje tijelima i odnosima među ljudima, putovanje koje je i mentalno i tjelesno, i rađa iznenađujućim sklopovima riječi. Očuđenje je tu na djelu u svakom stihu. Nema gotovo nijednog stiha koji bi bio običan. Poezija je to i stalnog šokiranja, stalnih novih preraspodjela silnica zbilje u svojevrsni kolaž, koji ima svoj kaotični raspored. U tom kolažu nema nijednog pravila, ne zna se kako je nastao, pod kojim je okolnostima pjesnikinja začela svoje stihove. Da li iz boli, da li iz sreće? - to se slabo razaznaje. Vandu Petanjek ćemo još upoznavati, to je sigurno, jer se ona - iako ponekad visoke razine nerazumljivosti i prevelikog skoka izvan ovog uobičajenog svijeta rutinskih radnji i automatizirane percepcije - ovim stihovima dokazuje kao vrijedan pjesnički glas, kojega ćemo sigurno još čuti kako pjeva. Možda to bude na malo razumljivijem jeziku, više na zemlji, u konkretnosti, ili će nastaviti s ovim hrabrim izletima onkraj zdravog razuma, u prostore suverene mašte i razigranosti. Odluka je na samoj pjesnikinji, ali kakogod bilo, bitno je da bude "Samo paralelno, samo ilegalno" , kako kaže pjesnikinja u završnoj strofi rukopisa: "Pekle su me oči/ slana se voda iz mora/ kotrljala niz mene na koljeno izumrle ptice/ , a ona je stjerana u centimetar/ krvarila u svoju veliku loknu/ i ponavljala: / samo paralelno/ samo ilegalno." Ne znamo što će ptice dalje poručivati Vandi Petanjek, ali ovo što su joj do sada rekle zaslužilo je našu pozornost. Irena Matijašević

Sljedeća emitiranja

Četvrtak, 21.11.2019. 22:03 - 22:30

Četvrtak, 28.11.2019. 22:03 - 22:30

Poslušajte

Ana Brnardić - Vuk i breza
Četvrtak, 14.11.2019 22:03

Nikola Tadić - Još Sever snatri o Sumatri
Četvrtak, 31.10.2019 22:03

Ključne kosti - Vanda Petanjek
Četvrtak, 24.10.2019 22:03