Gradoplov

Gradoplov

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 22. rujna 1405. godine, Dubrovčani su imenovali kralja Tvrtka za uzdarje svojim vlastelinom, te mu darovali kuću u Dubrovniku. (1) Na današnji dan, 22. rujna 1772. godine, u Šumetu kraj Dubrovnika, rođen je zaslužni i cijenjeni liječnik i književnik Luko (Luka) Stulli. (2) Na današnji dan, 22. rujna 1991. godine, nepri¬jateljskom minobacačkom vatrom po Đurinićima i Vitaljini otpočela su ratna djelovanja na dubrovačkome ratištu. (3) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Mavro, Katarina, Toma Vilanovski, Bl. Ivan Mendez, Mauricije, Ignacije S. , Kandid i Svjetlan. (4) 22. rujna – Dan je borbe protiv zlostavljanja žena, i Svjetski dan bez automobila. (5)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Područje je Dubrovačke Općine u početku maleno, ali se ono postupno širi. Najstariji je predio od Višnjice do Kantafiga, koji obuhvaća i Gruž. Ostali je kopneni dio, stečen u IX. st., zvan Astarea, što se proteže od Cavtata (a nakon njegova gubitka od Plata) do Poljica, a tu su Župa s Brgatom, Šumet, Rijeka, Zaton i Poljice. Ponekad se i Gruž ubraja u Astareju, a kasnije posve ulazi u nju. U razdoblju IX. i X. st. Dubrovnik stječe Elafitske otoke — među njima su glavni nastanjeni Koločep, Lopud, Šipan, a onda 1252. Lastovo, 1333. Stonski rat i 1345. Mljet. Već tada se stvaraju administrativne jedinice kojima je na čelu knez (latinski comes. talijanski conte). U ovom razdoblju jedan je knez za otoke Šipanj Lopud i Koločep, a ta se jedinica naziva Tri Otoka ili jednostavno Otoci. Dubrovačkom Općinom upravljali su knez, Malo vijeće, Vijeće umoljenih i Veliko vijeće. Malo vijeće bilo je poput nekog izvršnog odbora, Veliko vijeće poput plemićkog sabora, a Vijeće umoljenih skup starijih iskusnijih ljudi što donose najvažnije odluke. U Statutu se spominju samo općenito knezovi Astareje. Više o njima doznajemo nakon što se uvode arhivske knjige, osobito zapisnici vijeća. Godine 1284. imaju Župa i Šumet svako svoga vlastitog kneza. Kasnije će jedino Župa imati kneza, a njegova će se vlast protezati i nad Šumetom. Nekad se za njega kaže samo da je knez Župe, a nekad knez Župe i Šumeta. Još 1302. postoje posebni knezovi za Gruž, Rijeku i Zaton (s Poljicem), a od 1311. jedan zajednički. Kad se Dubrovnik domogao Stonskog rata, u početku bijaše u Stonu jedan knez za cijeli Stonski rat. Prema razdiobi od 8. svibnja 1335. Stonski rat je osim grada Stona imao i pet tzv. kontrada, i to, idući od Stona prema zapadu, Ponikve, Crnu goru, Janjinu, Dubravu (područje današnjeg Potomja) i Trstenicu. Na današnji dan, 22. rujna 1343. Veliko vijeće je kontrade Dubravu i Trstenicu odvojilo od stonskog kneza i stvorilo posebnu administrativnu jedinicu sa sjedištem u Trstenici, na čelu s kapetanom. Ujedno je odredilo da se trstenički kapetan sastaje sa stonskim knezom, te se njih dvojica dogovaraju za zajedničko dobro cjelokupnoga Stonskog rata i međusobno pomažu. (7) 

Nakon što je Kralj Tvrtko II. Tvrtković izdao Dubrovčanima 20. lipnja 1405. povelju, u kojoj potvrđuje sve povlastice i povelje što su ih Dubrovniku dala bosanska i srpska gospoda, posebno ističući one koje su im dodijelili Tvrtko I, Dabiša i Ostoja, te im priznao cijelo Primorje, nekoliko mjeseci kasnije, na današnji dan, 22. rujna, te 1405. godine, Dubrovčani su imenovali kralja Tvrtka za uzdarje svojim vlastelinom, te mu darovali kuću u gradu Dubrovniku, kako su već u takvim prigodama postupali prema vladarima i velikašima balkanskog zaleđa. (8) 

