Emisija "Skitnje u zvuku" obrađuje različite vrste putopisne proze u kreativnom radiofonijskom obliku. Uz djela klasične hrvatske i svjetske književnosti predstavljaju se i djela suvremenih domaćih autora koji se bave putovanjem, kako unutarnjim, psihičkim, tako i vanjskim, fizičkim, konkretnim.
Svila Alessandra Baricca priča je o putovanju, strasti i tajanstvenoj, tihoj komunikaciji. Zbog zaraze dudovih svilaca koja je zahvatila cijeli svijet francuski trgovac svile prisiljen je otići u daleki i nepoznati Japan, zemlju na kraju svijeta, gdje zaraze nema, ali je prodaja dudovih svilaca ilegalna. U dalekom i tajanstvenom Japanu francuski trgovac susreće ženu koja će mu promijeniti život. Dramatizacija i režija: Mislav Brečić; kompozitor: Stanislav Kovačić; ton majstorica: Lana Deban; urednik: Nikica Klobučar. Glume: Sven Medvešek, Ivana Bolanča, Pjer Meničanin, Igor Kovač, Hrvojka Begović, Pero Juričić.
Putopis kroz Baltičke zemlje donosi priču o dvoje ljudi koji misle kako su nasamarili zagrebačke ljetne sparine, vrućine i navale turista bijegom prema sjeveru Europe. Putujući autom i zaustavljajući se u Poljskoj, Litvi, Latviji i Estoniji, odlaze na odmor od drugih ljudi koji odlaze na odmor. Na Baltiku gotovo da nema turista, selfie stickova i vodiča koji mašu kišobranima. Nema apartmana, čekanja u redovima i bočica s vodom kupljenih za astronomsko visoke cijene. Ipak, noći su kratke, a dani iznimno dugi pa se čini kako je sunce sveprisutno. Ono je veće i dugotrajnije kako se napreduje prema sjeveru, a u konačnoj točki puta – Finskoj, ono gotovo da i ne zalazi. Od sunca se jednostavno ne može pobjeći. Akteri ovog putopisa, putujući zajedno, prepričavaju doživljaje iz dvije perspektive – muške i ženske. Oba gledišta su subjektivna te se dva glasa nadopunjavaju ispreplićući narativnu liniju koja nas vodi put Baltika. Baltičke zemlje, turističko odredište za rijetke entuzijaste, kulturno je vrlo homogeno područje, nastalo na različitim tradicijama i pod različitim povijesnim utjecajima. Na vrlo malom teritoriju rasprostiru se kako socijalističke građevine, tako i srednjovjekovni bedemi i secesijske ulice. Sovjetsko nasljeđe obilježilo je njihovu noviju povijest ali ispod površine, kriju se doista potpuno različite zemlje. U Latviji stanovnici ne mogu protumačiti što piše na prometnoj kazni dobivenoj u Litvi, a u Estoniji se lakše sporazumjeti na hrvatsko-ruskom nego na engleskom. Ipak, Sjeverno more područje je gdje se ne poznaju granice. Kilometri i kilometri duge pješčane plaže rasprostiru se duž čitavog Baltika. Beskrajno more pod beskrajnim suncem pokraj vojnih bunkera koji se sramežljivo izdižu tik iznad zemlje. Toplo more neumornih naleta valova. Pogled na praznu pučinu koja izgleda kao kraj svijeta.
Skitnje u zvuku nas ovaj put vode u stepu, točnije, centralnoazijska prostranstva Kazahstana i Kirgistana. Ovaj dio svijeta od drevnih je vremena bio prostor koji je poput mosta povezivao Aziju i Europu, a nekadašnji put svile danas se opet oživljava, stavljajući ove krajeve u prvi plan suvremene svjetske ekonomije i geopolitike. To je posebno vidljivo u Kazahstanu, koji zahvaljujući bogatstvu prirodnim resursima proživljava izuzetno snažan gospodarski rast, otvarajući se prema svijetu, ali jednako kao i Kirgistan, ostaje vjeran vlastitom autentičnom nomadskom identitetu. Skitnje po Kazahstanu i Kirgistanu donose zvukove rastućih i vibrantnih gradova, pustinje, stepe i planina. Tu je i autorski glas skitača koji promatra, osluškuje, uspoređuje, zapitkuje se, mislima vraća kući i osvrće preko ramena na domaće prilike, ali i neka pretpostavljena i stereotipna očekivanja koja se kod nas gaje o ovim zemljama. Ponekad sarkastičan te ironičan prema mnogim recentnim društvenim, hrvatskim i centralnoazijskim fenomenima kojih se dotiče, skitač postepeno mijenja i svoje polazno stanje te na njega djeluje optimistična vizija na temelju koje se tamošnji ljudi trude izgrađivati vlastito društvo krećući se prema boljoj sutrašnjici. Autor: Đino Đivanović; Ton majstor: Srđan Nogić; Urednik: Nikica Klobučar
Poslušajte 2. dio putopisa Adolfa Vebera Tkalčevića "Put na Plitvice".
Adolfo Veber Tkalčević (1825-1889) ubraja se u značajne jezikoslovce 19. Stoljeća, a iza sebe je ostavio i nekoliko proznih djela lijepe književnosti među koje spada i romantičarski putopis „Put na Plitvice“ napisan 1860. godine. U tom djelu Tkalčević nam, putujući od Zagreba prema Plitvicama pa i dalje u Bosnu kojom vladaju Osmanlije, otkriva prirodne ljepote i posebnosti domaćih krajeva i karaktere ljudi te ih uspoređuje sa europskim primjerima. Redatelj: Dejan Šorak; Dramatizacija: Mirna Rustemović; Tonmajstor: Dubravko Robić; Glazbeni urednik: Maro Market; Urednik: Nikica Klobučar; Glume:Antonio Franjić i Franjo Kuhar.