Emisija "Skitnje u zvuku" obrađuje različite vrste putopisne proze u kreativnom radiofonijskom obliku. Uz djela klasične hrvatske i svjetske književnosti predstavljaju se i djela suvremenih domaćih autora koji se bave putovanjem, kako unutarnjim, psihičkim, tako i vanjskim, fizičkim, konkretnim.
„U podnožju svete planine Ararat“, zvučna je skitnja Armenijom. Zemlja je to opuštenosti, spontanosti, polaganosti, dobrog vina i armenskog konjaka, toplog i srdačnog naroda. Oblikovana vulkanskim kamenom, drevna geološki i kulturom, omotana mistikom protokršćanske duhovnosti, koju se može nazrijeti u tisućama crkava i samostana jedinstvene arhitekture, građevinske mudrosti i umijeća. Skitnju prati zvuk duduka, dok pogled stalno putuje prema Araratu i njegovom vječno zaleđenom bijelom vrhu, tom mitskom mjestu s kojim u Armeniji sve počinje i završava. Autor: Đino Đivanović, skladatelj: Maro Market; ton majstor: Srđan Nogić; urednik: Nikica Klobučar
Književnica Tomica Šćavina putuje na literarnu rezidenciju u daleki Idaho. U lokalnom kafiću upoznaje mlade glazbenike s kojima istražuje kreativna strujanja grada Boiseja. Glazba je svugdje oko nje i vuče je u nostalgična sjećanja na njene dvadesete, kada je svirala bas gitaru i pjevala u bendu Kit Leopard. Dok Boise vrvi životom i kreativnošću, Tomica živi u prostranoj kući preminule slikarice u kojoj sve podsjeća na prolaznost. U sudaru živosti izvan kuće i mrtvila unutar kuće, Tomica ispisuje stranice svog novog romana i stalno bježi van, osluškivati zvukove, svirati instrument zvan Idaho.
Kad je Edo Popović 2006. godine izašao iz bolnice za plućne bolesti u Rockefellerovoj nakon šestomjesečne kure antibiotika, odlučio je prestati pušiti i početi hodati. Za početak je odabrao Velebit - planinu koja mu je oduvijek predstavljala tek smetnju koju treba prijeći kako bi se došlo do mora. Bez prethodnog znanja i iskustva, u društvu malog gradskog ruksaka, niskih gojzerica, jednostavne vjetrovke i karte Sjevernog Velebita, započeo je svoju šetnju. Prepoznavši mirise i biljke kojima je kao dijete bio okružen u Livnu, ubrzo mu je postalo jasno kako će Velebit postati planina na koju će se uvijek vraćati. Zbog ograničenog kapaciteta pluća, hodajući Velebitom, Edo Popović ima osjećaj kao da hoda Šest tisuća metara iznad mora. U njegovim lutanjima i šetanjima pratimo ga kako bismo saznali što mu planina znači, zašto se na njoj osjeća slobodnije nego u gradu i kako mu je ljubav prema planini presložila životne prioritete i promijenila pogled na svijet. Redateljica: Silva Ćapin, ton majstorica: Lana Deban, glazbeni urednik: Maro Market, glumci: Filip Križan, Iva Visković Križan, Zoran Čubrilo
Početkom 2018. godine dvoje se putnika uputilo prema Japanu s namjerom da prehoda krug oko otoka Shikoku. Taj je krug poznatiji pod nazivom „Put 88 hramova“ te povezuje 88 drevnih budističkih hramova vezanih uz život i djelo budističkog redovnika iz 8. stoljeća, Kobe Daishija. Put je moguće prijeći biciklom, automobilom ili pješice, a Maja Klarić i Goran Blažević odlučili su se upravo za najtradicionalniji od tih načina. U 45 dana hodanja prešli su 1100 kilometara zatvarajući krug oko otoka i povezujući svih 88 hramova. Hodanje je započelo početkom veljače dok je zima u Japanu još u punom jeku, a prvi hramovi na putu zameteni snijegom. Dok hodaju obalom Tihog oceana još ih zapuhuju hladni zimski vjetrovi, no s početkom ožujka nastupa toplije vrijeme. Do sredine ožujka kad je njihovo putovanje došlo svom kraju, u Japanu nastupa vrijeme sakure, cvjetanja trešanja, omiljeno doba godine kad sve japanske obitelji odlaze u šume i parkove kako bi se divile nevjerojatnom cvjetanju tisuća stabala. „Put prema proljeću“ je radio dokumentarac donosi priču o vanjskim promjenama krajolika i unutarnjim promjenama u hodaču tijekom dugačkog i zahtjevnog putovanja. Autori: Goran Blažević i Maja Klarić; ton majstor: Dalibor Piskrec; urednik: Nikica Klobučar
Tijekom višekratnih boravaka u Rijeci - gradu kojeg se još potpisuje i kao Luku Različitosti - autori su na poziv Muzeja moderne i suvremene umjetnosti proučavali sate i sate terenskih audio zapisa i transkripata koji su nastali kao rezultat istraživanja koje su Muzejski suradnici proveli među doseljenicima različitih generacija, porijekla, obrazovanja i ekonomskog statusa. Ono što je autorskom paru palo u oko, ili bolje reći „u uho“, je da zapisi i dokumentarne snimke istraživanja bilježe i nekoliko izjava koje djeluju izvan očekivanog konteksta, a opet su na neki suptilniji način vezane uz temu. Neke u sebi nose poetsku dimenziju, neke grotesknu, a neke obrću perspektivu manjine koja boravkom u gradu razvija osobine i navike većine. U tom procijepu je nastala ideja za ovaj zvučni kolaž. Transkripte istraživanja izvode glumci Jelena Miholjević i Livio Badurina. Tim postupkom su došljaci u potpunosti glasovno asimilirani. To su sada uređeni glasovi, „očišćeni“ od glasovnih obilježja krajeva iz kojih potiču. Zato ih i mi slušamo na drukčiji način, nego što bismo možda slušali njihov dokumentarni zapis obojan akustičkim tragovima porijekla, zar ne? Autori: Dino Brazzoduro i Pavlica Bajsić Brazzoduro. Glasovi: Jelena Miholjević i Livio Badurina. Urednik: Nikica Klobučar.