Na današnji dan, 22. rujna 1573. godine, primljena je molba generala dubrovačke vojske Separosa Mateucci, kojom moli, da se radi bolesti otpusti. Mateucci koncem listopada doista i napušta grad, zamoljen od vlade, da pronađe za Dubrovnik jednog dobrog majstora ljevača topova. Podsjećamo, zbog moguće vojne prijetnje, tridesetog travnja 1570. Vijeće umoljenih piše među ostalim izvrsnom diplomat i pravniku, te jednom od najvećih patriota Franu Gunduliću, ocu pjesnika Gundulića, poslaniku u vatikanu, da pronađe jednog vrsnog generalnog kapetana, koji bi bio vješt svim vojnim pitanjima, uz preporuku da nastoji u tu svrhu pridobiti Seporosa Mateucci iz Ferma. Gundulić je s dopuštenjem Pape Pia V., čiji je podanik Mateucci bio, u tome i uspio. Mateucci se već 12. lipnja spominje u zaključcima Vijeća umoljenih kao »Generalem militiae nostre«, te je ostao u Dubrovniku do kraja listopada 1573. Dubrovčani su tim vrijednim generalom i vojnim stručnjakom bili neobično zadovoljni, te je imao za ono vrijeme ogromnu plaću. Primio je naime na račun plaće za vrijeme svog boravka u Dubrovniku 6777 škuda. On je i nakon svog odlaska iz Dubrovnika ostao dobar prijatelj Republike, koja mu je dapače odredila doživotnu mirovinu od 100 zlatnih dukata godišnje. (9) 

