Da se mene pita: U sjeni crvene putovnice

Da se mene pita: U sjeni crvene putovnice

(foto: Patrik Maček/PIXSELL)

Željezna zavjesa i crveni pasoš, ponovo su teme o kojima se govori na sva usta! Željezna zavjesa izraz je što se koristio za graničnu liniju koja je Europu dijelila na dva suprotstavljena politička bloka; istočnoeuropske zemlje, na čelu sa Sovjetskim Savezom te s druge strane blok zapadnoeuropskih zemalja koje su bile u interesnoj sferi SAD-a. Željezna zavjesa se pojavila odmah nakon Drugog svjetskog rata i trajala je sve do završetka Hladnog rata 1990. Željezna zavjesa se kao tema za raspravu pojavila, nakon još jedne u nizu osebujnih izjava predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, ovaj put o tome, da je živjela s pogrešne strane željezne zavjese. Od tada se, danima, na sva usta i posvuda raspravlja o tome kako se to kod nas živjelo u bivšoj državi i kako smo prolazili s crvenom putovnicom. Pitamo i mi vas. Kako vam je bilo?

Željezna zavjesa bila je protupožarna mjera u kazalištima 18. i 19. st., sve dok se nije  pojavila električna rasvjeta. U politici je izraz "željezna zavjesa" prvi je put upotrijebila belgijska kraljica Elizabeta, za opisivanje odnosa između Belgije i Njemačke nakon početka  Prvog svjetskog rata 1914. dok je Goebbels ovaj izraz koristio u propagandi protiv Sovjetskog saveza. Tek je u ožujku 1946.godine, Winston Churchill upotrijebio izraz "željezna zavjesa" za granicu između dva ideološki suprotstavljena politička bloka. 

Bez namjere da se više zgražamo nad izjavama, s kojima se ne slažemo ili da ih hvalimo ako slučajno mislimo da su korektne, zadržimo se samo na „željeznoj zavjesi“, odnosno  pitanju o tome tko je od nas živio iza željezne zavjese i kako je to bilo? Možda naši najstariji slušatelji i jesu no, u svakom slučaju se i povjesničari slažu, da se nakon razlaza Tita i Staljina, odnosno od 1948.,  za Jugoslaviju više nije moglo govoriti u kontekstu zemalja „iza željezne zavjese".

Život u SFRJ se tijekom desetljeća mijenjao, a poprilično se razlikovao od života naših suvremenika u tadašnjem  DDR-u, Poljskoj, Čehoslovačkoj ili Bugarskoj. Daleko od toga da je u Jugi tekao med i mlijeko, ali mnogi smatraju da je tadašnja država za ostale istočnoeuropske zemlje bila - Zapad sa velikim  slovom „Z“. Građani Jugoslavije mogli su u tom, blokovski podijeljenom svijetu, putovati bez viza, što je  jugoslavensku putovnicu činilo posebno vrijednom pa je bila jedna od najčešće falsificiranih putovnica na svijetu.

Mnogi misle da u bivšoj državi uopće nije bilo tako loše. Ili je problem u tome što je sada baš jako loše pa zaboravljamo što nije valjalo nekad? Zdravstvena zaštita, besplatno školovanje, stanovi za radnike, posao nakon diplome i plaća dostatna za život, bile su neke od privilegija toga doba o kojima današnje generacije mogu samo sanjati.  Doduše, niste smjeli prepričavati političke viceve, ismijavati kult ličnosti voljenog vođe, a za pozicioniranje na važna mjesta, trebala je partijska knjižica. Ako niste imali ambiciju biti funkcioner, mogli ste vi i familija u crkvu, samo ste morali paziti da u veselom raspoloženju na javnom mjestu ne zapjevate poneku nepoćudnu pjesmu, a mogla je samo biti malo više nacionalno obojena –  dovoljno za nevolju. ( Samo su Slovenci i tada mogli pjevati o ljepotama Slovenije!). Veliki je problem bio, ako ste kojom nesrećom  u obiteljskom stablu imali ponekog djeda ili strica, koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio na pogrešnoj strani, taj vam je mogao postati teret za cijeli život, čak i ako ga nikad niste upoznali.

Ljudima je išlo na živce, ako su živjeli u razvijenijim republikama, što se "vječito nešto" izdvajalo za nerazvijene, a i „cvililo se“  kako sav novac ide u Beograd.  Tko si je mogao priuštiti, i onda je putovao u inozemstvo, čak se i školovao po svijetu. U nastavku emisije, probat ćemo se sjetiti, mi koji smo živjeli  u vrijeme prije nego što  je uspostavljena  samostalna Hrvatska, što je bilo dobroga , a što vam je posebno išlo na živce odnosno što je baš bilo jako loše u to doba koje nikako ne bismo nazvali životom iza željezne zavjese? Nazovimo ga životom u sjeni crvene putovnice.  

 

 

Svakog tjedna pitamo vas o nekoj drugoj gorućoj političkoj, društvenoj ili kulturološkoj temi, upravo to: što biste vi s time učinili da vas se pita? Četvrtkom u 13:15 s Leom Domijan Fišter, telefonom ili na Facebooku.

Da se mene pita: U sjeni crvene putovnice

O emisiji Da se mene pita

Kontakt-emisija u kojoj Lea Domijan Fišter upravo vas pita što biste učinili s nekim aktualnim pitanjem da se baš vas pita! Koliko puta pomislimo: Da se mene pita, to bi sve bilo drugačije... I zato vas pitamo!

Pročitaj više

Komentari

Da se mene pita
Da se mene pita

HRT – Radio Rijeka — Društvo, kontakt

Kontakt-emisija u kojoj Lea Domijan Fišter upravo vas pita što biste učinili s nekim aktualnim pitanjem da se baš vas pita! Koliko puta pomislimo: Da se mene pita, to bi sve bilo drugačije... I zato vas pitamo!

Sljedeća emitiranja

Četvrtak, 12.12.2019. 13:15 - 13:45

Četvrtak, 19.12.2019. 13:15 - 13:45

Poslušajte

Da se mene pita: Petarde
Četvrtak, 05.12.2019 13:15

Da se mene pita: U saborskim klupama
Četvrtak, 28.11.2019 13:15

Da se mene pita: Pat pozicija
Četvrtak, 21.11.2019 13:15

Da se mene pita: Rasterećenje
Četvrtak, 14.11.2019 13:15