Prva sokolska udruga u Dubrovniku osnovana je relativno kasno, 1904. godine. Bilo je to 30 godina nakon što je utemeljeno prvo sokolsko društvo u Hrvatskoj, a u godini osnivanja Saveza hrvatskih sokolskih društava. Ideja je rođena 1893. godine kada je u Dubrovniku održana proslava povodom otkrivanja spomenika Đivu Franovu Gunduliću, na kojoj je sudjelovalo i Hrvatsko sokolsko društvo iz Splita. Tad se među mlađim ljudima Dubrovnika govorilo o potrebi jedne takve udruge. Trebalo je proći punih deset godina da se ta ideja počne ostvarivati. Pobornici Sokolskog društva sastali su se 1903. godine i osnovali inicijativni odbor, koji je sastavio pravila i početkom 1904. godine poslao ih na odobrenje c.k. Namjesništvu za Dalmaciju u Zadar. Ona su potvrđena, na današnji dan, 22. rujna 1904. godine, (br. 32210/VIII) i već idućeg mjeseca, 13. listopada 1904., održana je osnivačka skupština. Prvi upravni odbor, izabran na skupštini, činili su: dr. Melko Čingrija, starosta, Antun Standinger, podstarosta, Antun Zec, tajnik, Mato Obradović, blagajnik, Antun Katalinić, poslovođa, Tomislav Butković, nadglednik sprava, te Niko Sabioncello, Robert Krasovac i Ivo Stjepović, zamjenici Prva godišnja skup­ština nakon osnivanja održana je 21. prosinca 1905. godine. Na njoj se birao upravni odbor od deset članova i tri zamjenika, a na godišnjoj skupštini od 25. studenoga 1906. isti broj članova upravnog odbora, ali za razdoblje od tri godine, tj. od 1907. do 1909. godine. Iduća redovna godišnja skupština održana je 23. veljače 1910. i tom prilikom prvi put starosta nije dr. Melko Čingrija, jer je 1909. godine biran za starostu nove sokolske župe "Gundulić". Njega je naslijedio na dužnosti staroste "Hrvatskog sokola" dr. Luko Dražić, i obnašao je tu dužnost sve do prvog svjetskog rata, kad je Društvo rasformirano. Godišnja skupština održana 23. veljače 1913. izabrala je upravni odbor, potvrđen i na posljednjoj godišnjoj skupštini 1914. godine, pa je on rukovodio Društvom sve do njegova ukidanja. Posljednja godišnja skupština bila je 25. siječnja 1914., na kojoj su birani novi članovi: Miše Jančić, Božo Raše i Antun Kukuljica, a u obrambeni sud Luko Bogdan. "Tijekom desetogodišnjog djelovanja "Hrvatski sokol" u Dubrovniku imao je 72 javna nastupa i izleta. Od toga ističemo prvi nastup u Bondinu kazalištu 24. travnja 1905. Tad je, nakon pozdravnog govora dr. Melka Čingrije, prvi put publici predstavljeno članstvo s podmlatkom. Članovi su tom prilikom izveli jednostavne vježbe, a podmladak vježbe uz pjesmu sokolske koračnice. Nakon toga izveo se kulturno umjetnički program, a potom je bio upriličen i ples. (10) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 22. rujna 1682. godine, u rodnom  Dubrovniku umro je dramatičar, pjesnik i prevoditelj Šiško Gundulić (Sigismondo da Gondola; Sigismundus Gundula), rođen u Dubrovniku, u srpnju 1634. godine. Drugi sin pjesnika Ivana. Školovao se u Dubrovniku. Obnašao mnoge upravne dužnosti, 1658. knez u Konavlima, već 1667. postaje članom Senata, jer je zbog pogibije mnogih plemića u potresu dobna granica bila spuštena; član je Malog vijeća (1669, 1672, 1675, 1678. i 1681), četiri puta knez Republike (u lipnju 1670, u srpnju 1676, u kolovozu 1679. te u rujnu 1682). Nije se odazvao na poziv pjesnika Nikole Bunića, Bara Bettere i Petra Kanavelića da opjeva potres. Želeći objaviti očev ep Osman zamolio je brata Frana da mu iz Beča pošalje jedini sačuvani rukopis toga djela, no namisao nije ostvario. Njegov književni opus nije dovoljno proučen niti do kraja definiran. Neka su djela izgubljena, a za neka se tek pretpostavlja da su njegova. Sebastijan Slade, a drugi dubrovački biografi to potvrđuju, spominje njegovu lirsku i refleksivnu poeziju i izgubljeni prijevod Katulove pjesme o Manilijevim zarukama. Možda je napisao nadgrobnicu U smrt Marije Kalandrice, koja je objavljena pod imenom njegova oca Ivana u Starim piscima hrvatskim, 9 (Zagreb 1938). Pripisuju mu se neke pjesme i tragedija Filomena, ali taj podatak nije pouzdan. Jedino djelo koje mu se danas pripisuje i koje je poznato te sačuvano u petnaestak što potpunih što nepotpunih rukopisa, od kojih su najstariji iz druge pol. XVII. st., libretistička je drama Sunčanica, nastala vjerojatno tijekom 1662, a objavljena 1840. pod imenom njegova sina. Sunčanica je drama od pet činova i s prologom. Drama obrađuje pseudopovijesnu temu iz plemićko-dvorskog života. Sunčanica je klasična barokna libretistička drama, romantičarski zapletena, s psihološki uvjerljivo oblikovanim i kontrastno postavljenim likovima (Gradimir – Strašimir). DJELA: Suncjanica prikasagne polusgjalostivo gospara Giva Sciscka Gondole vlastelina dubrovackoga. Dubrovnik 1840. (11)

Na današnji dan, 22. rujna 1751. godine, u Župi dubrovačkoj je umronadbiskup Anđeo (Angellus) Franchi.  Rođen je u Dubrovniku, oko 1674. Stupio je u Franjevački red i postao član dubrovačke Provincije sv. Franje. Filozofsko-teološki studij započeo je u Dubrovniku, a dovršio u Italiji i kao svećenik uživao glas učena i vrsna propovjednika. Više godina proveo je u upravi matične Provincije, obnašajući različite službe i dužnosti; bio je povjerenik u provincijama sv. Franje i sv. Jeronima, kustod te provincijal 1716–19. u svojoj dubrovačkoj franjevačkoj redodržavi. Dubrovačka Republika imenovala ga je svojim službenim teologom. Papa Benedikt XIV. imenovao je Franchija nadbiskupom 1728,  jer više nije bila na snazi odredba dubrovačke vlade iz XIV. st. po kojoj nijedan Dubrovčanin, Dalmatinac ni Mlečanin ne može biti imenovan nadbiskupom. Postavši dubrovačkim ordinarijem, sazvao je 1729. dijecezansku sinodu na kojoj su donesene odluke za vjersku obnovu klera i vjernika njegove nadbiskupije, koje je, kao posebnu knjigu, tiskom dao objaviti u Anconi 1730. U svojoj nadbiskupiji borio se za čistoću vjere, odupirao širenju pravoslavlja koje je donosilo stanovništvo iz istočne Hercegovine te suzbijao širenje libertinskih ideja i pojavu slobodnog zidarstva u Dubrovniku. Sve to nije išlo bez neugodnosti pa je, uza zdravstvene razloge, bio najavio svoje povlačenje, ali papa Benedikt XIV. nije prihvatio njegovo odreknuće nego mu je 23. V. 1744. uputio pismo ohrabrenja. Umro je za boravka u svom ljetnikovcu u Župi dubrovačkoj. Tijelo mu je preneseno u Dubrovnik u grobnicu koju je još za života dao podignuti. Posmrtni govor održao mu je subrat i prijatelj Sebastijan Slade Dolci. (12)

Rijetko koja biografija ocrtava toliko živo i plastično zadnje dane Dubrovačke Republike svetoga Vlaha, kao biografija liječnika, znanstvenika, pjesnika, književnika i kulturnog djelatnika rođenog  u Šumetu na današnji dan, 22. rujna 1772. godine, Luke Stullija – Stulića. Od 1797. godine bio je općinski liječnik, a nakon pada Republike bnašao je dužnosti gradskoga fizika, primarijusa dubrovačke bolnice i nadzornika svih dubrovačkih bolnica, kao i nadzornik cijepljenja, i sve je te službe obavljao do svoje smrti. Stulli je prvi u Dubrovniku uveo cijepljenje protiv crnih kozica, a uveo je i cjepljenje protiv boginja u hrvatske krajeve.  *Autor je mnogobrojnih medicinskih i prirodoznanstvenih studija i liječničkih izvješća (o izbijanju bedrenice, skarlatine, kuge), a kratkim tekstom o mljetskoj bolesti (mal de Meleda), u kojem je utvrdio da je ona nasljedna i da nije zarazna, zauzeo je istaknuto mjesto u povijesti dermatologije. Smatrao je kako su uzroci mucanja psihogeni i da ih treba liječiti psihoterapijom. Proučavao je tektonske pojave na otoku Mljetu; napisao je raspravu o trgovačkim ugovorima Dubrovačke Republike. U predgovoru prijevoda triju opisa dubrovačkoga potresa 1667., iznio je prvu našu kritiku Osmana.* (13)

Na današnji dan, 22. rujna 1788. godine, u  Dubrovniku je rođen pjesnik i prevoditelj Vlaho Getaldić (Getaldi, Ghetaldi, Ghethaldi, Ghitaldi; Biagio, Biagio-Domenico, Blasius, Blaž). Školovao se u rodnom gradu. U Veliko vijeće ušao 1807. Sudionik je posljednjeg sastanka vlastele koja je htjela obnovu Republike 18/19. I. 1814, ali nešto kasnije, poput mnogih dubrovačkih plemića, ulazi u državnu službu. God. 1817. Austrija mu je potvrdila plemićki naslov; u razdoblju 1823–50. često se u izvorima spominje kao dvorski komornik, a naslov baruna podijeljen mu je 1847. God. 1823. član je zadarskoga Okružnog poglavarstva, 1828–29. okružni poglavar Zadarskog okružja. Bio je dugogodišnjim savjetnikom Zemaljske vlade za Dalmaciju u Zadru (1828–48), a povremeno i upraviteljem vladine kancelarije (1842, 1846).  Vlaho Getaldić je zarana počeo sudjelovati u dubrovačkom kulturnom životu. Najpoznatiji je po latinskom prijevodu Gundulićeva Osmana, objavljenom u Veneciji 1865. Golema neistražena rukopisna ostavština, koja ga svrstava u red najplodnijih hrvatskih latinista XIX. st., pohranjena je u Arhivu Male braće u Dubrovniku. U njoj su, osim pjesnikovih latinskih autografa, autografi njegovih talijanskih i hrvatskih (npr. kolenda) pjesama. Dio dokumenata o Getaldiću i njegove korespondencije nalazi se u obiteljskom arhivskom fondu Ghetaldi-Gondola u Državnom arhivu u Dubrovniku. Vlaho Getaldić umro je u rodnom Dubrovniku, 27. listopada 1872. godine. (14)

Na današnji dan, 22. rujna 1942. godijne, u Dubrovniku  je rođen kapetan, diplomat i političar Rikard Rossetti.  Prije diplomatske i političke karijere bio je pomorski kapetan. Obnašao je dužnost veleposlanika Republike Hrvatske u Argentini i bio HSS-ov dožupan Dubrovačko - neretvanske županije (1998). Bio je i savjetnik gradonačelnika Dubrovnika Andra Vlahušića u sferi mora i priobalja. (15)

Na današnji dan, 22. rujna 1968. godine, u Dubrovniku jerođen Đurica Ljubić(satnik). Trgovac, trajno nastanjen na Grudi u Konavlima. U Domovinski rat uključio se dragovoljno 1. listopada 1991. Poginuo je 21. listopada 1991. godine u Kuparima u Župi Dubrovačkoj, prilikom izvršenja borbene zadaće, kao pripadnik HV-e. (16)

Na današnji dan, 

22. rujna1979. godine, u Dubrovnik u je rođen hrvatski nogometaš Zvonimir Deranja. Nogometnom se počeo baviti u lokalnim klubovima Slavenu iz Grude, te vrlo kratko u dubrovačkom GOŠK-u. Nakon što su ga zamijetili skauti Hajduka prešao je u omladinsku školu splitskog kluba. Popularni "Popaj" krenuo je sa seniorskom karijerom sezone 1996./97., probijajući se kao junior polako do svog mjesta u momčadi, koje je dobio dvije godine nakon toga. Za Hajduk je nastupio ukupno 276 puta i zadao 105 golova, od čega 66 u službenim utakmicama i 39 u prijateljskim. (17) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Ratna djelovanja na dubrovačkome ratištu, nakon niza manjih provoka­cija, otpočela su na današnji dan, 22. rujna 1991. godine, nepri­jateljskom minobacačkom vatrom po Đurinićima i Vitaljini. Učestale su i pucnjave pješačkim oružjem po Brgatu. *Agresorski topnički napadi primorali su obrambene snage u Konavlima da se 26. rujna povuku do Molunta i Pločica.* (18) 

Izvori i literatura:

(1) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 171

(2) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(3) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 27

(5) MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(6) MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(7) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 124

(8) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 171

(9) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 162

(10) MILIVOJ PETKOVIĆ, TJELESNO VJEŽBANJE I ŠPORT U DUBROVNIKU OD 14. STOLJEĆA DO 1941. GODINE, str. 64,65

(11) HBL Dunja Fališevac (2002)

(12) HBL Pejo Ćošković (1998)

(13) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

*http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(14) HBL Nikša Lučić i Darko Novaković (1998)

(15) http://politopedia.net/index.php?title=Rikard_Rossetti

(16) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -105-

(17) http://hr.wikipedia.org/wiki/Zvonimir_Deranja

(18) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 27

* Izvor: službena Facebook stranica Muzeja Domovinskog rata

http://dubrovackidnevnik.rtl.hr/vijesti/grad/prisjetimo-se-kako-je-poceo-rat-u-nasem-dubrovniku

O emisiji Gradoplov

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Pročitaj više

Gradoplov
Gradoplov

HRT – Radio Dubrovnik — Kultura, sport, obrazovanje, društvo, život, obitelj, umjetnost

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Najave

Gradoplov

Subota, 17.11.2018. 08:20 - 08:27

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 17. studenoga 1869. godine, Sueski kanal pri otvaranju, blagoslovio je Dubrovčanin, franjevac, Ljudevit Ćurčija. (1) Na današnji dan, 17. studenoga 1907. godine, ...

Gradoplov
Nedjelja, 18.11.2018. 08:20 - 08:27

Gradoplov
Ponedjeljak, 19.11.2018. 08:20 - 08:27

Sve najave
Poslušajte
Petak, 16.11.2018 08:20

Petak, 16.11.2018 08:20

Četvrtak, 15.11.2018 08:20

Četvrtak, 15.11.2018 08:20

Srijeda, 14.11.2018 08:20

Srijeda, 14.11.2018 08:20

Utorak, 13.11.2018 08:20

Utorak, 13.11.2018 08:20